Vlado Šćepanović o Svetislavu Pešiću: Psiholog! Doktor psihologije

Vlado Šćepanović prisjetio se Evropskog prvenstva 2001. kada je posljednji put osvojena zlatna medalja.

Prošlo je više od dvije decenije otkako je reprezentacija osvojila zlato na Evrobasketu – tada pod imenom Jugoslavija. Uuspomene na čudesna izdanja izabranika Svetislava Pešića, a posebno Vlade Šćepanovića koji je zablistao u finalu u Istanbulu, i dalje su žive.

Uprkos činjenici da su tada dres reprezentacije nosili velikani poput Predraga Stojakovića, Dejana Bodiroge i Marka Jarića, upravo je Šćepanović bio najefikasniji protiv Turske i zauvijek upisao svoje ime zlatnim slovima u istorijskim knjigama.

On se u razgovoru za naš Mozzartsport prisjetio tih trenutaka i otkrio šta iz 2001. godine može da posluži kao lekcija i današnjoj Srbiji, koju takođe predvodi Svetislav Pešić.

“Činjenica da smo svakoga pobedili dvocifrenom razlikom na tom prvenstvu, osim Turske u finalu, dovoljno govori kakva smo ekipa bili i koliko smo dominirali. Turska je tada imala vjerovatno najjači sastav u istoriji i uspjela je da nas namuči samo u prvom poluvremenu. Poslije toga nije bilo zanimljivo”, prisjeća se Šćepanović uz osmjeh.

U finalu je upravo on bio taj koji je zablistao sa 19 poena.

“Iskoristio sam šansu. To je bio specijalitet Karija Pešića, znao je da podijeli uloge tako da svi budu zadovoljni. Na mojim pozicijama igrali su Stojaković i Bodiroga, nije potrebno ni govoriti o njihovim kvalitetima.

Čekao sam strpljivo i maksimalno koristio svaki minut. U finalu se sve otvorilo i ispalo najbolje moguće, ne po mene lično, već po ekipu. Osvojili smo zlato na način kakav do tada nije viđen – ni od tada. Takva dominacija se rijetko ponavlja”.

Logično je pitanje, kako je ta ekipa uspjela da dostigne takav nivo?

“Imali smo individualni kvalitet, ali on nije bio presudan. Bilo je i ranije timova sa sjajnim igračima, ali nas je krasila atmosfera. Sjećam se prvog dana okupljanja, svi smo jedva čekali da igramo. Svaki slobodan trenutak koristili smo da se družimo. Najviše pamtim nadmetanja u kartama i stonom tenisu – tu je ozbiljno prštalo.

Takve stvari spajaju tim. Znalo se ko je lider i kada je došlo vrijeme Evrobasketa, svi smo tačno znali kako ćemo igrati i izgledati. Neke mečeve rješavali smo za pet minuta, kao protiv Letonije. Teško da se tako nešto može ponoviti”.

Jedna konstanta postoji i tada i danas – Svetislav Pešić je na klupi.

“Psiholog! Doktor psihologije. Ne može neko da traje koliko on traje, a da nije kvalitetan. On je prilagodljiv, u ovom poslu više od 30 godina. Toliko toga se promijenilo u košarci, a on i dalje osvaja medalje. To ne može svako.”

Šćepanović posebno ističe Pešićevu psihološku vještinu.

“Kada imate ekipu kao što smo mi imali u Istanbulu, nije nam morao objašnjavati kako da izvedemo dvokorak ili damo koš. Vjerujte mi, taktika nije presudna. Ona je važna, ali ne najvažnija. Trofeje donosi psihologija. U tom segmentu Kari nema ravnog. On svakom igraču prilazi drugačije, osjeća šta kome treba.

Nekada je najbolji drug – popijete kafu, ispričate se. A onda, na sastanku i analizi, bez pardona saspe sve u lice. Ali znaš da je to iz najbolje namjere – da ti budeš bolji, a samim tim i ekipa”.

Dodaje da se ista posvećenost vidi i danas.

“Energija mu je nevjerovatna. Sve prati, komunicira sa svima, čak i kada je tema neprijatna. Pogledajte Srbiju posljednjih godina, sve je posloženo. Tu su Jokić i Bogdanović kao lideri, svi znaju šta se od njih očekuje.

A i od ostalih se zna šta je njihova uloga. To je ključ. I meni je svojevremeno rekao: “Vlado, znam da ti možeš to i to. Očekujem to od tebe i vjerujem u tebe.” Na kraju je sve ispalo baš onako kako je on rekao”.