Na današnji dan prije 50 godina Jugoslavija u Ljubljani postala prvak svijeta

Mi nismo igrali običnu košarku. To je bila džez košarka – dao je Duci Simonović naslov kasnije napisanoj knjizi o prvoj od mnogih titula koje će Jugoslavija osvojiti.

Luna vaša, zlata naša. Na današnji dan, prije 50 godina, košarkaška reprezentacija Jugoslavije postala je prvak svijeta pobjedom nad selekcijom SAD u ljubljanskom “Tivoliju” (70:63). Transparentom istaknutim na krcatim tribinama upućena je poruka Amerikancima – osvajanje Meseca (Luna) je vaše dostignuće, mi ćemo se zadovoljiti prvom zlatnom medaljom za jugoslovensku košarku pišu “Novosti”.

Tog 23. maja 1970, trener Ranko Žeravica i njegovih 11 igrača priuštili su sebi doživljaj sličan iskrcavanju Nila Armstronga na površinu Mjeseca godinu ranije. Košarkašku besmrtnost su osjetili Krešimir Ćosić, Dragutin Čermak, Nikola Plećaš, Vinko Jelovac, Damir Šolman, Aljoša Žorga, Ivo Daneu, Ljubodrag Simonović, Ratomir Tvrdić, Dragan Kapičić, Petar Skansi i Trajko Rajković.

“U Americi sam se oduševljavao spektakularnim utakmicama ragbija i košarke, ali ono što sam doživio 23. maja 1970. još dugo će biti moj najdraži doživljaj”, govorio je tada Krešimir Ćosić.

“Posebno doček u bledskom hotelu “Golf”, narodne nošnje, muzika, od Ljubljane do Bleda aplauzi, usporena vožnja autobusa i brojne čestitke. Nismo više mislili na posljednju utakmicu, na velikog protivnika, na SSSR”.

Ubjedljiv poraz od Sovjeta (72:87) u posljednjem meču prvog Svjetskog prvenstva na tlu Evrope nije mogao da promijeni istoriju. Igralo se po grupnom sistemu, bez finala. Kao domaćin, Jugoslavija je igrala samo u finalnoj rundi, u koju su se plasirale po dvije prvoplasirane selekcije iz kvalifikacionih grupa u Sarajevu (SAD, Čehoslovačka), Splitu (Brazil, Italija) i Karlovcu (SSSR, Urugvaj).

Dan poslije pobjedničke ceremonije, novorođene sportske zvijezde pozvane su na prijem kod predsjednika Tita, kome su za rođendan 25. maja darovali zlatnu medalju. Broz je prisustvovao našoj prvoj utakmici na šampionatu, nervozno prateći iz lože “Tivolija” dramatičnu bitku sa Italijom, u kojoj je Ćosić postigao 27 poena, a kapiten Ivo Daneu pobjednički koš (66:63). Stane Dolanc, istaknuti komunista i košarkaški radnik, obećao je “najvećem Jugoslovenu” da će reprezentacija osvojiti zlato u Ljubljani, što je inače ogroman pritisak učinilo skoro nesnosnim.

U periodu od 1960. do 1970, “plavi” su stekli imidž vječitih drugih. Srebrne medalje na evropskim prvenstvima 1961, 1965. i 1969, na Mundijalu 1967. i OI 1968, u očima javnosti bile su predjelo za zlatnu gozbu u Ljubljani. Godinu dana prije šampionata, život je u saobraćajnoj nesreći izgubio legendarni Radivoj Korać, predviđen da bude kamen temeljac šampionske piramide. Teret sa kojim su selektor i njegovi momci dočekali Svjetsko prvenstvo bio bi pretežak za većinu drugih. Ne i za njih.

Žeravica je tri godine ranije vizionarski žrtvovao EP u Finskoj (9. mjesto) i radikalno podmladio selekciju. Šansu su dobili klinci Ćosić, Kapičić, Simonović, Žorga, Šolman. Poslije šokantnih poraza od Čehoslovačke, Rumunije, Poljske… stao je pred novinare i rekao:

“Ja sam kriv, kritikujte mene. Ostavite igrače, trebaće nam”.

Nepune tri godine kasnije, ti mladići su se poigrali sa moćnim Brazilom u drugoj utakmici (80:55). Ćosić je nosio plave i u trijumfu nad Čehoslovačkom, kojim je pripremljena pozornica za duel sa SAD za titulu svjetskog prvaka. Amerikanci nisu imali u timu sve najbolje koledž igrače, ali jesu mladog Bila Voltona, buduću NBA zvijezdu i jednog od najboljih centara u istoriji košarke.

Vjerovatno je zapamtio jugoslovenske centre, koji su u tom meču postigli polovinu poena (Ćosić 15, Skansi 14, Rajković 6).Najefikasniji bekovi bili su Plećaš sa 12 i Simonović sa sedam.

“Mi nismo igrali običnu košarku. To je bila džez košarka”, dao je Duci Simonović naslov kasnije napisanoj knjizi o prvoj od mnogih titula koje će Jugoslavija osvojiti.

Nažalost, bila je prva i posljednja za Trajka Rajkovića, koji je četiri dana kasnije preminuo od srčanog udara. Govoreći o toj tragediji, Daneu je pomenuo da se žalio na bolove u grudima tokom šampionata.

Visoki Leskovčanin nije doživio da vidi kako košarka skida neprikosnoveni fudbal sa vrha liste popularnosti. Preko noći, postale su uobičajene slike koševa na zidovima, banderama, drveću… Ipak, doživio je ono što je Dragan Kapičić opisao kao najljepšu bajku.

“Osjećali smo se kao velike zvijezde, gdje god smo se pojavili nastajao je delirijum. Ljudi su uzvikivali naša imena, trudili se da nam ugode, nosili nas na ramenima. Na ulici su nam se bacali oko vrata, kao najrođeniji. Bila je to moja najljepša bajka. Vrijeme za nezaborav”.

MOKA NIJE BIO U TIMU ZBOG…

U prvoM šampionskom timu Jugoslavije mogao je da bude i Zoran Slavnić. Četiri decenije kasnije, Ivo Daneu je otkrio zašto je Žeravica precrtao Moku.

“Prije prvenstva bili smo na pripremama u Bad Klinkiršejmu. Bili smo smješteni u starom, luksuznom hotelu, a pored nas su sjedile grofice i baronice. Na večeri, Slavnić je od hljeba pravio kuglice i gađao ih. Zato ga Ranko nije stavio u ekipu”, rekao je Daneu.

MVP prvenstva bio je Sergej Belov (SSSR), u najbolju petorku ušli su još Keni Vilijams (SAD), Modestas Paulauskas (SSSR), Pereira Ubiratan (Brazil) i naš Krešimir Ćosić, koji je bio osmi strijelac sa prosjekom od 17,3 poena po meču.

JUGOSLAVIJA – SAD 70:63 (35:31)

JUGOSLAVIJA: Tvrdić 4, Simonović 7, Jelovac, Rajković 6, Žorga, Kapičić 2, Daneu 4, Ćosić 11, Šolman 4, Plećaš 12, Čermak 6, Skansi 14.

SAD: Lukini, Bil Volton, Tal Brodi 2, Siliman 12, Volf 2, Vašington 15, Vilijams 2, Vilmor, Ajsak 2, Mekdolald 10, Smit 2, Hilman 12.

REZULTATI

Jugoslavija – Italija 66:63

Brazil – Jugoslavija 55:80

Čehoslovačka – Jugoslavija 84:94

Urugvaj – Jugoslavija 45:63

Jugoslavija – SAD 70:63

Jugoslavija – SSSR 72:87

PLASMAN

1. Jugoslavija 5-1

2. Brazil 4-2

3. SSSR 4-2

4 . Italija 3-3

5. SAD 3-3

6. Čehoslovačka 2-4

7. Urugvaj 0-6

About The Author