Predrag Stojaković: Najljepše uspomene su iz reprezentacije, druženja i medalje i smatram reprezentaciju vrhom karijere

Predrag Stojaković gelendarni košarkaš govorio je o mnogim temama.

Stojaković, koji sa reprezentacijom SR Jugoslavije ima osvojeno svjetsko i evropsko zlato, te prsten šampiona NBA lige sa Dalas Meveriksima i koji je u svoje vrijeme bio jedan od najboljih šutera u NBA ligi o čemu svjedoče dvije titule u šutiranju trojki na OL Star vikendu, govorio je o NIL ugovorima, zbog kojih koledži u SAD-u mogu igračma ponuditi ozbiljan novac i zbog kojeg mnogo mladih odlazi u SAD.

“Uvijek su postojale neke vrste finansija u koledž košarci, e sada je to postalo legalno. Posljednjih četiri ili pet godina, imamo NIL ugovor i on omogućava da se kroz kompanije koji su sponzori fakulteta plaćaju košarkaši. Da li je to dobro ili loše je globalna tema, čak i u Americi. Protiv toga se bune treneri jer su izgubili kontrolu nad regrutacijom igrača i pravljenju tima.

Sada koledž košarka ide ka profesionalnom formatu. Zbog velike količine novca svi su adekvatno plaćeni i treneri i igrači. U ovom momentu bi trebalo da se donese zakon jer i dalje nema pravilnika kako da se kreira salari-kep, uglavnom se radi da ne postoji više NIL”, počeo je Stojaković priču za NBA Mozzart podkast o novonastaloj situaciji u kojoj koledži postaju sve moćniji.

Nekadašnji reprezentativac, koj danas slavi 48. rodjendan, je istakao da je sistem koledža dobar jer igrači ne napreduju samo igrački, već i kroz edukaciju.

“Koledž pruža sigurnost i daje ti životni plan jer možeš da ostvariš košarkaški san, dobiješ obrazovanje, a na kraju krajeva da naplatiš četiri ili pet godina igranja i onda odeš u NBA, Evropu ili Aziju. Jednostavno, ovde dobiješ šansu da sazriš i nema pritiska kao u Evropi gdje se ti gledaš kao neuspješan ako nisi sa 17 ili 18 godina u prvom timu.

Svakako, postoje pozitivne i negativne stvari kako u Americi, tako i Evropi. Teško je dati pravi savjet mladim igračima. Očigledno su očekivanja svih tih momaka koji dolaze na koledž drugačija i prioriteti su finansijski. Normalno je da bude poteškoća i na koledžu jer ne postoji idealna situacija u sportu, to je ono što kažem i sinu. Takve situacije grade karakter i pomažu ti da shvatiš šta znači biti profesionalac.

Koledž košarka je drugačija po pristupu, trenerima, treninzima. Međutim, posljednjih godina treneri cijene znanje momaka koji dođu sa košarkaškim znanjem, IQ-om u igri i slično. Mislim da mora da se uradi istraživanje mladih igrača da znaju kod koga idu i gdje idu, mada i to ne mora ništa da znači”.

Uvijek je aktuelna tema za koju reprezentaciju će igrati Andrej Stojaković, sin Peđe Stojakovića. Dugo se spekuliše da li će izabrati Srbiju ili Grčku, iako je još uvijek na koledžu na kojem brani boje Ilinoja.

“Andrej je odigrao dve sezone, jednu u Stenfordu, a drugu u Berkliju. Sam je želio da promijeni sredinu i ode u jaču ekipu i bolju konferenciju. Mislim da je zreliji i košarkaški spreman. Upravo su ti izazovi potrebni mladim igračima. Daleko će biti od kuće, ali ima par saigrač iz bivše Jugoslavije, plus trener koji liči na evropske. Meni je drago da Andrej igra košarku, kao i ja. Veoma sam ponosan na njega kao sina i na način na koji se on ophodi prema košarci i životu.

Prilika da studiraš, da se obrazuješ i juriš košarkaške snove je meni idealna. Vjerujem da ima potencijala da postane profesionalac jednog dana, ali ne mogu da predviđam gdje i kako će igrati. On je izabrao da gradi svoju priču i to mi je veoma drago.

Da dajemo odgovor na nešto šta bi bilo, kad bi bilo i pričam o nečemu što nije konkretno, ne mogu. Njemu je majka iz Grčke i on ima i njihovo državljanstvo. To je interesantna priča i dilema i kad dođe pravi kontakt i pravi interes mislim da će on to znati da raščisti u sebi”.

Osvrnuo se Peđa na period u reprezentaciji sa kojim je osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu u Indijanapolisu 2002. godine, a upitan je da li Srbija ima šanse za zlato na predstojećem Evrobasketu.

“Bile su to divne godine. Odrasli smo gledajući reprezentaciju i nadali se da ćemo jednog dana dobiti poziv. Najljepše uspomene su iz reprezentacije, druženja i medalje i smatram reprezentaciju vrhom karijere. Svi treneri su bili vrhunski sa kojima sam radio. Sa selektorom Pešićem sam doživio najveći uspjeh.

Drugačiji je bio njihov rad, ali su i moje faze karijere bile potpuno drugačije u momentima kad sam radio sa njima. Mislim da smo favoriti i da imamo veliku šansu da osvojimo Evrobasket. Vidjećemo u kakvom sastavu će biti Nijemci, Grci i svi koji imaju NBA igrače, kao i to da li će biti Vembanjame za Francusku”.