Poslije treninga glavobolja, ali to je bitanga koja te natjera da ga voliš! O Žocu govore Bodiroga, Datome, Slukas, Batist, Alvertis…

Madrid zna ko je najveća zvijezda Partizana.

Harizma tolika da usisa sve oko sebe. Pa čak i ako Realu na noge dolazi tim sa četvoricom igrača koji su u top 20 Evrolige po indeksu korisnosti, španska štampa nema nikakvu dilemu: najveći problem Kraljevskog kluba biće Željko Obradović. Nije on slučajno osvojio devet evropskih titula. I nije Partizansada slučajno u četvrtfinalu Evrolige.

Znaju to dobro u Realu, jer treću od tih devet titula podigao je baš kao trener madridskog velikana. Pa otud na stranicama Marke prenosi Mozzart sport i ogromno svjedočanstvo o tome – ko je i šta Željko Obradović. Jer kako ističe ugledni madridski list, riječ je o čovjeku koji je pisao legende i gradio carstva. Da je to čovjek-mit koji samim izlaskom na teren izaziva oduševljenje prisutnih.

Ali, šta je to što Obradovića čini čovjekom kakav jeste?

“Utakmicu počneš na jedan način, a poslije par minuta on sve potpuno promijeni. Niko ne čita igru brzo kao on”, iznosi svoje mišljenje Rafa Đofresa, koji je bio član one Huventudove ekipe koja je 1992. izgubila finale od Obradovićevog Partizana, a onda ga sa Žocom na klupi osvojila 1994.

“Najbolji je kada ostavi tablu sa strane. Imate trenere koji imaju unaprijed smišljen plan i drže ga se. Željko bi sve promijenio u sekundi”, saglasan je Roberto Nunjez, koji je u Obradovićevom Realu debitovao kao 16-godišnjak.

Dejan Bodiroga, lider one dinastije u Panatinaikosu, ističe jedan drugi detalj.

“Toliko je detaljan da će vas poslije treninga mučiti glavobolja. Ono što drugi ostavljaju slučaju za njega su fundamentalne stvari. I iznad svega, nikada ne gubi kontrolu nad situacijom. To smiruje igrače”.

Niko naravno nije rekao da je lako raditi sa njim, ali Obradović je najbolji đak profesora Ace Nikolića od kojeg je pokupio i onu: “Ako te ne maltretiram na treninzima da postaneš bolji, onda to samo znači da me više ne interesuješ”.

“Nedelja pred Fajnal for 1995. je bila jedna od najtežih u mom životu. Trenirali smo toliko da smo mislili da je Željko poludio. Posljednju prvenstvenu utakmicu smo tako isprebijani izgubili. Ali Evroligu smo osvojili. Bili smo spremni, a to je njegova zasluga”, sjeća se Džo Aslauskas, Realova legenda

“Trudi se da svaki dan radi sve jače i jače i da igrače učini boljim. Samo to što je on pored tebe bi svakoga trebalo da ubijedi da je spreman za veliku utakmicu”, dodaje Fragiskos Alvertis.

Neće baš svako biti spreman na tolika odricanja, ali možda najčudnije od svega je što Obradović ostaje tako motivisan i posle tri decenije na vrhu.

“Kada imaš takvog trenera, koji sa istom strašću reaguje na događaje u finalu Evrolige i na prijateljskoj utakmici, jednostavno moraš da uložiš sve od sebe. Njegov stav ti daje razlog da treniraš”, priseća se Kostas Slukas, osvajač Evrolige sa Fenerbahčeom 2017, prije no što poentira.

“Bitno je ono što ti kaže, ne tenzija sa kojom to izgovori. Moraš da znaš kako to da primiš. U suprotnom si u problemu”.

Pomenuti Nunjez primjećuje ipak jednu drugu stranu Obradovićevog temperamenta.

“Sjećam se njegovih svađa sa teškašima u timu. Pomislio sam: Ako je takav sa njima, kakav li će tek da bude sa nama momcima iz škole”.

Ali…

“U svlačionici bi te natjerao da se porodiš ako si pogrešio. Ali u javnosti, na konferenciji za novinare, uvijek bi stao u tvoju odbranu. On je bitanga koja te natjera da ga voliš”,

Isma Santos, član Žocovih generacija u Realu i Benetonu, podvlači istu crtu karaktera.

“Veoma je strastven. Živi sa velikim intenzitetom, posebno kada je košarka u pitanju. Ali nikada te neće ogovarati iza leđa ili pričati poluistine. Reći će ti šta misli. Vrlo je iskren i zato mu na kraju vjeruješ”.

“Obradović može da postane najbolji prijatelj svojih igrača. Empatičan je, jer je i sam bio sportista i zna kroz šta prolaziš. Razmišlja kao trener, ali sa filozofijom igrača. I zna da ti pogodi žicu. Da te podigne u svakoj situaciji”.

Alauskas ima slična iskustva.

“Jednog dana me je izbacio sa treninga. Nisam bio koncentrisan i poslao me je u svlačionicu. Onda je došao kod mene da riješimo problem i riješili smo ga tako što smo otišli na piće. Izašao sam polupijan nakon pola flaše Čivasa. Jednog trenutka te nervira, drugog ti je najbolji prijatelj”.

Đofresa potvrđuje da su večere sa igračima bile redovne i u Badaloni, ali da su igrači uskoro počeli da ih izbjegavaju.

“Sve je to lijepo, bilo je zabavno, ali poslije nekoliko sati – moraš da si na 100 odsto na treningu”, smije se on.

I sve na kraju dođe na naplatu. Matijas Lesor je ove sezone pričao da niko nikada nije u njega vjerovao kao Obradović ove sezone, dok je Kevin Panter govorio kako može da ga zove u bilo koje doba dana i noći da ga pita o bilo čemu: košarci, životu, bilo čemu. Zato i legendarni Majk Batis govori…

“Meni je kao otac. Sve je uradio za mene. Znam da uvijek govori da bi umro za svoje igrače, ali vjerujte – i mi bismo za njega”.

Za kraj, možda niko to nije zaključio bolje nego Luiđi Datome…

“Željko je posebna osoba. Uvijek je iskren sa igračima. Podsjeća me na Majkla Džordana: jer ono što od njega prihvatiš nikome drugome ne bi tolerisao”.

About The Author