Poruka Tomislavu Buljanu: Šta ćeš ti na golu, idi igraj košarku

Poruka koja je promijenila mnogo u životu Tomislava Buljana.

Hrvatski košarkaš Tomislav Buljan prve ozbiljne košarkaške korake napravio je u Zadru, da bi nakon iskustva u ABA ligi i Španiji, hrabro odlučio da se otisne u Sjedinjene Američke Države.

Njegova prva koledž stanica bio je Univerzitet Nju Meksiko. Nakon odličnih igara uslijedio je transfer u Merilend čiji dres će nositi naredne sezone.

Buljan dolazi iz sportske porodice, otac je igrao košarku, kako je uopšte došlo do toga da i ti kreneš tim putem?

“Tako je. Ja sam iz Splita, i kod nas je Hajduk uvijek nekako bio broj jedan, pa sam na početku bio zaluđen samo fudbalom. Bio sam golman sve do neke 14-15. godine.

Onda sam počeo naglo da rastem, brzo sam prešao 190 centimetara i svi su govorili: “Šta ćeš ti na golu, idi igraj košarku”. Probao sam, vidio da mi ide, fudbal mi više nije bio toliko zanimljiv, i tako je krenuo moj put u Zadru”, rekao je Buljan za BasketballSphere.

Upisao je i debi za seniorsku reprezentaciju Hrvatske.

“Debitovao sam u rodnom Splitu, pred svojim roditeljima i prijateljima. Zaigrati za nacionalni tim u svom gradu je ostvarenje sna za svakog igrača. To je onaj ultimativni cilj – pomoći svojoj košarci i braniti boje svoje države”.

Sve više igrača sa Balkana odlazi u NCAA. Jesi li u kontaktu sa njima i koliko ta podrška znači?

“U Nju Meksiku mi je mnogo pomogao Miloš Vićentić iz Beograda, njegov otac je inače i trener, a s kojim sam i danas u kontaktu. Naravno, čujem se i sa ostalim našim momcima. S braćom Ivišić sam igrao u reprezentaciji, stalno razmenjujemo iskustva.

Uvijek mi je drago da vidim da neko naš uspije, jer ovde stvarno nije lako izdržati takav ritam i pritisak. Cijenim svakog momka koji dođe, bilo da je Hrvat, Srbin, Bosanac ili Crnogorac – nema predrasuda. Ko god me pita za pomoć, uvijek izlazim u susret jer znam koliko bi meni značilo da sam u svojim počecima imao koga da pitam za savjet”.

Da li bi preporučio put kroz koledž košarku mlađim generacijama?

“Apsolutno. U Evropi, pa i u Hrvatskoj, danas je jako teško dobiti uslove kakvi su ovde dostupni 24 sata dnevno – vrhunske dvorane, osoblje, logistiku. Amerika je odličan put za košarkaški napredak. Ipak, nije nimalo lako. Za bilo kakav napredak u životu moraš nešto da žrtvuješ, samo je pitanje koliko je ko spreman na tu žrtvu”, zaključio je Buljan.