Petar Božić: Kada gledam Partizan – navijam,bio sam najsrećniji kada sam vidio da je Željko Obradović došao u klub
foto: Partizan
Petar Božić trener London Lajonsa govorio je o mnogim temama.
Nekadašnji kapiten Partizana, koji je sa ovim timom kao igrač osvojio 18. trofeja, ajedno vrijeme je bio i trener u onim najtežim danima, trenutno je u Londonu. Nije često prisutan u medijima.
„Nisam imao pretjerani utisak da me nije bilo. Svakako mi nije bila namjera da odsustvujem iz javnog života. Radio sam sve što i ranije, valjda je samo bilo daleko. Drugi kontinent, druga vremenska zona… To su razlozi zašto me nije bilo, recimo, na utakmicama“, odgovara sadašnji trener London Lajonsa, do minulog ljeta šef Ostin Spursa, filijale San Antonija.
Nekadašnji kapiten je i prvi trener beogradskih crno-bijelih.
„Naravno da pratim Partizan. To je moj klub za koji navijam i koji volim. Sve što se dešava na terenu i u klubu sam ispratio. Samo je raspored i tajming uticao na moje slobodno vrijeme i to što nisam dolazio na utakmice. A stvarno sam u nekim trenucima želio da budem tu“, rekao je i nastavio:
“Bio sam najsrećniji kada sam vidio da je Željko Obradović došao u klub. Na taj način su jasno pokazane maksimalne ambicije, jer njegov povratak govori o stabilnosti Partizana. Najviše bih volio kada bi već ove sezone ostvarili sve ciljeve.
Kada gledam Partizan – navijam. Ali, kao bivši igrač i sadašnji trener moraš da obraćaš pažnju i analitički na detalje koje treneri pokušavaju da sprovedu. Ne samo od kada sam trener, jer meni je to oduvijek bilo važno. Imao sam prilike da izbliza pratim Obradovićev rad. On je najbolji – ne najuspješniji, već najbolji – trener Evrope i šire. Naravno da gledam sve što se dešava na terenu. I oko njega.“
Božić i ekpa su prvi prije nekih 15 godina punili Arenu.
„Dok gledam ovo što se dešava sa Partizanom, zaista me podsjeti na utakmice kada smo mi igrali. Kada su dvorane bile puna. Imam mnogo dragih prijatelja koji budu u Areni i zovu me, prenose mi djelić atmosfere, pričaju mi o euforiji koja je na najvećem nivou. Drago mi je što cijeli Beograd priča i živi za utakmice Evrolige.“
Slično uzbuđenje bilo i 2009-10 kada je Božić kao kapiten vodio Partizan do fajnal-fora Evrolige.
„Taj proces je trajao dugo, ali ta godina… Prethodnih nekoliko sezona smo dolazili pred vrata fajnal-fora, ali je sve eksplodiralo odlaskom u Pariz. Trajala je euforija, gradio se fenomena punih dvorana i atmosfera na našim utakmicama. Važno je da je slika ista. Podsjeća me na naše dane i mnogo sam srećan zbog toga.“
Beobanka, Radnički, Hemofarm, Partizan i, mrvicu, Metalac – pišu u igračkoj biografiji, a Partizan, Ostin i London u trenerskoj. Mješavina učitelja stvara i poseban stil načina na koji Božić radi.
„Da ne imenujem, ali bilo je mnogo trenera koji su uticali na moj razvoj. Imao sam sreće da budem u bliskom kontaktu sa najvećim trenerskim imenima, u Srbiji i Americi. Uz sve što sam mogao da vidim od njih, naučio sam i da to znanje prenosiš dalje na sebi svojstven način. To su shvatio zahvaljujući njima, jer svako je radio na svoj način.“
Dragan Bajić: Dovoljno poznajem Milijana Bocku pa me ne čude stvari o kojima je pričao
Neki treneri sa kojima je Božić sarađivao bili su poznati kao veoma autoritativni, oštri, strogi… Kako neko blage naravi – a 45-godišnjem Beograđaninu jedna od važnijih karakteristika – upije i prenosi takvo iskustvo?
“Kažu da treba biti striktan, da znaš šta mora da se sprovede u djelo. Samo je pitanje na koji način ćeš ti to zahtijevati od igrača. Trenutno vodim iskusnu ekipu i moja smirenost pomaže. Kao trener moraš da se prilagodiš, da imaš način kako da priđeš igračima različitih karaktera i uzrasta. Ovi koje vodim u Londonu su veliki profesionalci u svakom smislu te riječi, vole da budu zajedno.
Da je drugačija, mlađa ekipa, možda bi moralo nešto da se mijenja u mom pristupu, vezano za temperament. Moraš da napraviš relaciju sa igračima. Biti dosljedan u stvarima koje apostrofiraš, konstantan u tome, ali na koji način? Mada, jedno je utakmica, drugo trening. Na treningu se sve postavlja na svoje mjesto. A niko ne vidi šta se dešava iza zatvorenih vrata.“
Odnos trener – igrači je kompleksna nauka
„Greg Popović je, čak i zvanično, najveći trener svih vremena. Njegov način na koji motiviše ne samo igrače, već i ljude oko sebe, način kako im pokazuje da mu je stalo do njih – to mi je bilo impresivno. Uvijek je dostupan. Strog, zahtevan, ali će ti pokazati na milion i jedan način da mu je stalo.
Ponovo, što sam rekao i za Obradovića, da ne komentarišem njegovu košarkašku inteligenciju. Ako stavimo košarku na stranu, meni je posebno impresivno bilo kako gradi odnos i kako motiviše igrače“, rekao je Božić za Meridiansport.rs
Najbolje kvote vas očekuju u Meridianbet poslovnicama.
About The Author
