Kameron: Nervozan zbog Dude i Kukoča
Pero Kameron legenda košarka Novog Zelenda,kojeg posebno pamte navijači Jugoslavije.
Tokom igračke karijere Kameron je osvojio devet prvenstava Novog Zelanda i šest puta bio najkorisniji igrač lige. Sa reprezentacijom je tri puta učestvovao na Svjetskim prvenstvima (2002, 2006, 2010) i dva puta na Olimpijskim igrama (Sidnej 2000, Atina 2004) i na tim takmičenjima je došao u fokus pažnje šire košarkaške javnosti.
U Kuću slavnih prošle godine primljen je sa Razijom Mujanović, Dušanom Ivkovićem, Tonijem Kukočem, Šekilom O’Nilom, Mikijem Berkovicom i Valdisom Valtersom.
“Radi se o prelijepom iskustvu. Moja supruga i djeca su bili tu i zaista smo bili oduševljeni svime. Posebno mi je bilo drago zbog mojih majke i oca. Radi se o velikoj časti za mene i Novi Zeland, nadam se da ćemo imati još (on je jedini) igrača u Kući slavnih. Radio sam mnogo tokom karijere i sve se na kraju isplatilo. Primiti nagradu pred ljudima kojima sam se divio je za mene znak da je moja karijera bila velika”, kazao je Kameron u intervjuu za “Nezavisne”, koji je u rodnoj zemlji bio sportista godine maorske populacije 2002.
Priznaje ipak da cijela ceremonija u Ženevi nije protekla bez treme.
“Bio sam veoma nervozan, imao sam veliku tremu. Šekil O’Nil nije bio tu, ali sam bio nervozan zbog prisustva trenera Ivkovića i Kukoča. Dušan je jedan od mojih velikih učitelja, u mlađim kategorijama sam igrao protiv mnogih selekcija reprezentacije Jugoslavije, tada ga upoznao i zaista sam bio počastvovan da primim priznanje kada i on. Sve njegove ekipe bile su odlično vođene sa klupe. Slušao sam mnoge priče o njemu od Nenada Vučinića, koji je godinama bio pomoćni trener u reprezentaciji Novog Zelanda. Kao trener, on je jedan od mojih idola”, rekao je Kameron.
Najbolji turnir karijere za njega bio je SP 2002. u kojem su u polufinalu ispali od SR Jugoslavije.
“Igrali smo s njima i mjesec dana ranije na pripremama u Njemačkoj. Pružili smo smo jako dobru partiju, ali to na kraju nije bilo dovoljno protiv jednog takvog sjajnog tima. Imali su Bodirogu koji je mogao da dobije svaku utakmicu. Nije bio najbolji strijelac, ni skakač ili dodavač u ekipi, ali pogađao je i pravio razliku uvijek kada je trebalo. Stojaković je bio veliki strijelac, a Vlade Divac je bio lider ekipe. Vidjelo se zajedništvo kod njih, sjećam se i Milana Gurovića koji je bio čvrst momak”, naveo je Kameron, koji se Jugoslaviji pod imenom Srbija i Crna Gora za poraz revanširao dvije godine kasnije u grupnoj fazi na OI u Atini.
Pero je na ovom takmičenju prosječno bilježio 14,7 poena, pet skokova i 3,6 asistencija. Bio je izabran u najbolju petorku šampionata. Jedini je član petorke koji u tom trenutku nije bio NBA igrač. Ostala četvorica su bili Emanuel Đinobili, Predrag Stojaković, Dirk Novicki i Jao Ming.
Bogatu igračku karijeru završio je 2010. godine, a od tada radi kao trener. Do sada je osvojio dvije titule prvaka Novog Zelanda sa Velingtonom.
“Teže mi je u ulozi trenera, morate da radite sve stvari oko ekipe, da izvučete najbolje iz svakoga igrača. Kada ste igrač, razmišljate samo o sebi i svojoj igri”, rekao je za kraj Kameron, koji je do sada je osvojio dvije titule prvaka Novog Zelanda sa Velingtonom
foto:Newshub/Getty Images
About The Author
