Obilježeno 100 godina košarke u Srbiji: DUŽE OD VEKA, VIŠE OD IGRE!
foto: KSS
Svečanom akademijom obilježeno je 100 godina košarke u Srbiji.
Ovom sjajnom događaju koji će se dugo pamtiti, prisustvovala su brojna velika imena evropske, jugoslovenske i srpske košarke. Pored čelnika KSS i najviših zvaničnika FIBA Evropa, u fantastičnom ambijentu uživali su i mnogi legendarni košarkaši i košarkašice koji su pronosili slavu srpske košarke širom planete.
Svečanim zvanicama prvo se obratio domaćin ovog istorijskog skupa predsjednik KSS Predrag Danilović.
“Poštovani ministre sporta Republike Srbije, predsjedniče Republike Srpske, uvaženi generalni sekretaru Svjetske košarkaške federacije, prijatelji košarke, dame i gospodo, imam veliku čast i zadovoljstvo da vam se obratim kao predsjednik Košarkaškog saveza Srbije u godini ovog velikog jubileja. Naš Savez osnovan je na današnji dan prije 75 godina, a košarka se prvi put pojavila na ovim prostorima prije 100 godina. Zato naš jubilarni slogan glasi – DUŽE OD VEKA, VIŠE OD IGRE! U tom sloganu prožeti su i prošlost i sadašnjost i budućnost, ali i naš nacionalni ponos koji osećamo prema košarci.
Košarka je u Srbiji počela kao jedna mala vijest u listu „Politika”, 1923. godine, u vrijeme kad su neki drugi sportovi već stekli veliku popularnost. Od prvog kursa košarke, koji je u dvorištu škole Kralj Petar Prvi održao izaslanik američkog Crvenog krsta Vilijam Vajlend, košarka se postupno razvijala da bi u našoj zemlji našla svoje mjesto pod suncem. Generalni sekretar FIBA Bora Stanković pisao je u svojim memoarima da su roditelji u početku branili djeci da igraju košarku, jer su smatrali da se zbog povijenog položaja prilikom vođenja lopte stvara grba na leđima!
Srećom, postojali su uporni ljudi, vizionari, koji su u košarci vidjeli nešto sasvim drugo. Igru lijepih pokreta, uzbuđenja, nadigravanja, viteštva i želje da se svakim danom uči i napreduje. Košarka je bila prilika za ličnu i kolektivnu afirmaciju, šansa da se vaš grad i vaša zemlja predstave svetu u najboljem svijetlu. Pobjede na tom magičnom prašnjavom pravougaoniku – pošto se nekada igralo na šljaci – pokrenule su zlatni točak tradicije koji nas je doveo do toga da danas budemo ispunjeni neizmjernim zadovoljstvom. Iza nas je vek ponosa, a ispred nas vek novih izazova.
Okupili smo se danas da bismo slavili djela naših predaka, da bismo svjetlo reflektora sa današnjih asova uperili na očeve osnivače naše košarke, jer njima dugujemo sve ono što smo kroz košarku proživjeli i doživjeli. Oni su trasirali put ka svim nevjerovatnim uspjesima koji su doveli do toga da Srbija postane zemlja košarke.
Danas je to normalna stvar: kad kažeš Srbija, misliš košarka. Ali, ne smijemo nikada da zaboravimo da smo mi samo jedna karika u tom lancu i da imamo obavezu da uradimo sve što je u našoj moći da svaka naredna karika bude još otpornija i snažnija.
Predsjednik Danilović je istakao da je siguran da naši prethodnici mogu da budu ponosni na ovaj trenutak, kada krunišemo vekovni put srpske košarke.
” U ovoj godini jubileja osvojili smo četiri medalje: tri zlatne i jednu srebrnu. Dvije zlatne osvojila je naša muška reprezentacija u 3h3 košarci, po jednu na svjetskom i evropskom prvenstvu. Evropski prvaci su i naši juniori koji su nas oduševili svojim igrama na šampionatu u Nišu. Košarkašice su pete u Evropi, ali znamo da su u posljednjih deset godina dva puta bile šampionke Evrope i jedna su od najboljih reprezentacija na svijetu.
Ono što je izazvalo najveću erupciju zadovoljstva među ljubiteljima sporta u Srbiji dogodilo se na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu za košarkaše. Naša reprezentacija je osvojila srebrnu medalju u Manili, podsjetivši svojim načinom igre i odnosom prema nacionalnom timu na neke od najsvijetlijih trenutaka u istoriji naše košarke.
Pred nama je obaveza da nastavimo ovim putem i u novom veku srpske košarke. Kako bismo u tome uspjeli, neophodno je da se još više fokusiramo na rad sa mlađim kategorijama, da usmjerimo svoje snage na razvoj klubova koji su oduvijek bili temelj zdrave i uspješne košarke, da stvorimo uslove da djecu u najmlađem uzrastu približimo našem sportu, da djevojčice animiramo da se kroz klubove i košarkaške pokrete bave košarkom, da ponovo afirmišemo domaću ligu i razvijemo novu generaciju uspješnih trenera.
Košarka je kod nas postala to što jeste dobrim dijelom zahvaljujući entuzijastima u manjim sredinama, koji su svoje živote posvetili košarci. Zato bi jedan od naših zadataka trebalo da bude i da svim tim ljudima, kako neangažovanim, tako i budućim trenerima, omogućimo uslove za kvalitetan rad. Na kraju, želim svima da vam zahvalim što ste došli da zajedno obilježimo ovaj naš jedinstven jubilej i da vam poželim srećne božićne i novogodišnje praznike. Svim sportistima želim uspjeha u novoj, olimpijskoj godini”, rekao je Danilović.
Zatim je na binu izašao generalni sekretar FIBA Andreas Zaglis, koji je u Beograd došao u društvu izvršnog direktora FIBA Kamila Novaka.
“U ime FIBA, Međunarodne košarkaške federacije, stojim pred vama večeras počastvovan, ali i ponizan. Dok ponosno slavite tradiciju dugu 100 godina, svjetska košarkaška zajednica želi da izrazi svoje poštovanje i divljenje prema vama, živim legendama srpske košarke. Naš predivni sport je mnogo više od puke fizičke aktivnosti.
To je igra koja zahtijeva umnu pripremu, hemiju između članova tima, detaljno pripremljenu strategiju i taktiku – morate biti spremni na razne situacije na terenu. Ali na dan slavlja, kao što je to slučaj večeras, moramo da govorimo iz srca.
Stoga, govoriću iz srca o nadaleko poznatoj ”srpskoj” školi košarke i njenom globalnom uticaju na košarku. Govoriću o stvarima na koje treba da budete ponosni, koje treba da štitite i prenosite na buduće generacije. Najprije, vaša izuzetna tradicija u košarci je izgrađena na temeljima strasti i posvećenosti igri. Sjećam se kada sam bio u ovom gradu 2016. godine i finala Olimpijskog kvalifikacionog turnira protiv Portorika u prepunoj Areni.
Peti minut igre, rezultat je 25:3, tajmaut za Portoriko i 20.000 ljudi na nogama. To je strast. Zatim na red dolazi posvećenost. Izvanredne ličnosti ovog društva, ličnosti sa diplomama iz oblasti medicine, prava, inženjerstva, koje bi se mogle baviti bilo kojim drugim dobro plaćenim poslovima na visokim pozicijama, poput Bore Stankovića, Ace Nikolića, Nebojše Popovića i Radomira Šapera – posvetile su se košarci.
Oni su stvorili stil podučavanja sporta koji se temelji na osnovnim veštinama. Naglasak na podučavanju i usavršavanju igračkih veština u ovoj zemlji je postao svjetski model – za posmatrača, to liči na umjetničku opčinjenost. Opsednutost savršenstvom, šutiranje 1.000 koševa dnevno ili priprema Bogdanovića da bude sljedeći kapiten reprezentacije tako što ga tjerate da šutira preko četke kako bi poboljšao svoj luk. Ovaj sistem je doveo do izvanrednih rezultata. Pokušajte da se prisjetite najboljih svjetskih košarkaša svake decenije od Drugog svjetskog rata pa do danas.
Izvan „Kuća slavnih“ i MVP nagrada, nemoguće je sastaviti listu najboljih deset igrača svake decenije, a da se ne uključi i nekoliko igrača iz Srbije. Ali kao što sam već pomenuo, ovo je timski sport i neophodan je lider koji dodijeljuje uloge i stvara hemiju za sav ovaj talenat. Srpska škola košarke se takođe pobrinula i za to, čemu se ja lično divim.
Toliko jakih ličnosti, lokalnog rivalstva, i da budemo iskreni, ponekad ega, ali kada je u pitanju košarka pomažete jedni drugima, razmjenjujete iskustva i znanje. Vaši briljantni treneri dijele znanje između sebe, podučavaju jedni druge. Ne oklijevate da pružite povjerenje mlađim igračima, da ekperimentišete kako bi napredovali, kako bi napravili nešto novo, bez obzira da li je u pitanju ženska, muška ili 3×3 košarka.
I ovo radite na najbolji način u jednom specifičnom okruženju, okruženju koje spaja veštinu sa nacionalnim ponosom, a to je reprezentacija Srbije. Poštovani ministre, vaša zemlja je odlična u mnogim sektorima koji je čine globalno poznatom. Ali, čak i ako mnogi ljudi širom svijeta voze automobil sa srpskim prezimenom, dozvolite mi da kažem da nema boljeg ambasadora Srbije u svijetu od košarke.
Dragi prijatelji porodice srpske košarke, molim vas, održavajte tu strast živom, održite tu opsesiju stvaranja elitnih igrača kojima se cijeli svijet divi, održite ovaj sistem dijeljenja znanja i podučavanja igre, i, pre svega, održite reprezentaciju kao biser vaše škole, srpske škole košarke”.
Poslije govornika, emitovani su svojevrsni video zapisi koji su prisutne vodili kroz prebogatu istoriju naše igre pod obručima i prikazali deset decenija u slici i reči – od dolaska prve lopte u Srbiju 1923. godine, do nedavno osvojene srebrne medalje u Manili.`
Poslije sjajnog programa i sećanja na vek uspeha, KSS je legendama srpske košarke dijodelio najviša priznanja. Riječ je o Priznanjima za životno delo koje je Košarkaški savez Srbije ustanovio samo za ovu priliku, a laureati su osam neponovljivih ličnosti kojima je priznanje dodijeljeno posthumno. To su: Nebojša Popović, Bora Stanković, Radomir Šaper, Aleksandar Nikolić, Sonja Mladenović, Ranko Žeravica, Radivoj Korać i Dušan Ivković.
Predsednik Košarkaškog saveza Srbije Predrag Danilović je uručio priznanja predstavnicima porodica laureata ovog jedinstvenog priznanja koje se dodeljuje za doprinos u prvom vijeku srpske košarke.
About The Author
