Majka mi je govorila: “Neće te košarka hraniti”

Dimitris Itudis je trenerski zanat ispekao u bivšoj Jugoslaviji, čija škola košarke i danas važi za jednu od najcjenjenijih u svijetu. To ga je uz veliko zalaganje na kraju dovelo do skoro 40 trofeja u bogatoj karijeri. Sada pehare sakuplja kao trener CSKA iz Moskve, a u ekskluzivnom razgovoru za “Nezavisne” trener “armejaca” pričao je o aktuelnoj sezoni, virusu korona, te djetinjstvu u kojem je trenirao fudbal i radio na farmi šparoga.

Grčki stručnjak je jedan od najboljih trenera na Starom kontinentu. Svi rezultati i trofeji koje je osvojio govore tome u prilog. Mnogima je poznat po tome što je u trenerskim počecima postao desna ruka sada najtrofejnijeg evropskog trenera Željka Obradovića, sa kojim je na klupi Panatinaikosa, između ostalog, osvojio pet titula prvaka Evrope. Njihova dinastija u Grčkoj trajala je od 1999. do 2012. Nakon razlaza sa srpskim stručnjakom vratio se samostalnoj karijeri i više od šest godina sjedi na klupi CSKA, gdje dominira na domaćoj sceni, a svemu je dodao i dvije titule u Evroligi.

I ove sezone, koja je po mnogo čemu specifična, CSKA je jedan od kandidata za evropski tron. Sezona je u toku, a mnogo je pitanja na koja se ne znaju odgovori. Pandemija virusa korona uticala je na sve sfere života, pa tako i na košarku. Skoro svakodnevno se rade testovi, a svjedoci smo da se skoro svi klubovi bore sa pozitivnim slučajevima.

Sezona je počela, ali uslovi nisu normalni. Virus vlada i cijeli svijet je pod drugim talasom, za koji možda možemo reći da je još i jači. I mi smo imali pet zaraženih. Uz to, i naš drugi tim – CSKA 2, iz kojeg imamo dosta igrača koji treniraju s nama, imao je dosta zaraženih. Pozitivno je bilo i dosta ljudi u klubu. Iako smo počeli pripreme zajedno, bili smo sasječeni na pola. Neki glavni igrači su bili zaraženi i veliko je pitanje kakvi će biti kad se vrate. Među njima je i Nikola Milutinov i moram da kažem da u Beogradu protiv Crvene zvezde na poluvremenu nije bio dobro. Stanje je bilo loše i nije mogao da diše. Uplašili smo se, ali, na sreću, sve je bilo dobro. Igrači koji se oporave zahtijevaju novi pripremni period, a ostatak tima je u takmičarskom ritmu. Nemamo iskustva kako da se ponašamo u ovakvoj situaciji. Idemo iz dana u dan. Nadam se da me doktor neće zvati da mi kaže da imamo još zaraženih”, rekao je na početku razgovora Itudis.

Kao što smo rekli, virus korona kroji sezonu. Kako Vi vidite cijelu ovu situaciju? Da li će se i kako, po Vašem mišljenju, sezona privesti kraju?

Prije svega moram reći da je mnogo bitno da se igra košarka. Trener sam, ali sam prije svega ljubitelj košarke. Želim da se ovaj sport razvija i da se njime bavi što veći broj ljudi. U martu kad je okončana prošla sezona je trebalo razmišljati kako i šta u budućnosti. Za Evroligu i sve ljude koji vode ligu situacija nije bila laka. Sponzori, igrači, treneri…, svi smo željeli da igramo ovu sezonu i nismo mogli da pretpostavimo da će ovaj drugi talas biti još jači. Velike nade polažemo u vakcinu. Ovdje u Rusiji su mnoga testiranja na vakcinu pozitivna i čekamo da se počne koristiti. Nadamo se da će se sve smiriti sa vakcinom. U novembru tražiti druga rješenja nije realno. Klubovi su se na nekoliko sastanaka dogovorili da se liga nastavi sa svim protokolima koji su na snazi. Vrlo je bitno to da je Evroliga shvatila i promijenila pravilo 20:0 ako nemate dovoljno igrača. Moramo da održimo košarku živom i da igramo. Pozitivno je što navijači barem preko TV-a mogu da gledaju utakmice. Moramo svi da sjednemo i da se dogovorimo kakvi su nam planovi za budućnost. Sad je nemoguće napraviti balon. Nadamo se vakcini koja može da spasi stvar”.

Koliko je teško u svemu ovome razmišljati o tituli prvaka Evrope? CSKA je jedan od timova koji se uvijek bore za titulu.

“Jedino o čemu razmišljam jeste da me ne nazove doktor da mi kaže kako imamo još zaraženih. To je sve. Želim da imam igrače na raspolaganju. Muka me hvata kad vidim da me doktor zove. Mi smo novi tim. Treba nam vremena da nađemo hemiju. Pokazali smo, uz malu rotaciju, da smo na dobrom putu. Čeka nas dosta posla. Želimo da budemo zdravi, a za ostalo ćemo naći rješenje”.

I sami ste preležali virus korona. Kako je to uticalo na Vas, možete li podijeliti s nama te dane?

“Prva tri-četiri dana nije bilo teško. Od svih simptoma sam imao samo temperaturu. Osmi-deveti dan, kada sam uradio krvnu sliku u bolnici, vidjeli su da su se neke stvari pogoršale. Ljekar mi je rekao: “Ja sam ovdje trener, a vi ste igrač. Kako Vi tražite disciplinu od igrača i želite da Vas slušaju, tako Vi sada morate da slušate mene”. Želim da zahvalim doktorima u Grčkoj, ministru zdravlja i premijeru Grčke i svima koji su mi pomogli. Tretman je bio odličan. Izašao sam nakon šest dana iz bolnice zdrav. Želim da poručim svim vašim čitaocima da virus postoji. Svako ima obavezu da čuva sebe i ljude oko sebe. Neki ne vjeruju u virus, neki ovo shvataju opuštenije. Imajte u vidu da možete da zarazite djeda, baku, majku, oca…, bilo koga oko sebe. Moramo da čuvamo sebe i sve ljude oko nas”.

Da malo skrenemo na neke druge teme… O Vama i Vašoj bogatoj karijeri je mnogo toga ispričano. Dosta se zna o saradnji sa Željkom Obradovićem i studiranju u Zagrebu. Ali Vaša prva ljubav bio je fudbal. Možete li nam otkriti nešto više o tom periodu djetinjstva?

Ne znam da li je to bila ljubav, ali otac je igrao fudbal, pa sam i ja. Već sa 13-14 godina sam trenirao sa prvim timom i imao sam istog trenera kao i moj otac. Treneru se nije svidjelo što imam dugu kosu i on me na neki način otjerao iz fudbala. Nakon toga sam otkrio šta je moja karma, a to je bila košarka. Zahvalan sam mu što je bio strog prema meni”.

U tom nekom periodu ste radili sa roditeljima na farmi. Koliko je sve to bilo naporno?

“Otac je gajio šparoge. Iskreno, nisam to volio da radim, ali je to ujedno bila i velika motivacija za mene da nađem izlaz sa sela i svega toga što me nije činilo srećnim. Kad god nađem šparoge – ja ih kupim i jedem. Zbog šparoga sam mogao da studiram. Otac se mnogo žrtvovao za mene, mnogo mi je pomogao i biću mu zahvalan cijeli život. Sam posao oko šparoga je veoma naporan i ima mnogo da se radi. Najbolja cijena je bila u Njemačkoj i tamo nam je bila baza. Otac je želio da studiram poljoprivredu i da budem predstavnik u Njemačkoj, da tamo živim i radim”.

Iz svega što se desilo poslije može se zaključiti da Vam se taj posao nije svidio?

“Moja majka je često galamila na mene i govorila mi: “Neće te košarka hraniti”. Htio sam da joj pokažem da nije u pravu i sada je ponosna na mene. Shvatam roditelje koji uvijek žele najbolje za svoju djecu, ali moji duša i srce su uvijek bili orijentisani prema sportu”.

Kako izgleda Vaš prosječan dan van sezone kad ne morate da razmišljate o košarci?

“Ne znam kako aktivan trener može da ne razmišlja o košarci. U periodu između dvije sezone treba tražiti igrače i dosta razgovarati sa saradnicima i ljudima širom svijeta. Ako je tim formiran, onda idem u svoju ljetnu kuću na Halkidikiju. Mnogo volim da plivam. Volim da se družim sa prijateljima, koje nisam baš mnogo viđao tokom sezone”.

I za kraj, imate li omiljenu knjigu, film, pjesmu…?

“Volim da čitam i da učim. Koristim svaki slobodan trenutak da čitam. Sad imamo aplikaciju pa možemo da slušamo knjige. Kad čitam, volim još bar dvije-tri knjige da slušam u isto vrijeme, ali sa različitim temama. U posljednje vrijeme mnogo čitam o sportskoj psihologiji i motivaciji. Volim da čitam o istoriji Evrope i Grčke. Naravno, mnogo volim i muziku. Otac svira buzuki, koji je popularan u Grčkoj. Imam i dosta prijatelja koji su pjevači. U suštini, volim da čitam, slušam muziku i da se družim da prijateljima. Vodim sasvim normalan život“.

Veza između Dimitrisa Itudisa i Željka Obradovića nije samo poslovna (sarađivali zajedno 13 godina u Panatinaikosu), nego i prijateljska, jer su njih dvojica s vremenom postali kumovi. Obradović je 1999, kada je preuzeo atinski klub, sa sobom doveo i Itudisa, a njihov odnos se prije svega bazirao na povjerenju i prijateljstvu. Godine 2002. su sa Panatinaikosom osvojili drugu od pet titula prvaka Evrope i iste te godine Obradović je kumovao tadašnjem pomoćniku.

2 puta je osvajao priznanje “Aleksandar Gomeljski” za najboljeg trenera Evrolige.

5 puta bio prvak Evrope sa Panatinaikosom kao asistent Željku Obradoviću.

16 trofeja je osvojio sa CSKA, među kojima je pet titula šampiona Rusije.

1994. godine Dimitris Itudis je diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

2016. i 2019. godine je osvajao Evroligu kao trener CSKA iz Moskve.

foto:euroelague