Legendarni Andres Noćioni: Loptu sam zamijenio farmom
Sa reprezentacijom Argentine je osvajao medalje na Olimpijskim igrama i Svjetskom prvenstvu, u dresu Real Madrida se popeo na krov Evrope, a prije nešto više od tri godine se povukao sa košarkaške mape i vratio u domovinu, gdje drži farme. Legendarni Andres Noćioni je u ekskluzivnom razgovoru za “Nezavisne” pričao o farmi, virusu korona koji je pogodio cijeli svijet, Dušku Ivanoviću…
Godine 2004. je s Argentinom osvojio zlato na Olimpijskim igrama, dvije godine ranije bio je vicešampion svijeta u Indijanapolisu (poraz u finalu od Jugoslavije)… Ukupno je osvojio 12 medalja sa nacionalnim timom, a tu je naravno i veliki broj trofeja sa klubovima među kojima se izdvaja trofej u Evroligi 2015. sa Real Madridom. Osam godina bogate karijere je proveo u najjačoj ligi svijeta – NBA ligi, gdje je igrao za Čikago, Sakramento i Filadelfiju.
Karijeru koja je trajala više od 20 godina završio je na kraju sezone 2016/2017. i vratio se u domovinu, gdje vodi sasvim normalan porodični život, uživa u pecanju, a da nije cilj samo odmarati govori i to da se posvetio i životu farmera.
“Naravno da sada u penziji uživam u pecanju. Još u djetinjstvu sam s drugarima znao da tražim potok kako bismo pecali, ali sam odlučio i da se pobrinem za razne poslove. Imam farmu u Argentini i još neke poslove kojima sam se bavio još dok sam igrao profesionalno. Sada sam u penziji i imam vremena, a kad sam igrao drugi ljudi su vodili moj posao jer jednostavno nisam stizao. Kad govorim o farmi, to je miks i zavisi od godine do godine. Naravno, imamo životinje, a trenutno smo posvećeni i kukuruzu. To je posao kojim se bavio moj punac, koji je sada u penziji, i ja sam to preuzeo na sebe”, počeo je Noćioni priču za “Nezavisne”.
Koliko je pandemija virusa korona uticala na Vaš posao?
“Ova situacija nije mnogo uticala na mene jer narod mora da jede. Problem su neke druge stvari. Nekad ne možete da putujete, ne možete da napustite kuću, nekad morate da zovete Vladu da biste dobili dozvole da prevozite robu. Situacija definitivno nije normalna (smijeh)”.
Mislite li da će sve ovo uskoro da stane i da ćemo se vratiti normalnom životu?
“Ne vjerujem da će uskoro sve biti normalno. Trebaće nam vremena. U svakom slučaju svi čekamo vakcinu. U Argentini otvaraju restorane, kafane i onda ponovo zatvaraju. Otvore, zatvore, pa opet otvore – to nije normalno. Ovo će sigurno da traje neko vrijeme dok se ne pronađe lijek. Moramo da se prilagodimo, teško je i moramo da čuvamo ljude koji su slabi”.
Vratimo se dvije decenije unazad… S nepunih 20 godina ste napustili Argentinu i otišli u Španiju, gdje ste potpisali za Tau Keramiku. Koliko Vam je bilo teško da se priviknete na novi način života?
“Nije bilo teško. Tip sam koji može da se prilagodi svemu, raznim zemljama, ljudima… Volim ljude, volim da putujem i istražujem. Bilo je teško kada sam bio baš na početku, možda prva dva-tri mjeseca, a poslije sam se prilagodio. Cilj mi je bio da igram u Evropi i kad nešto želite morate da se žrtvujete da ispunite svoje ciljeve”.
Odlazak u Španiju je za Vas bio životna prilika?
“Bila je do odlična prilika. Otišao sam iz Argentine, gdje sam već bio profesionalac. Ali to ne može da se poredi s onim što me dočekalo u Španiji. Tamo je teško igrati kao profesionalac. Bila je to odlična stvar za mene. Kada sam otišao u NBA, tada sam već bio naučio šta je profesionalizam. Najveći korak u mojoj karijeri bio je odlazak u Evropu, a ne u NBA. Kada sam otišao u Ameriku već sam znao šta je profesionalni život i mnogo lakše sam se prilagodio”.
Kad govorimo o NBA ligi, najveći trag ste ostavili u Čikagu gdje ste bili veoma važan igrač. Kakve uspomene Vas vežu za tih pet godina u redovima “bikova”?
“Čikago je nešto najbolje što mi se desilo. Bio sam u jednom od najboljih timova u istoriji ove igre. Legendarni Majkl Džordan je tamo igrao i odmah vam je jasno za kakav klub ste igrali. Taj ugovor je bio velika stvar za mene i moram da priznam da mi se finansijski život promijenio. Prvi ugovor je bio dobar, ali drugi mi je promijenio život”.
Između ostalog ste sarađivali s trenerom Duškom Ivanovićem, koliko je on uticao na Vašu karijeru?
“On ima velike zasluge za moju karijeru. Naučio nas je da igramo košarku i pokazao nam je mnogo stvari ne samo o košarci, nego i o životu. Bio je trener koji voli da pokaže mnoge druge stvari koje nemaju veze s košarkom. On je učitelj, želio je da razumijemo ljude, zemlje, razne kulture i to mi je bilo važno. Cijenim sve što je uradio za mene. Trudio se da prenese svoje znanje na mene i na tome sam mu veoma zahvalan”.
Karijera Vam je ispunjena medaljama, trofejima i individualnim priznanjima, ali sigurno postoji nešto za čime žalite, što biste voljeli da promijenite?
“Sve što sam uradio – uradio sam zato što mislim da je ispravno. Ne razmišljam mnogo o prošlosti. Više sam čovjek koji brine o budućnosti i uživa u sadašnjosti. Ako bih nešto mogao da promijenim, volio bio da sam osvojio Svjetsko prvenstvo, ali to ne mogu da promijenim. Bio sam blizu, nisam uspio i to je to. Sve situacije u karijeri mi mnogo znače. Mislim da sam imao dobru karijeru”.
Kad smo kod budućnosti, gdje se vidite za 10 godina?
“Ne razmišljam baš toliko daleko (smijeh). Želim da živim život, da uživam sa porodicom u svojoj zemlji. Možda se jednog dana vratim u Evropu. Ne znam šta će biti za 10 godina. Možda ću se ponovo na neki način vratiti u košarku, recimo da radim s djecom ili nešto slično tome. Mislim da ću raditi nešto za košarku”.
2015.
osvojio Evroligu s Real Madridom i ujedno je bio i MVP fajnal-fora
2004.
sa reprezentacijom Argentine osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama
2002.
bio vicešampion svijeta i to nakon što je Argentina poražena od Jugoslavije
15
godina je imao kada je zakoračio u svijet profesionalaca u Argentini
10,5
poena po utakmici imao je tokom osam sezona u NBA ligi
foto:
About The Author
