Karlo Matković: LeBronu je Livnjak ‘zalijepio‘ blokadu, a protiv Jokića je najteže

Karlo Matković iza sebe ima prvu sezonu u NBA ligi.

Nakon što je ljetos potpisao trogodišnji ugovor sa Nju Orleans Pelikansima, 24. godišnjak je svoju ruki sezonu među košarkaškom elitom začinio sa 42 odigrane utakmice, u kojima je na parketu prosječno boravio oko 19 minuta, s prosjekom od gotovo osam poena, pet skokova i blokadom po utakmici,

Big Lo, kako ga zovu “preko bare”, zadovoljan je sezonom u NBA.

“Bilo je “top”. Kada igrate protiv svih mogućih i najboljih “glava” na svijetu, onda pomislim: “Pa ovo je sve imalo smisla”. Pričao sam nedavno sa Zvonom (Zvonimir Ivišić) i zapitali smo se neke stvari, gdje smo sad i što sve još možemo napraviti. Kada to shvatite, onda vam je drago, onda vam i dođe dodatna motivacija, željni ste rada, zahvalan sam Bogu što je to sve tako ispalo”, rekao je Matković za Sportske novosti.

Automatski je i porastao interes za NBA ligom u Livnu, gradu u kojem je rođen.

“Normalno. Osjećam da su ljudi ponosni, prilaze mi i čestitaju, meni je najviše drago jer me podržavaju moji ljudi, oni s kojima sam odrastao. I njima je drago kad uspije netko njihov. Takvi smo mi kući”.

U čemu je ključna razlika od svih onih košarkaških utakmica koje ste u životu odigrali do tog trenutka?

“Utakmica u Klivlendu, krajem decembra. Tu sam osjetio NBA jer sam prvi put dobio malo veću minutažu. Ulazim na parket, radimo “pick’n’roll”, ali nema mjesta. Nema zraka. Kada se ta petorka Kavalirsa raširi po parketu, svi imaju duge ruke i atletični su, ne znate gdje biste krenuli.

Kada uhvatite ritam, onda je lakše, ali tu sam osjetio razliku. Osjeti se atleticizam, to je na drugom nivou, stvarno je “wow”… Ako neko uhvati ritam, lopta odmah ide njemu i taj slobodno “šamara”. Osjeti se “freestyle”, nema sistema. Vrijedi ono što je jednom rekao Džejms Harden: “Ja nisam igrač sistema, ja sam sistem”. Sistem su igrači”.

Igrači znaju reći i da na trenutke ne znaju u kojemu su gradu, s obzirom na konstantan život u avionu i hotelima. Koliko je to naporno?

“To postane navika, ali zna “gušiti” kada idemo iz hotela u hotel, svugdje se putuje privatnim avionima. Svaki dan je isti. Imali smo turneje od deset dana, to zaista bude naporno. Međutim, na primjer, u Los Anđelesu je bilo odlično, družio sam se sa Zupcem i Bogdanom Bogdanovićem. Utakmica je uvijek vrh, ali u svakom gradu je drugačija atmosfera i kultura. U nekim gradovima se samo radi “šou”, poput trka beba i slobodnih bacanja za besplatnu piletinu, pa kao da je utakmica u drugom planu.

Neobičan je sistem, definitivno drugačiji, nekada mi nije ni jasno što se događa i zašto nešto toliko traje, pa pitam okolo, ha, ha. No, ima i dvorana u kojima je odlična atmosfera i gdje postoji prava navijačka kultura, zavisi od grada do grada. Imam svoj ritual na gostovanjima sa saunom i masažom, serijama i filmovima, tako da sam se navikao”.

Kao “klinac” volio je LeBrona, zbog njega je i poželio zakucavati. Ove ste sezone dva puta su dijelili parket. Kakav je bio osjećaj?

“Zalijepio” sam mu blokadu. Skinuo sam loptu, bacio u kontru i uopšte nisam gledao što se događa, nego sam tad samo razmišljao: “Ja, Livnjak, blokirao LeBrona”, ha, ha…

Na parketu je bio i Luka Dončić, jeste li uspjeli razmijeniti koju rečenicu?

“Luka je legenda. Zezali smo se na utakmici, baš je pozitivno bilo. Isto je bilo i protiv Zupca, jednom mi nije izašao na šut i pustio me, a ja bacio “ciglu”, pa mi se smijao. Bio je tu i Bogdan Bogdanović, baš je bila dobra zezancija, bilo je gušt igrati i zaista sam uživao.”

Protiv koga je bilo najteže igrati?

“Protiv Jokića. Stalno je aktivan, čini se možda da je usporio, onda eksplodira. Ne znate gdje će čovjek, zna sve naše akcije. Protiv takvih ste igrača maksimalno fokusirani. Pogledao sam na semafor u jednom trenutku, vidim da ima 20 poena, sedam skokova i sedam asistencija, a uopšte se ne osjeti. U istom je ritmu cijelo vrijeme”.