Karlik Džons: U jednom momentu mi je rečeno da neću moći da se bavim sportom i nisam imao dozvolu da se slobodno krećem do četvrte godine

Karlik Džons i priča o upornosti i inatu.

Najbolji igrač Partizana blago rečeno nije u početku bio u centru pažnje i davane su mu minimalne šanse da se uopšte bavi sportom, a kamoli da igra na ovom nivou.

“Oduvijek su me potcjenjivali. U srednjoj školi, na koledžu, pa i sada. Mnogi stavljaju neke igrače ispred mene za koje ne mislim da to zaslužuju, ali tako je. To mi je motivacija da igram bolje od tih igrača. Ipak, volim da budem potcijenjen i hoću da ljudi nastave da ‘spavaju’, jer kad-tad će morati da se probude”, rekao je Džons za Euroinsiders.

Govorio je o svojim počecima.

“Dolazim iz košarkaške porodice. Otac i majka su igrali. Imam jednu zanimljivu priču. Kada sam bio mali, imao sam problem sa lobanjom i jedno vrijeme sam konstantno noći provodio u bolnici, imao nekoliko operacija. Toga se ne sjećam baš jasno jer sam imao dvije godine, ali u jednom momentu mi je rečeno da neću moći da se bavim sportom i nisam imao dozvolu da se slobodno krećem do četvrte godine.

Uvijek sam volio košarku koja je bila ventil. Sve to me je naučilo da igram sa ponosom, jer odjednom može nešto da se desi da prekinete sa košarkom i da vam ona bude oduzeta. I meni je trebalo da bude oduzeta. Nisam trebao da igram ovu igru i to me motiviše. Blagosloven sam i uživam”.

Napornim radom došao je do ovog nivoa.

“Naporan rad pobjeđuje talenat kada talenat ne radi naporno. To je čuvena poslovica i jedan od savjeta koje mi je prvi trener dao. Imao sam bolji mentalitet od ostalih, ali sve je bilo u radu. Radio sam više od drugih, dolazio ranije na treninge, šutirao poslije treninga, dolazio uveče opet da šutiram. Uvijek sam bio niži i morao sad da uložim dodatan trud”.

Džons već nekoliko godina igra za Južni Sudan sa mnogo uspjeha.

“Sve je počelo sa Luolom Dengom koji mi se javio i pitao me da li hoću da igram. Objasnio mi je kakva je prilika ispred mene. Rekao mi je da treba samo da budem ono što jesam. Ono što ljudi ne znaju je da sam imao operaciju tog ljeta na lijevom palcu.

Dvije nedelje pred pripreme sam krenuo da igram. Cijelo leto sam trenirao sa jednom rukom. Šutirao, driblao, sve sa jednom rukom. Odigrao sam Svjetsko prvenstvo i dobro se pokazao, nakon toga uslijedile su Olimpijske igre”.

Posebno se pamti utakmica sa selekcijom SAD-a u Londonu u sklopu priprema. Južni Sudan je izgubio 100:101, ali je zaradio poštovanje celog sveta.

“Ljudi su bili iznenađeni, ali imamo dobre igrače. Možda ih ne znate jer nisu u samom vrhu, međutim to su momci koji igraju tvrdo. Venjen Gebrijel, Marijal Šejok, Nuni Omot. Imali smo dobru grupu i bili smo gladni. Protiv Amerike je bilo ludo.

Igram protiv Lebrona, svog idola. Kada smo izašli na zagrijavanje ništa se nije čulo, a onda, izlaze Lebron, Buker, Kari i ja čujem buku iako imam slušalice. To me je zapalilo i motivisalo”.

Džons je imao tripl-dabl od 15 poena, 11 skokova i 11 asistencija.

“To je jedan od najmoćnijih timova ikad. Definitivno najbolji koji sam ja vidio. Ljudi stalno pričaju o tripl-dablu koji sam imao, ali ja i dalje mislim o šutu za pobedu koji sam promašio. Sutradan na treningu sam šutnuo isti šut 200 puta.

Ne znam ko je primjetio, ali jako sam brzo napustio teren poslije tog meča. Bio sam sa suzama u očima, toliko sam htio da pobijedim. Imali smo ih, vodili smo 20 razlike… drago mi je zbog prilike da igram protiv njih, ali nisam htio da budem čovjek koji je samo bio blizu da ih pobijedi”, rekao je Džons prenosi Mozzart Sport