Ivo Daneu gospodski: Ne zamjeram sudiji

Ivo Daneu se oglasio nakon što je izbačen sa utakmice Ilirija-Bosna.

Hodajuća legenda izbačen je sa utakmice finala ABA 2 lige Ilirija-Bosna nakon što je dobacio sudijama da su bili koraci.

Ovaj potez naišao je na osudu svih koji vole košarku i poštuju veličine kao što je Ivo Daneu.

Dan kasnije oglasio se i Ivo Daneu.

“Imam mnogo prijatelja u cijelom regionu. Već su me zvali iz Čačka i drugih mjesta. Znate, bio je to splet okolnosti. Samo sam kazao da su bili koraci, a prijatelj koji me vozi i sjedi do mene je vikao ‘Lopovi, lopovi’. Mislim da je sudija to učinio zbog njega. Tako da mu ne zamjeram”, rekao je Ivo Daneu za Meridian sport.

Član Kuće slavnih FIBA ne želi da se upliće u priču oko toga da li se u regionu nedovoljno cijene velikani. Kaže da je i u razgovoru sa sinom izbjegao ovu temu… Ali se zato vratio u djetinjstvo i ispričao manje poznatu, ali izuzetno važnu životnu epizodu.

“Moja porodica je 1941. bila prognana iz Slovenije. Najprije su nas odveli u Šumadiju, u Natalince, malo selo nadomak Topole. Iz Maribora smo krenuli 2. jula, po dvije porodice u malim teretnim vagonima. Neke vagone su ranije ‘otkačinjali’, a porodice iz našeg su doveli u Natalince.

Pošto je moj otac u Mariboru radio za beogradski ‘Putnik’, imao je prijatelje u Beogradu i već u oktobru smo se prebacili u glavni grad. Zato ja još uvijek slavim oslobođenje 20. oktobra, kad su nas 1944. u kućama oslobađali po jedan partizan i jedan Rus. Imam lijepe uspomene na Srbiju”, sa sjetom priča Daneu.

Odmah se nadovezao na konstataciju da je njegova generacija direktno uticala na stvaranje narednih šampionskih timova.

“Kasnije ih je bilo mnogo više i imali su više centre. Prvi put sam igrao 1956. i nama je najviši centar bio Miletić sa 198 centimetara, kod nas u Ljubljani jedino je Trajko Rajković imao 206. Zbog toga što smo imali male centre nismo mogli da pobijedimo SSSR”.

Ističe da su selektori kasnije imali problem, jer su u sastavu imali petoricu ili sedmoricu izvanrednih igrača, dok su u njegovo vrijeme samo Korać i on bili malo bolji, a ostali su bili izvanredni borci, sjajnu u odbrani.

“Žućko je bio izvanredan napadač, imao je naviku da u trenutku kad protivnik baci loptu na koš, četvorica skaču, a on već ide u kontru. Treneri i mi saigrači smo ga tek pri kraju karijere nagovorili da počne malo da igra i u odbrani”.

Za poređenje nekadašnje i sadašnje košarke naglašava uvođenje trojke kao bitan trenutak.

“Mislim da je to bila greška, jer od tada je manje prodora. Mi smo znali da prodiremo, dodajemo… Igrali smo malo sporije nego sada, znalo se bek je morao da povuče na sredinu, nisu smjela trojica da budu paralelna, jedan je morao da istrči po desnom, drugi po lijevom krilu… Napamet se znalo šta ko mora da radi.

Sad je to jedno malo divljanje, recimo NBA liga do finalnog dijela je jedno trčanje gore-dole, individualno nadigravanje u kom se šutiraju trice iz kontre. Oni su fizički brži, viši, više skaču… Ali, gledam samo ovaj završni dio i to posljednje četvrtine…”

U takvoj atletskoj košarci, odskaču dvojica ‘totalno drugčijih od drugih’. Srbin i Slovenac.

“Znate, Jokić je za mene fenomen. On recimo se malo podigne na prste, a atraktivan je igrač. A ako biste pitali moju suprugu, rekla bi vam da sam joj još prije tri godine da je Jokić najkorisniji igrač i to se ispostavilo u finalu kad su pobijedili”.

Zatim je upitao:

“Volim Jokića, znate zbog čega?”

Poslije dramske pauze je odgovorio:

“Recimo, Dončić kupuje kola, a Jokić voli konje. Konj je za mene jedna od najljepših životinja i zbog toga što je ljubitelj konja ga dodatno cijenim”.

S obzirom da je sa Ćosićem igrao, a Jokića gleda, Daneu je jedan od najrelevantnijih za odgovor da li je Krešo preteča Nikole.

“Krešo je bio sjajan sa svih strana, ali je njegova mana bila da je slabo jeo i nije bio toliko fizički snažan. Jokić je drugi tip. Znate, Krešo je bio za studentske ekipe, univerzetete, nije mogao u NBA, a Jokić je fenomen.

Recimo on ne može da skoči, ali je uvijek na pravom mjestu, ima asistencije, skokove, igra u odbrani… Nije toliko atraktivan kao recimo naš Luka koji ima srpskih gena po ocu i dedi. On više voli roštilj, ponekad dobije koje kilo, što ga malo uspori. Dončić je sjajan momak, uvijek nasmijan”.