Ivica Dukan strijelac prve trojke za Jugoslaviju: Srbija je jedina ostala dosljedna
printscreen
Ivica Dukan govorio je o mnogim temama.
Stariji ljubitelji košarke u Ivicu Dukana pamte kao sjajnog hrvatskog košarkaša, odnosno tada jugoslovenskog, dok ga oni mlađi znaju kao skauta Čikago Bulsa, kome je karijera počela sa Tonijem Kukočem, a onda je preko 30 godina nastavila da bude u samom vrhu.
U vrijeme igračke karijere su Vas poredili sa Draženom Dalipagićem. Da li je to poređenje za Vas na mjestu?
“Apsolutno je bilo na mestu, zato što sam ja obožavao Dražena. Način kako je on igrao, atletski spreman, super atleta, šuter… Sve je imao ono šta sam ja imao, samo nisam bio taka veličina kao što je Dražen bio. Praja mi je bio idol i vjerujem da je poređenje na mjestu, puno ljudi mi je to reklo“, rekao je Ivica Dukan na početku razgovora za Sportal.
Strijelac ste prve trojke u istoriji Jugoslavije, da li se sjećate utakmice na kojoj ste je postigli?
“Ne sjećam se ko je bio rival. Mislim da je bila prva utakmica Mediteranskih igara, sjećam se da je bilo otvaranje. Nisam siguran da li je bila Grčka, ali znam da je bila prva utakmica Mediteranskih igara. Tu utakmicu sam dao šest trojki, to je bila prva službena utakmica. Onda poslije je bilo prvenstvo, mislim da je bio Borac iz Čačka, da je bila isto kao prva službena trojka u jugoslovenskoj ligi. Imao sam sreću da sam živio u pravo vrijeme”.
Govorio je i o padu hrvatske reprezentativne košarke?
“Hrvatska košarka ima najveći problema uvijek, to je već dugo godina, sa bekovskim pozicija. Hrvatska uvijek ima dobre centre, dobra krila, bekove šutere, ali nema pleja. To je godinama tako. I Makedonija je uzimala strance na bekovskim pozicijama, Slovenija je uzimala visoke, Srbija je jedina zemlja ostala koja je dosljedna. A zašto? Zato što proizvodi bekove. Uvijek je Srbija imala prave bekove, kroz generacije i generacije. I sada dolazi Topić, poslije njega ima opet klinaca koji će doći, a Hrvatska to nema.
I opet, što kažeš da je broj jedan, kada dođeš u Srbiju, kada dođeš u srpsku ligu, gdje došao da došao, svaka dvorana je puna, ljudi žive za košarku, ljudi vole. U Hrvatskoj to ne postoji. Ti dođeš na Cibonu, koja je najjača ekipa… Jedino Zadar, koji tradicionalno uvijek ima vjerne i dobre navijače, uvijek ima dobru posjećenost, a ovo ostalo je, može se slobodno reći, bez posjete. I to je ogromna razlika.
Ja uvijek kažem, kada dođem u Beograd, pa kada uđem u taksi, i kada taksi vodi do hotela, sa taksistom razgovaram kao sa kolegom, trenerom nekim. Kaže: „Pa, onaj, majstore, ne igra odbranu, ovaj ti je trojka, nije on dvojka“. Oni žive za to, znaju i osjećaju to. Kod nas je više fudbal, pa čak i vaterpolo, rukomet, ali košarka sve manje i manje, nažalost”.
U srpskoj javnosti se vodila polemika oko ovoga što ste pomenuli, oko stranaca u reprezentaciji. Da li mislite, u ovom trenutku je jasno da imamo dobar tim, ali u perspektivi, da li srpskoj reprezentaciji treba stranac?
“Ja se apsolutno slažem sa njihovim razmišljanjima, ja nisam za stranca. Ja sam za to – imaš svoj tim, imaš svoju selekciju i to je ono pravo, sve ovo drugo, to je popunjavanje, na jedan način i pojačavanje, koje, u suštini, nikad nije postojalo na našim prostorima. Govorim u svoje vrijeme, dok sam ja igrao, dok je jugoslovenska liga bila baš prava liga, najjači liga u Evropi, mi nikad nismo imali stranca. Nikada, niti jedna ekipa i zato je selekcija bila strava. Zamislite danas, recimo, da nije došlo do čega je došlo, ko bi napravio tu selekciju, ko bi selekciju selektirao, to me zanima, u bilo kom sportu”.
Kada ste Vi došli u NBA, liga nije bila ovakva kao što je danas, pa ste pomenuli da, recimo, Luka Dončić i Nikola Jokić sa svojim fizičkim predispozicijama devedesetih ne bi bili draftovani. Kako gledate na te promjene u košarci?
“Ono su bila druga vremena. Govorimo o Dončiću i Jokiću, to su generacijski super talenti, oni sada žive u ovo vrijeme i u ovom vremenu dominiraju, u ovom vremenu su među najboljim igračima u NBA, ako ne najbolji, zato što se košarka promijenila. U vreme devedesetih godina, kada sam ja otišao tek tamo, puno je bila bitna snaga, fizika, puno kontakta je bilo u igri, koji danas ne postoji. Onda je došla evolucija trojke, zahvaljujući Kariju, Tompsonu i masi igrača iz NBA lige koji su izvrsni šuteri košarka gravitira puno više napadu nego što je bilo u devedesetih, kada je gravitirala odbrani.
Tako danas imate rezultate koji su 120, 130 poena po utakmici, što je bilo nezamislivo tada, a to je samo zato što košarka više naginje ka napadačkim sistemima nego odbrambenim. To je isto kao kada upoređujemo igrače. Ja mrzim upoređivati igrače, kao generacije. Majkl Džordan, Lebron Džejms, svaki je bio u svoje vrijeme nešto i vrlo je nezahvalno upoređivati takve veličine. Jasno mi je da je medijima to zanimljivo, ali je vrlo nezahvalno stvarati neku sliku. Ja mogu imati svoje mišljenje, ali sve je to individualno. Generalno gledajući, mislim da je to vrlo nezahvalno”.
Bili ste iskreni pa ste jednom prilikom priznali da ste za Jokića vidjeli da je dobar, ali da niste mogli da naslutite koliko. Koliko je to, zapravo, Nikola Jokić dobar?
“Strašno dobar. Ja sam njega jako volio, ali sam uvek govorio svojim kolegama, koji su ga na kraju i draftovali i uzeli: „Volio bih da vidim vaš izveštaj, a ja ću vama pokazati svoj“.
Šta je pisalo u njemu?
“U njemu je pisalo da je izvanredan kasni pik prve runde. Mi svi znamo da je on bio u sredini druge runde. Ja mislim da svako ko kaže da je vidio ovo što gledamo sada, da to nije istina, to je laž. On je meni pokazao puno toga na „Hup samitu“. Ja ga nisam vidio tu godinu puno, kada je bio u Megi, onda kada je igrao na „Hup samitu“, na jedan način, tu mi je otvorio oči. Tu sam vidio nešto posebno, ali ni blizu ovoga, ni blizu. On je čudo. Za košarkaške, košarkaške gurmane, za trenere, za ljude koji vole košarku, on je melem za oči. On je ono kako treba da se igra košarka, on i drugi naš igrač – Luka Dončić.
Jokić je ispred njega jer se već dokazao na jedan način. Nije lako biti tri puta MVP, a po mom mišljenju i četiri puta, trebalo je da bude četvrti put MVP NBA lige. Luka je tu, on ide njegovim stopama i pitanje je samo vremena kada će i on ostvariti isti učinak kao Jokić. A zašto? Zato što su oni pokazatelj da košarka nije atletika, da je košarka igra i da je inteligencija. Oni imaju brilijantnu košarkašku inteligenciju i na to igraju, i na to dobijaju, i na to osvajaju”.
Najbolje kvote vas očekuju u Meridianbet poslovnicama.
About The Author
