Iskustva srpskog navijača u Kini

U nastavku pročitajte Svjetsko prvenstvo iz ugla navijača Srbije, koji živi u Sidneju i veliki je obožavalac košarke, koji je godišnji odmor podredio putu u Kinu.

“Znači ići u Kini da se gleda Svjetsko prvenstvo zahtjevalo je malo duže vremena za organizaciju smeštaja, avio karata, karte za utakmice i karte za brze vozove (bullet trains) koje ćemo koristiti da idemo na sljedeće destonacije prateći Srpsku reprezentaciju.

Karte avionske su bile relativno povoljne za naš standard u Australiji (700 dolara). Odsjedamo u Guangzhou koji je 45 min voznje autom od Foshan-s gdje igra Srpska reprezentacija prvu grupnu fazu. Guangzhou je mjesto bogato i kazu mi ljudi koji ovde žive da je četvrta ekonomija unutar Kine. Za hranu je malo teže za one koji nisu avanturisti za nešto drugačije od srpske kuhinje. Ipak to su neke sitnice, ono zbog čeka smo su tu je košarka i podrška reprezentaciji.

Došao je i prvi dan i utakmica protiv Angole. Atmosfera nije bila nešto posebno pošto je utakmica bila jednostrana i naši su navijači bili raštrkani po cijelo sali, ali je svakako lijepo što nas je bilo u tolikom broju i nadam se kako prvenstvo bude odmicalo da će nas biti još više jer ovi momci zaslužuju podršku. Ono što je poseban utisak sa ove utakmice je ulazak u halu Nikole Jokića i Bobana Marjanovića i reakcije kineskih navijača, koji su skakali i vikali od uzbuđenja. Bili su kao u transu, kao što je bio na terenu Bogdan Bogdanović u prvom poluvremenu.

Po završetku utakmice nenadano izneneđenje za mene i dvojicu mojih prijatelja sa kojima sam došao na šamponat i “mogu i da se vratim”. Naime naša reprezentacija kao i Angola, Italija i Filipini odsjedaju u Hilton hotelu u Foshanu. Navijači koje smo upoznali iz Brizbejna, i koji su bili najorganizovaniji i najglasniji na utakmici, dogovorili smo se da odemo na piće u Hilton gdje i oni odsjedaju.

Kad smo došli tamo odveli su nas u prostoriju koja je sakrivena od šire javnosti i gdje jedu srpski reprezentativci. Tu smo sjedili i par minuta i odjednom dobro poznato lice Dejan Tomašević u društvu doktora reprezentacije. Sa njima smo proveli ugodnoh minuta pričajući o svemu i svačemu. Nakon sat vremena počeli su da se pojavljuju i reprezentativci. Među prvima je bio selektor Aleksandar Đorđević i kroz glavu su mi “prošle” sve one trojke od Istanbula, Španije, meč protiv Litvanije i ostale koje sam gledao “širom otvorenih očiju” dok sam kao dječak maštao da isto ponovim. Dočekali smo ga aplauzom i djelovao je iznenađen. Pitao nas je odakle smo. Kad smo rekli da smo iz Sidneja on je u šali rekao “zar nisu tamo svi komunisti” gledajući u mog sestrića koji ima ruku istetoviranu cijelu sa srpskim simbolima.

Poslije njega prolazili su i košakaši i svi su ljubazno stali da se slikaju s nama. Poseban događaj je slikanje sa Miroslavom Nikolićem. Kad smo stali prolazio je Bogdan Bogdanović i malo nam “zasmetao” na šta je ovaj rekao “klinac skloni se da se slikamo”. Čestitao sam mu na pobjedi protiv Angole na šta je u svom stilu dobacio “ovi nemaju pojma, sve je to normalno” .

Toliko za prvo javljanje nadam se da sam Vam malo približio Svjetsko prvenstvo – Petar Cvijetić.