Dirk Novicki: Tek slijedi ono najbolje od Jokića i Dončića

Bez dileme je jedan od najboljih evropskih košarkaša koji je igrao u NBA, bio je i ostao miljenik navijača Dalasa i prvi košarkaš sa Starog kontinenta koji je osvojio MVP priznanje.

Legendarni Nijemac Dirk Novicki se u ekskluzivnom pisanom razgovoru za “Nezavisne” prisjetio jedinog NBA prstena koji je osvojio prije deceniju, nekadašnjeg saigrača Predraga Stojakovića, a neizbježna tema bili su Nikola Jokić i Luka Dončić.

Više od dvije decenije smo mogli da uživamo u bravurama sjajnog Nijemca u dresu Dalasa, a u aprilu 2019. se povukao kao jedan od miljenika javnosti i pravi primjer sportiste. Čak 21 godinu je nosio dres Dalasa i to je bio njegov jedini klub u NBA. Karijeru je završio s prosjekom većim od 20 poena po utakmici i bez dileme je postavio domaći zadatak generacijama koje dolaze.

Novickog je 1998. godine kao 9. pika izabrao Milvoki i odmah ga prepustio Dalasu, što se pokazalo kao greška, jer je Nijemac dogurao do besmrtnosti u najjačoj ligi svijeta. Osim za Dalas, jedini klub za koji je igrao Novicki je DJK Vurzburg, u kojem je zaigrao sa 16 godina i vrlo brzo je svijetu postalo jasno da je na scenu stupio košarkaški dijamant.

Dovoljno govori da je postao prvi Evropljanin u istoriji NBA koji je ponio epitet najkorisnijeg igrača lige (2007. godine). U više od dvije decenije pisao je istoriju Dalasa, kojeg je 2011. nosio do jedine titule u istoriji ove franšize. Sa 31.560 koševa šesti je najbolji strijelac u istoriji najjače lige na svijetu, a čak 14 puta je igrao Ol star utakmicu. Od 1998. do 2019. igrao je preko Bare, gdje je ostavio neizbrisiv trag i mnogi su skloni reći da je najbolji evropski igrač koji je ikad zaigrao u NBA, ali ako ne najbolji onda sigurno među najboljima.

Ove godine ste proslavili 10 godina od osvajanja NBA prstena. Šta najviše pamtite iz sezone u kojoj ste osvojili jedinu titulu?

“Bili smo grupa momaka koji su se odlično povezali i sprijateljili. Imali smo grupu starijih igrača koji nikada nisu osvojili prsten. Upravo zbog toga smo sklonili naš ego ustranu i podredili se samo jednom cilju – tituli. Počeli smo da igramo zajedno. Počelo je da nam se sviđa to što igramo zajedno. Ubrzo smo počeli da se mnogo više družimo i van terena. Bili smo grupa igrača koji su imali sjajnu hemiju i na kraju je sve urodilo plodom”.

Vrlo važan dio te ekipe bio je Predrag Stojaković. Po čemu ga pamtite?

“Peja je bio veliki dio koji smo kasnije dodali našoj slagalici. On je u tim došao u februaru iz Toronta. Došao je povrijeđen, jer su mu leđa pravila dosta problema. Koliko se sjećam, te godine skoro da nije ni igrao. Morali smo da ga rehabilitujemo nekoliko sedmica. Ali kada je bio spreman da igra, odmah je postao naš vrlo bitan igrač. Pogodio je nekoliko vrlo bitnih šuteva, pogotovo u serijama s Portlandom i LA Lejkersima. Bio je sjajan dodatak našoj ekipi i uklopio se odlično. I on je bio jedan od nas starijih igrača koji su željeli da pobijede. Nije bio egoista i bio je veoma zabavan. Usudio bih se da kažem da nisam siguran da bismo bez njega osvojili prsten. Toliko je bio bitan u našoj šampionskoj slagalici”.

Nezaobilazna tema svakako su Luka Dončić i Nikola Jokić. Da li mogu da naprave jednako uspješne NBA karijere kao što je bila Vaša?

“Mislim da bi Luka i Nikola mogli da imaju mnogo uspješnije karijere nego što je bila moja. Obojica su i dalje veoma mladi i fantastični igrači. Luka je daleko od vrhunca. Tek ima 22 godine. Veoma sam srećan što je Jokić dobio MVP priznanje. Imao je fantastičnu godinu i zaslužio ga je u potpunosti. Obojica su sjajni igrači, sjajni ljudi velikog srca. Volim kad sam u njihovom društvu. Od srca im želim sve najbolje i nadam se da će u nekom trenutku u karijerama osvojiti NBA prsten”.

Prije dvije godine ste se, nakon više od dvije decenije, povukli iz košarke. Da li je penzija baš onakva kakvu ste je zamišljali? Napokon je došlo više vremena za porodicu?

“Uživao sam u igranju za Dalas 21 godinu. Nema riječi kojima bih mogao da opišem koliko sam uživao. Toliko je toga što nikada neću moći da zaboravim. Osvajanje prstena, moja posljednja utakmica… toliko je sjajnih uspomena. Uvijek sam govorio da ću uzeti slobodno kada završim karijeru. Znao sam da će mi trebati vremena da razmislim šta će biti moj naredni korak i da se ujedno i pobrinem za porodicu. Učinili su toliko toga za mene i pružali su mi podršku tokom cijele karijere. Bilo je vrijeme da im uzvratim, da putujemo zajedno, iako to nije bilo moguće onoliko koliko smo htjeli u posljednjih nekoliko mjeseci”.

U vrijeme kada je na stolu veliki novac, koliko teško je bilo biti lojalan jednom klubu? Da li ste ikada sami sebi rekli: “Želim da se vidim u dresu nekog drugog kluba”?

“Uvijek sam govorio da karijeru želim da završim u Dalasu. Navijači su me prihvatili i podržavali od prvog dana i kada je bilo dobro i kada nije išlo baš najbolje. Uvijek sam dobijao aplauze od njih. Naravno, i Mark Kjuban (vlasnik Dalasa) mi je pružio veliku podršku. Upravo zbog svega toga sam uvijek govorio da želim da budem do kraja u Dalasu i da ću učiniti sve što je u mojoj moći da osvojim prsten. To je uvijek bio moj cilj. Iz godine u godinu su dolazila razočaranja u plej-ofu i drago mi je što sam nastavio da se trudim da ispunimo naše snove i na kraju smo i uspjeli u tome. Nevjerovatan osjećaj je bio osvojiti NBA titulu za grad i klub kojem to nikada prije nije pošlo za rukom. Nikada neću zaboraviti paradu i sreću koju smo donijeli navijačima. To je bio osjećaj koji definitivno nikada neću moći da zaboravim”.

U djetinjstvu ste bili zainteresovani za tenis i rukomet, ali ste na kraju završili u košarci. Kako je išla ta priča?

“Igrao sam tenis i rukomet, ali sam uvijek igrao i košarku paralelno s njima. Sa 12 ili 13 godina sam se priključio Vurzburgu. Košarka je bila sport koji mi je najviše odgovarao. Bio sam visok, mogao sam lako da se krećem i imao sam, kako se kaže, meku ruku. Zbog svega toga to je bio veoma zanimljiv sport za mene. Bio sam okružen drugim visokim ljudima i to mi je pomoglo da podignem samopouzdanje. Tako sam se odlučio da se posvetim košarci. Imao sam otprilike 15-16 godina kada su ljudi počeli da govore da mogu da igram u Evroligi ili za reprezentaciju Njemačke. U tim trenucima to je bio veliki kompliment za mene”.

Dolazite iz sportske porodice pa nije ni postojala mogućnost da Vas sport zaobiđe.

“Moja majka je igrala košarku, a otac rukomet. Tako je cijela porodica svaki vikend bila u sali. Moja starija sestra i ja smo uvijek satima gledali i igrali s njima. Taj period mi se mnogo sviđao i nikad nam nije bilo dosadno”.

Mnogi klinci su odrasli gledajući Vas i imali su Vaše postere u sobama. Na koga se ugledao mladi Novicki?

“Kada sam počeo da igram sa 13 godina bio sam veliki fan NBA i tih ranih devedesetih godina je počela era Čikago Bulsa. 1991. godine su osvojili prvi prsten i to se poklopilo s mojim početkom igranja košarke. Od tada sam bio veliki navijač Čikaga, Majkla Džordana, Skotija Pipena, kasnije Denisa Rodmana i nekih drugih igrača. Uživao sam u igrama Detlefa Šrempfa, koji je ostavio dubok trag u NBA ligi i bio je Ol star igrač. Imao je sjajnu karijeru. Volio sam naravno Lerija Birda iako je karijeru završio malo nakon što sam ja počeo da treniram. Ali gledao sam mnogo filmova o njemu i imao sam priliku da vidim koliko je bio sjajan igrač i koliki je imao uticaj na ligu. Ono što svi znaju, bio sam veliki fan Čarlsa Barklija. Zbog njega sam u reprezentaciji Njemačke nosio dres s brojem 14. On je taj broj nosio na Olimpijskim igrama 1992. To su samo neki od igrača koji su me inspirisali i koji su bili moji idoli. I naravno ne smijem da zaboravim Holgera Gešvindera, koji mi je pomogao da ostvarim svoje ciljeve. Imao sam 15-16 godina kada sam ga upoznao i on me naučio sve što znam o sportu, kako da se krećem, kako da šutiram… On me gurao i van terena da završim školu kako bih bio formirana osoba, a ne samo košarkaš. On je bio moj montor i mnogo mi je pomogao”.

2011.

sa Dalasom osvojio jedini NBA prsten, franšizi je donio jedinu titulu i bio je MVP finalne serije

2007.

ponio epitet MVP-ja NBA lige i postao prvi igrač iz Evrope kojem je to pošlo za rukom.

14

puta je bio učesnik Ol star utakmice, 2006. čak i pobijedio u šutiranju trojki

31.560

poena je postigao u NBA karijeri i ima 20,7 poena po utakmici

2005.

je osvojio srebro s Njemačkom na Evropskom prvenstvu, a 2002. je bio bronzani na Mundobasketu

9.

pik je bio na draftu 1998. godine i Milvoki ga je odmah proslijedio Dalasu, gdje je proveo 21 godinu

foto:fiba

About The Author