Darko Rajaković: Toronto se definitivno razlikuje od ostalih 29 timova
foto: printscreen
Darko Rajaković trener Toronto Reptorsa govorio je o mnogim temama.
Srpski trener Darko Rajaković otvorio je novu eru Toronta Reptorsa. Klub je ovog ljeta okrenuo novi list, a dio te priče je i srpski trener koji je imao dug i strpljiv put do mjesta šefa stručnog štaba jedne NBA ekipe. Nije preskakao stepenice, zato i dobro zna svaku poru funkcionisanja jednog štaba i može da bude ponosan na početak u Reptorsima.
Bilo je pobjeda, oscilacija i naznaka onog što klub tek čeka, a o tome je Rajaković govorio za Sportal.
Nema pretjerane euforije poslije pobjeda, nema padanja poslije poraza, prvi čovek kluba Masai Udžiri je ukazao puno povjerenje Rajakoviću, koji je u trenerskom poslu već 27 godina. Zapravo, euforije je bilo samo poslije prve pobjede, debitantske za Čačanina. Igrači su dobro znali koliko mu znači dobar početak, pa je bilo i polivanja. Odmah poslije toga, zasukali su se rukavi.
“Početak sezone- dobili smo tu prvu utakmicu kod kuće protiv Minesote i veliki broj utakmica smo igrali na samom početku. Već smo prvih šest mečeva igrali u samo devet dana, sa dva “back to backa”, sa dosta putovanja, ali dobro, malo po malo ulazimo u neki ritam sezone, upoznajemo se svi – igrači, treneri, “front office”, tako da malo po malo pokušavamo da podižemo ekipu..
Kako vam je djelovao taj prvi period, odnosno početak priprema? Recimo Šrudera ste čekali malo duže zbog Svjetskog prvenstva, ali kako je vrijeme odmicalo, kako smo mogli da vidimo iz izjava igrača koji govore o vama, deluje da ste napravili lijepu hemiju sa momcima?
“Jeste, stvarno imamo odlične momke u ekipi, stvarno su veliki profesionalci, dobri ljudi, tako da je od samog početka dobro sve funkcionisalo, imali smo trening kamp u Vankuveru, to je bilo dobra uvertira za nas da provedemo nekih sedam dana zajedno tamo, odigrali smo i pripremne utakmice. Što više ova ekipa provodi vremena zajedno, stvara se sve bolja i bolja atmosfera i hemija u timu, i polako pokušavamo da se podižemo. Imali smo tu nažalost nekih povreda, tako da pokušavamo da te momke vratimo u stroj i da ih vratimo na teren da igraju”.
Koliko i vama znači da vidite da američka javnost stvarno umije da poštuje vaš rad?
“Hvala na lijepim riječima, nisam imao prilike ni da čitam ni da gledam jer medije ne pratim, socijalne medije ne pratim takođe, tako da stvarno ne znam šta se dešava u spoljašnjem svijetu. Nekoliko ljudi mi je reklo da je bio taj razgovor sa Erikom Spolstrom. Ja imam veliko poštovanje za njega, on je fantastičan trener, odličan čovjek, jedan od najboljih trenera lige i definitivno neko od koga ja pokušavam da učim i da kradem znanje od njega, tako da hvala mu i hvala im na lijepim riječima”.
Generalno možete da imate i sličan razvoj, stvarno niste ni preskakali korake, bili ste strpljivi u svom trenerskom putu. Čini se u tom razgovoru s njim da je i on to prepoznao kod vas i skoro 30 godina ste u trenerskom poslu, tako da se kod vas vidi da tu nema nikakve treme, nema nikakvih nepoznanica. Kako vama sve to djeluje?
“Definitivno velika je odgovornost voditi NBA tim kao prvi trener, ali u isto vrijeme to je nešto za što sam se pripremao i nešto što sam želio cijeloga svog života. Tako da stvarno uživam, trudim se da uživam u pripremi svake utakmice, u svakoj utakmici, svakom treningu. Igrači koje imamo u timu mi u tome stvarno pomažu, od Denisa Šrudera preko Paskala Siakama, preko Skotija Barnsa, svi su ovi momci veliki profesionalci i oni čine moj posao dosta lakšim”.
Početak povezanosti sa NBA ligom leži u konekciji sa Sparsima i sa skautingom koji ste radili tada, već od početaka ste bili upućeni na Grega Popovića i sad kad smo odgledali ovu utakmicu sa Sparsima, bilo je lijepo vidjeti taj razgovor između vas. Kakvu ste podršku dobili od njega, na konferenciji poslije toga je baš i rekao kako će navijati za vas?
“Greg je moj dugogodišnji prijatelj, imao sam priliku i da radim u San Antoniju sa njim, dosta stvari sam naučio od njega i od te organizacije, tako da uvijek je lijepo čuti podršku, on je jedan od prvih ljudi koji me je pozvao kada sam dobio posao, stalno smo u kontaktu, uvijek mi kaže – šta god mi treba, da mogu da ga pozovem, on je moj mentor i dobar prijatelj, tako da često računam na njegov savjet i na njegovu podršku”.
Lokalni mediji u Torontu sa posebnom pažnjom ispratili što Vi i dalje kao da ste u koži asistenta – često radite sa igračima i provodite cijeli trening tako što ste uvijek svima na raspolaganju, niste neko ko samo delegira zadatke ostalim saradnicima, nego da ste baš tu za svaki potez, svaki šut. Kako vama djeluje da to oni prihvataju?
“To je jednostavan način kako volim da radim, volim da budem u kontaktu sa igračima, da budem na terenu, želim da oni osjete koliko je meni stalo do njih i do njihovih karijera i do njihovog uspjeha, tako da za mene je to nekako normalno i prirodno da to radim koliko god mogu i kad god pronađem vrijeme za to. Tako da opet kažem imamo odlične momke koji mi dozvoljavaju to da radim, koji mi dozvoljavaju da ih treniram, da im budem od pomoći, tako da imam odličnu saradnju na početku”.
Koliko je Toronto drugačiji od ostalih NBA klubova u kojima ste radili, zato što svi znamo kakav je put imao prvi čovjek kluba, koji je bio i skaut u Evropi, živio je u Beogradu, pratio je i Partizan i on dobro zna na globalnom nivou šta je košarka, kako se razvija u Africi, u Evropi?
“Sigurno, Toronto se definitivno razlikuje od ostalih 29 timova, iz prvog razloga što je ovo tim koji predstavlja ne samo grad Toronto, već predstavlja cijelu državu Kanadu, svih 35.000.000 ljudi koji ovde žive su veliki fanovi tima, dok su svaki drugi market Los Anđeles, Šarlot, Njujork, to je lokalni tim, samo grad ima podršku tog tima.
Ovde cijela država stoji iza ekipe, ogroman je medijski market, tako da veliku pažnju svi posvećuju i timu i svemu što se dešava oko tima. Kao što ste rekli, Masai Udžiri je naš predsjednik, živio je u Beogradu, ima veliko poštovanje za evropsku košarku, za srpsku košarku, tako da nekako osjeća se u cijelom gradu i u cijeloj organizaciji neki internacionalni duh, što je ono što mene definitivno jako prija.
Imamo odličnu komunikaciju, odličnu saradnju, imamo istu viziju za naš tim, kako naš tim treba da se razvija, tako da sve to mi čini moju adaptaciju na novu ulogu dosta jednostavnijom i lakšom”.
I direktor kluba Patrik Engelbreht je imao posle vaše promocije jednu zanimljivu izjavu. Bio je direktan i rekao je da ste autsajder zbog svog puta od početka do preuzimanja kluba. Rekao je i ‘if you are a Serbian basketball coach, you have to know your shit.’ Govorio je o srpskim trenerima, istoriji i pokazao da zna dobro šta je srpska košarka.
“Jeste, mnogo ljudi to ne zna, ali Patrik je takođe živio u Beogradu dvije godine i radio je za košarkaški klub Superfund, koji je tada bio jedan od najboljih programa u Srbiji za rad sa mladima, tako da, sigurno je to oblikovalo i njega kao skauta. Imao je priliku da vidi kako naši treneri rade. Ja sam bio tada u Beogradu, radio sam u Beogradu, nekako nam se putevi nisu ukrstili, sve dok mog dolaska u Toronto.
Tako da kažem, postoji veliki broj ljudi koji je u timu koji ima onako vrlo interesantan “bekgraund”, dolaze sa različitih strana svijeta i stvarno njih svi imaju ogromno poštovanje i za srpsku košarku, i za srpske igrače i trenere, i za taj neki internacionalni doživljaj košarke”.
About The Author
