Vanja Marinković: Dugo nisam radio sa nekom grupom da svako svakome želi najbolje i svako o svakom ima najbolje mišljenje

Vanja Marinković kapiten Partizana podigao je pehar šampiona ABA lige.

Poslije šest godina u Španiji, Vanja Marinković se prošle sezone vratio u Partizan. Po drugi put je dobio kapitensku traku, a sezonu u regionalnoj ligi završio je podizanjem trofeja namjenjenog najboljem timu.

“Sve je bolji osjećaj. Nisam donekle bio svjestan šta se desilo. Sve mi je nekako i emotivinije nego ostalima, zbog čitave situacija i perioda u mom prvom mandatu. Bio sam veoma srećan i ispunjen. Utisci su super i biće super još dug period”, rekao je kapiten Partizana u razgovoru za Meridian sport.

Suvišno je reći da mu je osvajanje ABA titule sa Partizanom jedan od najdražih momenata u karijeri.

“Prvi trofej kao kapitenu. Osvojio sam i dva Kupa i srpsku ligu kada sam ušao u prvi tim, ali ovo mi je nedostajalo. Zbog toga sam vratio i dijelom ispunio san”.

MERIDIAN DOMINACIJA: Pogodi najveću kvotu, uzmi keš!

Iza njega je godina koju će dugo pamtiti. Vratio se, osvojio bronzu na Olimpijskim igrama sa Srbijom, podigao trofej kao kapiten Partizana.

“Kad pogledaš unazad, brzo je prošao taj period otkad smo se skupili na crno-bijeloj Simfoniji, do kad smo osvojili ABA ligu. Veoma sam srećan, ali malo i tužan, jer u Evroligi nismo ispunili očekivanja, pa ostaje gorak ukus zbog toga, ali samim tim što smo ABA ligu iznijeli kako smo je iznijeli, to gasi taj gorak ukus u ustima. Nadam se da će sljedeće godine da bude još bolje”.

Osvajanje titule regionalnog šampiona vratilo mu je film i na početke u crno-bijelom.

“Kao da je drugi neki univerzum. Bilo je potpuno drugačije, nije klub bio stabilan kao danas. Drugi saigrači, uprava, treneri… Drago mi je opet što sam prošao kroz to, što sam radio sa velikim imenima, velikim trenerima. To je bio put koji je morao da se desi da bi danas bio gdje jesam”.

Partizan, Beograd, Čubura… To su neki od razloga zbog kojih se vratio iz pečalbe. Ali i želja da sarađuje sa Željkom Obradovićem.

“Jedan od razloga što sam se vratio, imao sam sreću da radim sa velikim trenerima kroz karijeru. Počeo sam sa Duletom, pa sam radio sa Džiletom, pa Duško Ivanović, Neven Spahija, Svetislav Pešić, pa mi se ukazala prilika da radim i sa Željkom. Drago mi je što sam došao i poslušao sebe. Veliko iskustvo.

To je nešto novo, što ja nisam vidio, ta pažnja malim stvarima, detalji su kod njega veoma bitni. Imamo super odnos, sjajnu saradnju, nismo imali ni manji konflikt, što bi čak i bilo normalno, jer zajedno si sa nekim 10 mjeseci, nije normalno da bude dobro sve vrijeme, ali imali smo super odnos i nadam se da će tako biti i sljedeće godine”.

U klubu ga je sačekao potpuno novi tim.

“Pričao sam sa Bongom, sve stvari koje su se dešavale, porazi, loše utakmice, poraz u finalu Kupa, sve smo to lakše podnosili, makar ja više nego ikada – zbog saigrača. Iako je tim nov, dugo nisam radio sa nekom grupom da svako svakome želi najbolje i svako o svakom ima najbolje mišljenje. Uvijek imaš nekog s kim si dobar, s kim si manje dobar, ovde je bilo idilčno.

Čak i poslije Efesa, sve je to bilo lakše zbog sjajnih momaka, poput Bonge, Brendona, Tajrika, Karlika… Svi do jednog su sjajni. Svi su ušli u tu ulogu da budemo kao jedno, niko se nije previše izdvajao. Znali smo ko je lider na terenu, ali van terena i kad god smo bili zajedno, bili smo jedno i na kraju je tako i ispalo da smo osvojili ABA ligu. Drago mi je što sam sa njima dijelio svlačionicu 10 mjeseci. Imam tu sreću da sam sa njima radio i nešto novo naučio… Fenomenalno iskustvo”.