Predsjednik Spartaka: Novac u košarku se ne investira, novac u košarku se poklanja

Predsjednik Spartaka iz Subotice Slobodan Jaramazović govorio je za portal BasketballSphere.

Subotički Spartak je 2019. godine dostigao vjerovatno najnižu tačku u svojoj istoriji, kada je zbog finansijskih problema, kažnjen izbacivanjem u najniži rang. Na rubu egzistencije, činilo se da se nije imalo kud, a potom je novembra naredne godine na osnovi baš tog kluba koji je zlatni period doživio početkom devedesetih, formiran “Spartak Office Shoes”.

Od tog momenta, kreće novo poglavlje. Na čelu sa bivšim igračem Slobodanom Jaramazovićem, iz sezone u sezonu rang je bivao sve viši, sve dok maja 2024. godine u izuzetno interesantnom finalu Druge ABA lige nije izboren i najviši cilj – ABA liga.

Situacija blago rečeno nije bila blistava kada je preuzeo klub.

“Živim van Srbije, ali sam igrao košarku u Spartaku i zbog toga uvijek pratio šta se dešava. Prije četiri godine, igrom slučaja sam čuo za priču da djeca koja nemaju novac ne mogu da treniraju košarku u Subotici, jer se sve škole košarke plaćaju.

U moje vreme nije bilo tako. To mi je dalo prvu ideju, tako da sam osnovao klub sa bivšim saigračem Darkom Papcem i velikim prijateljem doktorom Mihajlom Vidanovićem, koji je bio u klubu još osamdesetih i devedesetih godina kada sam ja igrao.

Ustanovili smo škole košarke besplatne za sve djevojčice i dječake iz Subotice, iznajmili sale, kupili im opremu… Tako je sve počelo. Bio sam u situaciji da to uradim i smatrao sam da je sramota da neko dijete čiji roditelji ne mogu da priušte da plate članarinu, ne bude u mogućnosti da trenira.

Onda je išlo sve korak po korak. Pokušao sam da ujedinim košarku u Subotici, napravio investicije, kupio škole košarke i sve smo objedinili na gradskom nivou, koliko se može naravno. Vrlo brzo smo imali preko 600 djece u našim školama košarke. Tu su bila djeca, jedan lijep period i poslije se ukazala šansa i za Košarkaški klub Spartak. Tadašnji predsjednik mi je pristupio sa velikom biznis idejom da preuzmem Spartak, koji je bio u najnižoj ligi, ogromnim problemima… Prihvatio sam i bio potpuno svjestan u šta ulazim.

Znao sam da to nije priča sa srećnim krajem. Nijedna košarkaška priča i privatna investicija u Srbiji nije se završila srećno po tog ko je investirao novac. Prihvatio sam to prvog dana, a evo četiri godine nam ide dosta dobro, vidjećemo kako će se stvari razvijati u budućnosti“, objasnio je prvi čovjek Subotičana.

Objasnio je, na koji način se finansira Spartak.

“Spartak se 80 odsto finansira novcem porodice Jaramazović. Imamo 13 miliona dinara od grada, što smo dobili prošle godine. Imamo i sponzore koji su nam se sami javili i prepoznali naš projekat kao nešto pozitivno za grad. Ponosim se time. Imamo sjajne subotičke firme kao sponzore i svima sam iskreno zahvalan”.

Košarka na evropskom nivou neprofitabilan sport i da se zbog nedostatka sredstava i najjača takmičenja okreću Bliskom istoku. Postoji li mogućnost da Vam se bar nešto vratilo od uloženog?

“Novac u košarku se ne investira. Novac u košarku se poklanja. Taj novac se nikad ne može vratiti, osim u slučaju Mege. Kada sam rekao da to nije priča sa srećnim krajem, to je nešto što pratim posljednjih 40 godina. Uvijek imate privatne inicijative i te priče se loše završe. Ili ljudi ne mogu finansijski to da izdrže, ili zbog zdravstvenih problema odustanu od projekta, ili naiđu na opstrukcije s kojima ne mogu da se izbore.

Ja sigurno neću odustati. Moja firma je dovoljno velika da ovo ne može da je optereti. Meni je ovo strast. Rekao sam da ću ostati 10 godina, to sam podijelio i sa prijateljima s kojima vodim klub — a evo, već četiri su prošle. Planiram da ostanem još šest godina, naravno, ako ljudi koji vode klub i dalje žele da budem tu. Poslije ćemo vidjeti — možda se pojavi neki novi zaljubljenik u košarku koji će nastaviti tamo gdje smo mi stali.

Bilo bi fenomenalno. Sa druge strane, veoma pazimo kako trošimo novac. Nemamo puno zaposlenih. Osim igrača, trenera i stručnog štaba, imamo zaposlenu samo sekretaricu. U mlađim kategorijama imamo još 14 trenera koji rade sa djecom. Imamo 600 djece koji treniraju besplatno — sve im je obezbijeđeno.

Imam firmu u kojoj zapošljavam 1.800 ljudi u 11 zemalja. Šta god da nam zatreba, gdje god da putujemo, ti ljudi su tu — pomažu nam u svakoj zemlji. Ljudi iz firme u Srbiji postali su veliki fanovi Spartaka i to je zaista jedna prelijepa priča. Sve to rade iz čistog altruizma. Bez njih, mnogi naši projekti ne bi ugledali svjetlost dana.

Nedavno smo organizovali pionirski turnir u Subotici, i bilo je 300 ljudi na tribinama. Ljudi vole košarku u Subotici i vezali su se za klub. Što im više obezbijedimo uslove, što više gradimo ugled — a to znači da ono što obećaš, to i ispuniš — mislim da su lijepa vremena pred nama.

Sa druge strane, nije sve u novcu. Meni 85 odsto budžeta ide na plate igrača i stručnog štaba, a 15 odsto na ostale troškove. Kada pričam sa drugim klubovima, taj odnos je obično znatno drugačiji i mnogo manji za igrače. Ovo nije odnos u kojem ja dam novac, pa vi radite kako mislite da treba. Uključen sam u sve, zajedno sa svojim saradnicima. Naravno da sam pravio greške — trudimo se da ih ispravljamo u hodu.”

Dosta je bilo riječi o tome koji je budžet Spartaka i dok ste igrali Drugu ABA ligu, ali i sada. Koja je prava istina o tome?

“Izvukli smo tu sezonu sa manje od 800.000 evra. Ove sezone smo na oko 2,2 miliona evra”, rekao je Slobodan Jaramazović.