Gordan Giriček: U Orlandu su me šikanirali, imao sam problem u komunikaciji sa Bogdanom Tanjevićem

Gordan Giriček

foto: printscreen

Gordan Giriček, proslavljeni hrvatski košarkaš se osvrnuo na sve što je prošao u svojoj karijeri.

Na početku karijere dugo je nastupao za Cibonu. Nakon toga, prešao je u redove CSKA iz Moskve. Uslijedeo je odlazak u NBA ligu, gdje je proveo veći dio svoje karijere. Prvi tim “preko bare” bili su Memfis Grizlisi.

Nastupao je za Orlando, gdje mu je trener bio Dok Rivers. Bio je dio Jute, gdje je sarađivao sa Džeri Slounom. Bio je deo “čuvenih” Finiks Sansa Mikea D’Antonija. Jedno vrijeme nastupao je za Fenerbahče, a povreda ga je spriječila da odigra još neku sezonu.

“Krajem 1992. godine došao sam u redove Cibone. Nastupao sam za juniorsku ekipu, a prve seniorske sezone igrao sam u drugoj ekipi. Taj tim se jedno vrijeme zvao Dona, a jedno vrijeme Frank. Svoju prvu seniorsku sezonu u dresu Cibone, imao sam u sezoni 1997/1998. Tada sam imao 20 godina i tada smo igrali u Evroligi sa Partizanom, te smo došli do dvije pobjede.”

U vrijeme kada je Giriček igrao za Cibonu, Zagrepčani su imali odličnu ekipu. Ističe da se nikada nije plašio zdrave konkurencije, ali ističe da ostaje žal što ekipa nije uradila nešto više.

“Nikada se nisam plašio konkurencije, ako je ona zdrava. Stvar je jednostavna, onaj ko je bolji, taj igra. Bio mi je izazov da se dokažem i dobijem prostor pored iskusnijih igrača. U to vrijeme su u Ciboni bili Zdravko Radulović i Slaven Rimac. Međutim, nisam imao strah i bilo mi je izazovno da se borim za minute pored takvih igrača.

Motivisali smo jedni druge i na neki način pomagali jedni drugima da postanemo još bolji. S obzirom da sam većinu njih gledao na televiziji, bilo mi je zanimljivo da sam sa njima u ekipi i da imam šansu postati možda i bolji.

Meni je bilo sjajno u Ciboni, ali ostaje žal što nismo napravili neki rezultat u Evropi poput onih rezultata u vreme kada je tu bio Dražen Petrović. Imali smo nekoliko odličnih sezona. Ispadali smo dva puta u osmini finala. U sezoni kada smo dva puta dobili Partizan i imali sjajan tim, Efes nas je zaustavio. Žao mi je što nismo tada otišli na Final Four.”

NOVEMBAR U MERIDIANU STARTA JAKO: Nikad lakše do MacBook-a

Nakon Cibone, uslijedio je odlazak u inostranstvo. U sezoni 2001/2022 Giriček je nastupao za CSKA, gde je igrao između ostalih i sa Mirsadom Turkcanom. Takođe, sarađivao je sa legendarnim Valerijem Tihonenkom, koji je sa Sovjetskim Savezom osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. godine.

“Mirsad Turkcan je sjajna osoba prije svega. Bio je odličan saigrač, veoma interesantan van parketa i izuzetno koristan igrač. S obzirom da smo iz sličnog podneblja i sličnog razmišljanja, odlično smo se slagali. Mirsad je bio u stanju da postigne mnogo poena, ali i da ima dosta skokova. Sjajno se pozicionirao kada je skok u pitanju.

Mi smo se i kasnije sreli u karijerama, jer smo bili deo Fenerbahčea. I dan danas smo u kontaktu, što me posebno raduje. Što se tiče naše ere u CSKA, bili smo mladi, ali smo sarađivali fenomenalno. Postizali smo u prosjeku preko 40 poena, što nas je mislim činilo najboljim tandemom od nastanka Evrolige.

Valeri Tihonenko je nevjerovatna osoba i sjajan trener. Kada sam sa junior NBA išao u Kazahstan i vodio djecu tamo, sreo sam ga. Uvijek mi je drago kad se vidimo. Meni je period u CSKA bio prvi odlazak iz Hrvatske. Kad si stranac jako je važno kako ćeš biti prihvaćen. On mi je dao šansu i vjerovao mi. Nadam se da sam opravdao njegovo povjerenje.”

Poslije Moskve uslijedio je odlazak u NBA ligu. Prvi tim za koji je Hrvat nastupao bio je Memfis Tamo je igrao sa jednim od najatraktivnijih igrača svoga vremena, Džejsonom Vilijamsom.

“Imao sam sreće da kroz svoju NBA karijeru igram sa mnogo odličnih košarkaša. U Memfisu sam igram sa Pau Gasolom, o kome ne treba trošiti riječi. Njegova karijera najbolje govori o njemu i sve medalje koje je osvojio. Postoje neki igrači koji bi se bolje snašli u današnje vrijeme, nego u periodu kada su igrali.

Džejson Vilijams je upravo takav. Bio je vrhunski plejmeker i imao je prepoznatljiv stil igre. Nije mnogo toga osvojio, ali je načinom na koji je igrao oduševljavao publiku i mnogi mlađi momci su ga pokušavali kopirati.”


Orlando je bio sljedeća destinacija za Hrvata. U ovaj tim došao je tokom sezone 2003/2004, te je ponovo imao interesantne saigrače poput Grenta Hila i Trejsi Mekgrejdija. Trener ekipe bio je Dok Rivers pa smo sa našim sagovornikom popričali o kakvom se stručnajku zaista radi.

“Postoje razne priče kada je Dok Rivers u pitanju. Neki ga previše kritikuju, neki o hvalospjevima govore o njemu. Istina je negdje u sredini, niti je toliko fantastičan, niti je loš trener. U stanju je za kratko vrijeme ostvariti dobar rezultat. Ja sam u drugoj godini u Orlandu tražio trade, jer sam želio veću minutažu.

Mislim da su me šikanirali i da zbog toga nisam dobijao priliku. Tu ne mislim na trenera nego na igrače. Udarna trojka bila je Trejski Mekgrejdi, Tajron Lu i Džuvan Hauard. Bez obzira na sve, bio je doživljaj biti dio te ekipe. Gledao sam majstorije Mekgrejdija, bio u društvu Šona Kempa. Bio je tu i Grant Hil ali je u tom periodu imao ogromnih problema sa povredama.”

Značajan period u svojoj karijeri, Gordan Giriček je proveo u dresu Jute. Bilo je to u periodu od 2004. do 2007. godine. Trener mu je bio legendarni Džeri Sloun, dok su mu između ostalih saigrači bili Deron Villiams i Andrej Kiriljenko.

“Džeri Sloun i ja smo imali određene nesuglasice, ali ga mnogo poštujem i ne mogu reći ništa loše za njega. Ja sam uvijek tražio svoju šansu, nismo imali ista razmišljanja. On je bio trener, ja igrač i zna se ko će tu lošije proći. Ali bez obzira na sve, imam pohvale za njega. Kako je govorio, tako je i živio.

Kirilenko je bio sjajan saigrač, sa takvima je uvek lako igrati. Što se tiče Derona Viliamsa, karakter ga je spriječio da napravi nešto više u karijeri. Tvrdoglav je i sličan je meni, ja sam se borio često protiv vjetrenjača. Za razliku od mene, imao je sve ovlasti i dobijao šanse.

Međutim, malo je znao pretjerivati. Ja da sam imao takvu ulogu, nikada se ne bih sukobio sa trenerom. Jer ekipa se pravila oko njega, on je trebao biti lice franšize. Možda je tražio previše, ali to je moje mišljenje i ne mogu znati kako je njemu bilo.”

Posljednji tim u NBA ligi za koji je Giriček nastupao, bili su Finiks Sansi.

“Prošao sam dosta toga u NBA ligi i igrao za nekoliko timova. Svaka ekipa imala je nešto svoje i neku svoju draž. Samnsi su možda imali i najviše onih vrhunskih igrača, barem od ekipa za koje sam igrao. Bilo je lijepo upoznati sve te ljude i družiti se sa njima, neke stvari se ne mogu zaboraviti.”

Nakon NBA epizode koja je trajala šest godina, Gordan Giriček se vratio u Evropu. Potpisao je za Fenerbahče, gde je sarađivao sa Bogdanom Tanjevićem. Međutim, nije sve bilo idealno.

“Bilo je problema, jer klupski doktori nisu dali dobru dijagnozu, a ja sam tokom prve sezone imao problema sa povredom. Nastao je problem u komunikaciji sa Bogdanom Tanjevićem. Propustio sam mislim četiri mjeseca u prvoj sezoni, kada sam se vratio, igrao sam pod bolovima. Prosto, nije bila dobra dijagnoza i zato sam osjećao bolove. Sa druge strane, bio sam dobro plaćen i bilo mi je glupo da budem plaćen, a da ne igram.

Odlučio sam igrati iako me boli, jer mi je bilo neugodno da ne igram s obzirom na platu. Nakon toga sam igrao dva-tri mjeseca pod bolovima i doživio rupturu mišića. Doktori su ponovo uspostavili pogrešnu dijagnozu i rekli su da je istegnuće lista. Otišao sam kod svog doktora u Ameriku, kojem sam vjerovao. Utvrdio je da je u pitanju ruptura i da moram na operaciju. Mjesec dana nakon operacije, osećao sam se najnormalnije.”


Kada sam došao u Fenerbahce da igram drugu sezonu, niko mi nije vjerovao i pored dokumentacije koju sam imao. Tanjević me tretirao na isti način i ta druga sezona mi je bila možda i najgora u karijeri. Igrao sam malo, na prvu grešku izlazio iz igre i na kraju godine su me otpustili.

Ja sebi ne zameram ništa, možda je i moralo tako biti. Pokušao sam im objasniti i uvjeriti ih da njihovi doktori nisu u pravu. Ali odnos prema meni je bio loš i te dvije godine bile su mučenje.”

Povreda je sprečila Giričeka da odigra još neku sezonu.

“Imao sam operaciju kuka, nisam obavio rehabilitaciju na pravi način i sam oporavak nije išao kako treba. Treba reći i da sam nakon torture od strane kluba i trenera u Fenerbahceu koju sam proživeo, malo mi se zgadila košarka.

Poslije je došla i ta povreda kuka i nisam želio da se mučim više. Uspio sam postići dovoljno u košarci da mogu normalno živeti. Imam dosta interesovanja van košarke, pa mi tranzicija nije bila problem i mogu reći da danas lijepo živim” , zaključio je Gordan Giriček za BasketballSphere.

About The Author