Poceko: Nikada neću zaboraviti riječi Dušana Dude Ivkovića

Đanmarko Poceko kao selektor Italije u opsežnom intervjuu za “Basketball Sphere” govorio je mnogim zanimljivim temama.

Italija je na Svjetsko prvenstvo stigla kroz kvalifikacije. Cijeli taj period i borba za plasman na planetarnu smotru isprepleteni su Evropskim prvenstvom. Tamo su Poceko i družina pokazali da su se mogu nositi sa najboljima.

Pravila gdje igrači iz NBA karavana, kao ni oni iz Evrolige nisu bili dostupni posebna je tačka dnevnog reda. Između redova selektor Italije govorio je i o tome, kao i o domaćem prvenstvu Italije koje više nije ono što je nekad bilo.

“Uopšte nije bilo lako, zbog pravila. Bili smo ukraćeni za usluge igrača iz dva najkvalitetnija takmičenja. Po mom mišljenju tokom prethodnog ljeta na Evropsko prvenstvu igrali smo izuzetno dobro. Potom smo morali smo da se snađemo i koristimo sve raspoložive snage u kvalifikacijama. Znate, italijanska košarka više nije ni u četiri najbolje lige Evrope. Nekada smo bili druga liga Starog kontinenta.

Postoji mnogo liga koje su bolje od naše. Zbog toga je teško razvijati mlade igrače Italije, kao i zbog pravila o strancima. Zbog toga ih nekolicina igra u Italiji. Veliko poštovanje za njih, ali mi ne želimo strance u reprezentaciji. Moji igrači su pokazali kvalitet, čak i oni najmlađi u ekipi. Pokazali su veliki karakter, a cilj je ostvaren plasmanom na Svjetsko prvenstvo. Zadovoljni smo, jer imamo priliku ostati zajedno na okupu i nastaviti sa procesom započetim prošlog ljeta.”

Poceko je upravo na pomenutom Eurobasketu imao ogroman uticaj na ishod utakmice osmine finala protiv Srbije. Poslije zarađenog isključenja njegov tim se “probudio” i uspio savladati Srbiju.

Naredni korak bila je Francuska gdje su zbog nekih promašenih slobodnih bacanja u završnici ipak izvukli deblji kraj. Iz ugla selektora Italije takva reakcija uopšte nije imala za cilj reakciju tima, već nešto sasvim drugo.

“Prije svega, želio sam pokazati da sam uvijek sa svojim igračima. Ne postoji niti jedno drugo zadovoljstvo veće od toga kada kao trener pokažeš da si uz ekipu 100%. Ako Vam kažem da sam to uradio zbog reakcije, lagao bih. Istina se krije u tome da sam vidio njihovu želju i borbu na parketu, te sam želio da im pokažem i sa moje strane, te da sam maksimalno uz njih.

Volim svoje igrače i dovoljno sam igrao, te gledao košarku da znam koliko žrtve iziskuje da se postane konkurentan igrač. U tom trenutku smo igrali protiv jedne od najboljih reprezentacija svijeta”, ispričao je Poceko.

Poštovanje prema Srbiji i period odrastanja u Trstu.

“Imam izuzetno veliko poštovanje prema Srbiji i bivšoj Jugoslaviji. Odrastao sam u Trstu. Kada sam bio dječak gledao sam više jugoslovensku košarku nego italijansku. Partizan, Crvena zvezda, Cibona, Split, nevjerovatni timovi. Kasnije sam proveo i dvije godine u Zagrebu na klupi Cedevite.

Moram reći da je u tom vremenu iza nas, u takvoj konkurenciji, bilo lakše osvojiti Evroligu nego domaće prvenstvo. Partizan i sarajevska Bosna bili su bolji od velike većine klubova u Evropi.

U tom trenutku osjetio sam da su moji igrači pružili maksimum i da konkurišu sastavu u kojem se nalazi jedan od najboljih igrača svijeta, Nikola Jokić. Želio sam da im pokažem spremnost za borbu.

Sve počinje poštovanjem. Prije svega prema Predragu Saši Daniloviću. On je proveo veliki dio svoje karijere u Italiji, zaista ih poštujem sve od toga perioda, pa sve do sastava u kojem se nalaze Marko Gudurić, Ognjen Jaramaz, Nikola Kalinić. Možda je za neke u tom trenutku moja reakcija bila pretjerana, ali zaista me nije briga.”

Po završetku susreta i nakon velike pobjede nije krio oduševljenje. Osim što je u tunelu skočio u zagrljaj Janisa Adetokumba, Italijan je sačekao sve igrače Srbije i pozdravio svakog ponaosob u znak poštovanja.

“Ako neko misli da je emocija koju dajem košarci previše, to je njihov problem. Ponekad posmatram sebe, svjestan sam da pojedine reakcije nisu normalne. Zbog toga ne gledam snimke niti preglede utakmica. U tom trenutku jednostavno nisam mogao da se drugačije ponašam.

Morao sam da budem kompetentan u svojoj igračkoj karijeri i dati svoj maksimum, a to isto sam nastavio da radim kao trener. Želim poslati poruku svojim igračima da jednostavno uživaju na parketu. Nije stvar kontrole utakmice, već spremnost pokazati mojim igračima da sam spreman uraditi apsolutno sve za njih. Na kraju su pokazali da mogu i bez mene.”

Srpski stručnjak koji je “otišao na bolje mesto” prije nekoliko godina i dalje je zvezda vodilja mnogima u košarkaškim kuloarima. To ne krije i Poceko. Jedan razgovor sa Ivkovićem nikada nije zaboravio.

“Trener uvijek može napraviti katastrofu. Jednom mi je Dušan Duda Ivković rekao da svaki trener mora napraviti neku katastrofu kako bi bio dobar. Naučio me da trener mora napraviti neko sr*nje kako bi porastao kao trener. Osim toga, glavni trener može igrače učiniti maksimalno 50% boljima nego što jesu. Ostalo je na njima. To mi je rekao prije nekoliko godina i upamtio sam to.”

Kada se radi o reprezentaciji Italije, ovo ljeto na raspolaganju neće biti Niko Menion. Takvu odluku je na kraju donio trener Poceko poslije dijaloga za italijanskim košarkašom. Identičnu odluku donio je i aktuelni NBA šampion Nikola Jokić. Ipak, prvi čovek stručnog štaba Italije ima validno objašnjenje zašto dolazi do takvih stvari.

“Što se tiče Jokića, on je igrao tokom prethodnog ljeta. Mogu reći da je on zaista sjajna osoba i izuzetan košarkaš. Sve najljepše sam čuo o njemu. Ponašao se uvijek profesionalno, ali to su odluke koje igrači ponekad moraju doneijti. Ne samo zbog sebe, već i zbog nekih drugih stvari. Odbiti reprezentaciju ponekad znači odmoriti se. Nikola Jokić vjerovatno razmišlja o narednoj godini i Olimpijskim igrama.

Odazvati se svako ljeto na poziv reprezentacije? To jednostavno nije moguće. Košarka danas nije ista kao u godinama kada sam ja igrao. Koliko je Nikola Jokić odigrao utakmica prethodne sezone u NBA ligi? Ponekad se jednostavno igrač mora odmoriti. Poštujem njegovu odluku. Ponekad morate reći izvinite, ne mogu da igram. Ja savršeno razumijem takve odluke.”

“Niko Menion me nazvao i rekao da je umoran od prethodne sezone. Pitao sam ga da li želi igrati za reprezentaciju. Njegov odgovor bio je potvrdan, ali shvatio sam da mu treba odmor.

U prethodnim nastupima pokazao je koliko mu je stalo do reprezentacije, do saigrača i do uspeha. Rekao sam mu da je sasvim u redu da odmori, da ću ja doneti odluku za njega. U redu je, ostani kod kuće, odmori se i pripremi se za narednu sezonu.

Opusti se, vidimo se naredne godine, bićemo opet zajedno na obostrano zadovoljstvo. Gledajući dugoročno meni je važnije da igrač napreduje i dođe maksimalno fokusiran naredne godine. Ponekad se trener mora ponašati kao da razumije pojedine odluke, ali sve se na kraju na odnos i poštovanje.

Razumijem da želi početi pripreme sa svojim klubom od prvog dana, biti maksimalno spreman i fokusiran za predstojeće izazove. Poštujem te odluke, jednostavno nije moguće odazvati se svaki put pozivu reprezentaciju.”

Italija će svoj plasman u narednu fazu tražiti kroz grupu A. Tamo ih osim jednog od domaćina turnira, Filipina, očekuju još Angola i Dominikanska Republika. Iako na papiru važe za glavnog favorita, selektor Italije dao je detaljan odgovor kako nije baš sve kako izgleda.

“Naša grupa jasno nije najteža na Svjetskom prvenstvu. Ipak, morate biti svesni da je ta ista Dominikanska Republika pobijedila Argentinu. Stvari su se promijenile za sve ove godine. Jednostavno više ne postoje utakmice za koje možete reći da ih nećete izgubiti. Košarka je napredovala, timovi su napredovali. Moramo biti svjesni da je reprezentativna košarka nešto nevjerovatno. Možemo pobediti sve utakmice, a možemo i da ih izgubimo.”

Njemačka kao primjer

“Evo sada, navešću Vam kao primjer reprezentaciju Njemačke koju čine sjajni igrači. Ako mi u ovom trenutku kažete da će Njemačka sve svoje protivnike pobijediti, neću biti iznenađen. Isto tako, ako kažete da će Njemačka završiti kao 12. na svijetu, takođe neću biti iznenađen. Srbija, Španija, Francuska, Australija, Sjedinjene Američke Države, Slovenija…

To su sve fantastične ekipe. Ni za koga od njih na kraju dana ipak ne možete garantovati. Nije lako. Moramo poštovati sve protivnike. Ono što mogu garantovati, jeste da će Italija pružiti svoj maksimum protiv svakog rivala.”

Italija je poslednju medalju na velikim takmičenjima osvojila 2004. godine na Olimpijskim igrama. Upravo tada, deo tima bio je kao igrač Poceko. Osjećaj koji je tada doživeo ne može se mjeriti ni sa čim u njegovoj karijeri, što je između ostalog i potvrdio.

Zanimalo nas je ako bi morao povući paralelu između svega onoga što je bio kao igrač, te sada kao trener, kako bi to izgledalo. Nakon uvodnog šaljivog odgovora, selektor Italije je poslao izuzetno mudru poruku svima onima koji se bave profesionalnim sportom. Naravno da je akcenat na košarci, ali sve ono što je rekao, primjenjivo je u svim sportskim sferama.

“Isti idiot (smijeh). U ovom trenutku jedino imam manje energije, ali taj osjećaj osvajanja medalje na velikom takmičenju je nevjerovatan. To je ono što pokušavam reći svojim igračima i pokazati im na primjeru. Svjetsko prvenstvo, Evropsko prvenstvo, Evroliga, domaća prvenstva, svi ti trofeji ne mogu da se mjere sa osjećajem kada nešto osvojite kao član reprezentacije.

Nisam u karijeri osvojio mnogo trofeja kao igrač, ali osvojio sam srebrnu medalju 2004. godine na Olimpijskim igrama. Na kraju to svi izdvajaju i zauvijek će se pamtiti. Bili smo autsajderi, niko nas nije vidio kao tim za postolje. Pokazali smo strast, emociju i pružili svoj maksimum kako bi ostvarili taj vid dostignuća.

Žrtva je ogromna u profesionalnom sportu.

“Ako tokom ljeta sa reprezentacijom dođete do završnice velikog takmičenja, to nije samo individualni uspeh. Svi te pamte kao deo tima koji je učinio nešto za reprezentaciju.

U tim momentima sve oči su usmerene u velika takmičenja. Zbog toga što sam proživeo tako nešto kao igrač, svaki dan pokušavam uveriti svoje igrače da pruže zadnji atom snage kako bi i oni osetili tako nešto”, zaključio je Đanmarko Poceko.

About The Author