Obradović: Ne smeta mi što moje akcije “kradu” u NBA

Željko Obradović govorio za Jutarnji list.

Željko Obradović (61), nakon 28 godina pečalbarenja u kojima je postao devet puta prvak Evrope, ovoga ljeta se vratio na klupu Partizana. Bio je to grom iz vedrog neba, informacija koja je zatresla Beograd, regiju, Evropu, ma cijeli svijet…

“Partizan je za mene nešto posebno, to je klub koji obožavam i od toga treba početi. S druge strane tražio sam neku novu motivaciju. Živio sam 28 godina u inostranstvu, pa je neki okidač bilo i to što sam želio provoditi više vremena s ljudima s kojima sam se mogao družiti samo tokom godišnjeg odmora. Iza nas je sezona u kojoj je korona bila ključna, nije se moglo puno putovati i nadam se da je ta pošast iza nas. Da će se stvari vratiti u normalu. Mnogi ljudi, ne znam iz kojega razloga, ne shvataju kako je vakcinacija potrebna i najvažnije, posebno ta mlada generacija, pa koristim i ovu priliku da apelujem na ljude da se vakcinišu”.

Kad ste sjeli na klupu na kojoj niste bili dugo, što vam je prvo prošlo kroz glavu, huk tribina koji će ga dočekati u Beogradu, moguća radost pri osvajanja trofeja…

“Svi se vraćaju na ono što je bilo i to je razumljivo. Sa sobom sam na miru, znam razloge zbog kojih sam došao, znam da nas čeka težak i naporan posao. Moje zadovoljstvo su igrači koji rade na vrlo dobar način. Čak i kad smo izgubili od Cibone i nismo igrali dobro, oni su se bacali po terenu, ginuli za svaku loptu. Sve je to proces, stvari se ne mogu promijeniti preko noći. Zajedno smo tek 15-ak dana, neki su tek odradili pokoji trening, Kevin Panter ima problema s ramenom, pa nije niti bio u Opatiji, tek će se priključiti. Ciljevi su tu, ja sam i igračima rekao da neko ko nema ambiciju ne treba niti biti tu. Glavni nam je cilj da uđemo u Evroligu, kroz ABA ligu ili kroz Evrokup”.

S obzirom na Obradovićevu reputaciju, je li ljestvica dodatno povišena?

“Ne mogu pobjeći od toga. Otkako sam došao, svi Partizan stavljaju na mjesto favorita za sva takmičenja koje ćemo igrati. Koliko je to realno, ne znam, neka drugi procjenjuju. Time se ne bavim, moj posao su igrači, put koji moramo proći i put koji znam. Radit ću i više od sto posto i želim na igrače prenijeti energiju i motivaciju koju imam”.

A može li se uopšte kroz ABA ligu doći do Evrolige? Ugovora više nema, nejasne su tu stvari?

“Mislim da se može. Evroliga je ostavila tu rezervu, ali mislim da će ekipa iz ABA lige uvijek imati svoje mjesto u Evroligi. Mislim da je to malo, mislim da bi i Zvezda i Partizan trebali biti u Evroligi, zato jer Beograd za to ima sve uslove, uostalom, svake bi sedmice bila puna Arena s 20.000 navijača. Međutim, to ne znači da Cedevita Olimpija, Budućnost, Mornar ili Cibona nemaju istu ambiciju. Volio bih da ova regija bude u košarci kao nekada, kad je u vrijeme bivše Jugoslavije to bila najbolja liga u Evropi”.

Sve su glasnije priče o zatvaranju Evrolige. Kako vam se dopadaju takve ideje?

“Svi o tome pričaju, a koliko je to blizu ili daleko niko ne zna. Postoji Board Evrolige u kojemu sjedi 11 klubova vlasnika i oni odlučuju o tome. Lično mislim da ukoliko se ide prema zatvaranju Evrolige, onda bi svi klubovi u takvoj ligi trebali imati vlasničke udjele. Zatvaranje Evrolige značilo bi povećanje broja klubova u njoj. Postoji ideja da se u Evroligu ulazi kroz Evrokup, da prve dvije ekipe iz Evrokupa steknu pravo igranje Evrolige, kao što je bilo protekle sezone. Sve to ima smisla. Evroliga ne želi situaciju da se pojavi klub koji ima proračun za Evroligu samo sezonu ili dvije, pa onda nestane. Zbog toga rade sve te poteze. Niko nije protiv toga da u Evroligu budu klubovi s tradicijom, klubovi koji proizvode igrače, no oni trebaju imati minimalne dogovorene proračune i garanciju da će ih moći servisirati tri, četiri godine. Jer, nitko ne želi da se u Evroligi pojavi ekipa na kojoj će ostali nabijati koš-razliku”.

Država danas u Srbiji puno više investira u sport nego je to slučaj u Hrvatskoj. Koliko je to važno na ovim prostorima?

“Moje iskustvo govori, mogu se vratiti i u vrijeme dok sam bio igrač, kako je država uvijek pomagala sportu. Po mom sudu rješenje je da se klubovi privatiziraju. Zakon o sport bi trebao omogućiti španski model, po kojemu članovi kluba biraju predsjednika, tako je to u Barseloni ili Realu. I to su izbori, pravi izbori, kao za predsjednika Vlade. U Feneru se birao predsjednik sportskog društva, biralo je 28.000 članova. Na predsjedniku jest da predstavi program, ali mora imati i garancije da će ga provesti, jer obećati može svako. Mislim da bi bilo mnogo zainteresovanih za tako što i na ovim prostorima. Nadalje, postoji opcija po kojoj se može napraviti način da se velike kompanije poguraju za investiranje u sport, kulturu, nauku, da im se takav vid investiranja odbije od poreza. Te simulacije, međutim, trebaju raditi stručnjaci, ja sam samo trener”.

Splita, Cibone, Zadra nema već godinama na evropskoj karti? Je li vam žao nivoa na kojoj su trenutačno hrvatski klubovi?

“Mi tu govorimo o klubovima velike tradicije. Split je bio tri, Cibona dva puta prvak Evrope, kad meni neko kaže Zadar, ja prvo pomislim na košarku. Žao mi je što ti klubovi nisu na razini na kojoj su bili nekada, jer da jesu i ABA liga bi bila bolja. Postoje i dalje entuzijasti koji nastavljaju raditi i želim im sve najbolje. Vidimo da su se za ovu sezonu neke stvari promijenile u ABA ligi, pojačavaju se mnogi, bolji su rosteri, jedna stvar vuče drugu. Cibona će sigurno biti ozbiljna, protiv Splita i Zadra igramo prva dva kola”.

Kako vam se čini današnji NBA?

“To je takmičenje i to je organizacija na koju se svi trebamo ugledati, od njih preuzeti neke stvari. Gledam utakmice, prije svega u doigravanju, a to su sjajne utakmice. Imam sreću i da sam prijatelj s nekim trenerima tamo i znam da oni znaju sve o evropskoj košarci. Mi uzimamo od njih, oni uzimaju od nas. I to je super. Mnoge stvari i organizacijski pokušavamo uzeti od njih, iako je situacija tamo lakša. Recimo, za trenersko udruženje. Ja sam predsjednik evroligaškog udruženja trenera i za napraviti neke akte morali smo konsultovati pravnike iz 11 zemalja, dok je u SAD-u to lakše, jedna su država”.

Znate već priču kako je Obradović jednom dobio ponudu da dođe na intervju za preuzimanje nekog NBA kluba, a on je kazao da intervjue daje jedino novinarima. No, je li ikada dobio konkretnu ponudu od NBA kluba i kako bi se uopšte tamo snašao?

“Istina je da niti jednu ponudu nisam nikada dobio. Bio sam s Dimitrisom Itudisom jedno ljeto u Detroitu, tamo proveo mjesec dana na kampu, pogledao otvaranje sezone. Mislim da bilo koji trener iz Evrope može tamo raditi. Neko kaže, ne bismo mi mogli, jer tamo su igrači zvijezde. Pa što smo mi pali s Marsa, da ne znamo kako bi se trebalo ponašati sa zvijezdama? Veoma je lako vidjeti koji trener utiče na igru svoje ekipe u NBA ligi, kao i ko su treneri koji nemaju dodirnih tačaka sa svojim ekipama. Nisam za NBA imao nikada previše ambicija, a ako ih je bilo, to je sada definitivno iza mene. Ali bih više od ičega volio da da bilo koji evropski trener dobije šansu u NBA ligi”.

Kako se Obradović osjeća kad gleda NBA utakmicu, a jedan Brad Stevens u zadnjem napadu nacrta Obradovićevu akciju iz auta?

“Imao sam blisku rodbinu u Čikagu i oni su mi osamdesetih slali NTSC kazete s NBA utakmicama. Bio je to drugi sport, Medžik, Bird, Džordan, nešto nestvarno. Protok informacija bio je tada nemoguć, pa kad bi neki trener otišao u SAD, vrativši se bio je odmah u prednosti ispred ostalih, jer je bio na izvoru. Danas je drugačije, svako s jednim klikom može vidjeti baš sve. Recimo, utakmicu Cibone i Partizana iz Opatije, ili ne znam, evo Šaras Jasekivičius igra nešto s Barcelonom sada u Španiji, a ja to mogu vidjeti. Što hoću reći? ko je nešto od nekoga uzeo, je li neko nešto od nekoga uzeo, posve je nevažno. Važno je da razumiješ, a o tome su govorili i Aco Petrović i Jurica Golemac na seminaru, i da uzmeš jednu, dvije stvari od nekog trenera i ako to možeš primijeniti na svoju ekipu, napravio si super posao. Svi mi uzimamo jedni od drugih, i tako je to godinama. Uzmite samo onaj detalj iz akcije koju sam pokazao na predavanju. Tu su akciju igrali Krešo Ćosić i Dragan Kićanović pred gotovo pola vijeka”.

foto:euroleague

About The Author