Đorđije Pavićević o igračima Mornara i ABA ligi: Razočarenje i izgubljeno povjerenje

Mornar je imao najbolju sezonu u istoriji kluba, duboko je urezao svoje ime na košarkaškoj mapi Regiona i Evrope, ali zbog nekih stvari, gorak ukus je ostao, posebno kod prvog čovjeka kluba, Đorđija Pavićevića, koji ljudima uvijek prilazi otvorenog srca.

Za njegov monolog nisu trebala potpitanja.

Zbog kompletne slike i prave istine koju naši navijači i prijatelji moraju da znaju, želim da ih informišem o dešavanjima u finišu sezone i postupcima igrača koji su me razočarali i u koje sam, kao ljude, izgubio povjerenje.

S obzirom da smo za domaći kup i prvenstvo mogli da imamo najviše četiri stranca u rosteru i šest u ekipi, rastali smo se sa Gabrijelom koji je bio višak i tu ništa nije sporno.

Vajthed je pokazao košarkaški kvalitet, ali i neprofesionalan odnos prema klubu. Kad igrač izjavi da mu nije stalo do Mornara već samo do sopstvenog interesa, onda je jasan zaključak da je rastanak jedino rješenje.

Znalo se da je Pulen moj miljenik, kao i većine navijača Mornara. Imao je ugovor i za narednu sezonu. Ali, kad je završena ABA liga počeo je u svlačionici da širi dezinformacije da stranci Budućnosti neće igrati domaći kup i prvenstvo, što je djelovalo deprimirajuće i destimulativno na saigrače. A kad je do mene doprla vijest i da je počeo da bira treninge, kad hoće a kad neće da trenira, znao sam da moram da intervenišem. Pulen je suspendovan, u dogovoru s njegovim menadžerom raskinuli smo ugovor, kupili mu avionsku kartu i poslali ga kući. Ne trebaju mi igrači koji će preko volje da igraju za Mornar, ma koliko bili kvalitetni. Ispostavilo se da su svi stranci Budućnosti ostali i igrali srcem, uključujući i povrijeđenog Rida koji je do kraja sezone bio u Podgorici i bodrio svoje saigrače. Pokazali su ko su profesionalci a ko to nisu.

Poseban slučaj je Nidamov. Odradio je kup, ali je tražio da poslije kupa odmah krene za SAD, jer se dogovorio sa suprugom da idu na neko putovanje. Dozvolio sam mu da ide, jer, ponavljam, ne trebaju mi nezadovoljni igrači, makar to bilo i nauštrb rezultata. Godinama je sa porodicom živio u Baru, pazili smo ga kao ikonu, ne mogu da griješim dušu, pokazao je volju i profesionalizam, ali mi nije jasno kako nije mogao da smogne snage i ostane još tih desetak dana. Navodno je bio ucijenjen od supruge. Ne znam.

Od svih Amerikanaca, Smit je iskazao najveću profesionalnost. Međutim, na kraju je pokvario utisak. Prvo smo mu izašli u susret da ode u Ameriku na ženidbu svog brata, a onda je, vidjevši, valjda, kako se ponašaju drugi igrači, počeo i on da zanovijeta. Igrao je u kupu, ali to nije bio onaj stari Smit. Tražio je da ide u SAD jer mu majka ima finansijskih problema. I njemu smo izašli u susret, ali vidjeću da li ćemo ugovor s njim za narednu sezonu verifikovati ili ćemo mu se zahvaliti na saradnji.

Ne izuzimam ni Seada Šehovića, bez koga smo, takođe ostali u finišu sezone. On je imao povredu koju duže vuče ali je tražio da krene sa liječenjem baš prije kupa i prvenstva. Mislim da je mogao i morao da sačeka i da počne s opravkom po završetku sezone.

ve ovo zaboljelo me kao čovjeka, posebno ako se zna da smo prošle sezone, koja je prekinuta dva-tri mjeseca prije kraja, zbog korone, sve obaveze prema igračima (samo mi i Real Madrid!) izvršili, iako nismo morali, jer smo i prema tumačenju FIBE sve ugovore mogli da umanjimo za 70 odsto. A i sada nismo od igrača tražili ništa mimo onog što im je bila ugovorna obaveza.

I naravno, takvo ponašanje izazvalo je kod mene gorčinu iz koje će proisteći drugačiji odnos kluba prema igračima, bez obzira koliko volio čarobnu igru pod obručima i bio košarkaški fanatik.

Sa druge strane, neki igrači su pokazali da su ljudi na koje klub uvijek može da računa. Tu, prije svega, mislim na Vranješa koji je tu svoju odanost, jer nije imao adekvatnu zamjenu, pa je igrao sve vrijeme, platio težom povredom. Ali i na Gordića koji je došao na polusezoni, pa Lukovića i Bjelicu koji su ostali do kraja, Lazića, Jeremića, Vujoševića, Mugošu i naše zlatne juniore Živanovića, Marljukića, Veskovića i Cenovića.

I ne krijem: ubuduće ćemo se okrenuti domaćim i igračima iz Regiona, koji će, uvjeren sam, imati pravi odnos prema klubu čiji dres nose.

Kao predsjednik kluba, zahvaljujem se igračima i stručnom štabu koji su zajedničkim snagama izgurali sezonu do kraja, navijačima koji su nas bodrili pored malih ekrana, ali i nebrojenim porukama, kao i svim sponzorima i privrednicima Bara, koji su bili uz nas i doživljavali Mornar kao dio sebe, nešto najbliskije. Posebnu zahvalnost dugujem Opštini Bar sa predsjednikom Dušanom Raičevićem na čelu, na nesebičnoj podršci.“

Druga „muka“ Đorđija Pavićevića je ABA liga, čiji je potpredsjednik. Ni tu nisu trebala potpitanja.

Bez obzira što smo praktično završili novu registraciju ABA lige, očito da stvari i dalje ne funkcionišu kako treba. Samo Predsjedništvo ABA lige, odnosno predsjednik Avramović iz FMP-a i nas dvojica potpredsjednika, Žilavec iz Zadra i ja, uz komunikaciju sa sportskim direktorom i direktorom ABA lige, već duže vrijeme ne uspijevamo da zakažemo Skupštinu ABA lige, koja je neophodna iz više razloga. Predsjednik je taj koji, uz našu saglasnost, treba da zakaže Skupštinu. Čuo sam da je imao nekih privatnih problema koji su, kako saznajem, prošlost i ne postoji razlog zbog čega ne zakazuje Skupštinu ABA lige.

A dovoljan razlog za njeno sazivanje je dodjela licenci za Evrokup. Način kako su dodijeljene dovodi u pitanje regularnost, pa i samu svrhu postojanja ABA lige. Uz sve poštovanje ekipa koje su dobile licencu, Budućnosti koja je taj status zasluženo izborila na parketu i Partizana i Cedevita Olimpije koje su je dobile na račun istorije i autoriteta, a nikako zbog onog što su ostvarile u ABA ligi, postavlja se pitanje gdje su tu Mornar i Igokea, trećeplasirani i četvrtoplasirani tim u ABA ligi. Na Skupštini je, po mom mišljenju, trebalo odrediti delegaciju koja će da otputuje u Barselonu da zatraži da se licence daju ABA ligi, a da ih ona potom dodijeli ekipama na osnovu rezultata. Očigledno, nekima je odgovaralo da nema Skupštine, da se njeno sazivanje prolongira u nedogled, da stvari teku upravo ovako kako su se odvijale, da se sve gurne pod tepih i što bezbolnije zaboravi.

Da ne bismo došli u situaciju kao prošle godine, mi smo se prijavili i za Evrokup i za FIBA Ligu šampiona. Evroligi i Evrokupu nisu bitni rezultati u ABA ligi već davanje licenci, što u neku ruku i razumijem, ali onda treba postaviti pitanje – kome i za šta služi ABA liga?

Na drugoj strani, FIBA poštuje rezultate nacionalnih prvenstava i regionalnih takmičenja.

Očigledno, vrijeme će pokazati hoće li ABA liga opstati ili će se napraviti neka druga regionalna liga koja će biti respektabilna i čiji će se postojanje i rezultati uvažavati i poštovati“, zaključio je predsjednik KK Mornar Đorđije Pavićević. 

foto: KK Mornar

About The Author