Zagorac: Treniram po zatvorskim i mornaričkim programima
foto: Nenad Vuruna/Igokea
Košarkaš Partizana Rade Zagorac govorio je za „Give & Go“ podkastu Sport Kluba o aktivnostima u vreme koronavirusa, usavršavanju u Americi, velikim igračima koje je tamo imao priliku da upozna, dolasku u Partizan i saradnji sa selektorom Igorom Kokošovom.
“Uspijevam da treniram koliko je to moguće. Postoje alternativni načini da se održava forma. Kada je sve nastalo, od dobrih prijatelja iz sportske branše sam dobio programe za treniranje u zatvoru – kako oni održavaju formu u malom, skučenom prostoru. Zatim, ljudi u mornarici, koji su u podmornicama morali da ostanu u formi. Tako da imam mnogo načina za održavanje u formi. Naravno da to ne može da bude isto kao i kada radite u drugačijim logističkim okolnostima, ali ipak može da se napravi neka alternativa“, istakao je Zagorac.
Partizan je prije obustave sezone zbog koronavirusa imao prvo mjesto u ABA ligi i prvu poziciju u grupi pred plej-of Evrokupa. Upitan kako je doživio prekid, rekao je:
„O tome svakodnevno govore razni sportisti iz raznoraznih sportova. Mislim da je ta priča dosta ispričana. Uvijek će neko braniti svoj položaj i reći da je to na njih ostavilo najviše traga, na konkretno tu ekipu ili taj sport. Smatram da je to na neki način malo sebično i licemjerno jer mislim da smo svi u istoj situaciji. Naravno da postoji žal za dobrom sezonom, za dobrim ritmom koji smo imali i dobrim položajem koji smo gradili i sagradili cijele sezone. Međutim, svi smo u istoj situaciji. Niko ne garantuje da bismo mi osvojili Evrokup, ABA ligu ili bilo šta. Mislim da nismo bili apsolutni favoriti ni u jednom takmičenju. Imali smo bolji položaj od ostalih, koji smo vrijedno zaslužili, ali ne treba razmišljati o tome da je Partizan ostao bez Evrokupa ili ABA lige“.
Ekipu ’crno-bijelih’ pojačao je 2018. godine dolaskom iz Sevilje.
„Mislim da je u tom trenutku to bila prava stvar, i za mene i za Partizan. Ipak, u ovom regionu ja imam neko naslijeđe i neke stvari urađene na dobar način. To je bilo neminovno da se desi jer u nekom mom sanjarenju, dok sam bio mlađi, taj scenario sam zamišljao dosta kasnije. Vjerovatno prije tridesete godine, ili sa trideset. Da posljednje tri, četiri ili pet godina karijere završim u Partizanu. Ne kada budem ispran i potrošen, već da neke najbolje godine svog života dam Partizanu. Međutim, po ko zna koji put se se dokazuje da apsolutno ništa ne treba planirati i da će rijetko ono što planirate da se ostvari onako kako ste zamislili. To nešto što sam donio Partizanu mislim da je pozitivno i da je kasnije povuklo neke druge drugare i saigrače da dođu u klub. Ono što sam i zamislio kada sam stigao i Partizan i što sam i obećao u nekim intervjuima još se nije ostvarilo, ali ima još vremena. Mislim da ću kada se to bude ostvarilo moći da budem spokojan i da nastavim dalje“.
Prije Sevilje, 24-godišnjak je izvjesno vreme proveo u Memfisu, kojem su proslijeđena prava na njega od Boston Seltiksa, koji su ga izabrali kao 35. pika na draftu 2016. godine. Dok je bio u redovima Grizlisa imao je priliku da igra sa brojnim poznatim igračima.
“To je bilo jako lijepo i bogato iskustvo, koje je dobar učitelj za cijeli život. Kada su u pitanju značajniji ljudi sa kojima sam imao relaciju – upoznao sam Džerija Vesta pri samom dolasku u Ameriku. Strašno iskustvo, koje i dalje kreira neko uzbuđenje u meni je susret sa Vinsom Karterom, pri prvom dolaskom u halu. Bila mi je frka i tenzija da vidim sve te ljude jer prvi put dolazim u halu. Njega sam sreo u liftu. On je bio unutra i razvukao je širok osmjeh, što je dosta lijepo kada ste novi u tom filmu. Kasnije sam upoznao cijelu tu garnituru – Zeka Rendolfa, Majka Konlija i tako dalje… Najveći utisak na mene je ostavio Mark Gasol. Nažalost, on je došao tek posljednjih par nedelja, ili mjesec dana mog boravka tamo. Tada je bila aktuelna i situacija u Kataloniji, gdje smo svakog dana imali teme za razgovor. Nisam imao mnogo Evropljana u ekipi, zapravo imao sam samo njega. Ali, svi se doživljavamo kao naši kada se susretnemo tamo. Od igrača koji su ostavili najveći utisak na mene, u smislu kvaliteta je Konli, sa kojim sam se susretao na tim, kako ih Amerikanci zovu, pik-apovima i preuzimanjima. Nemoguće je čuvati ga jedan na jedan i kada uđe u niz njegovih driblinga, preko kojih je napravio karijeru. Utisak na mene je ostavio i Tajrik Evans, koji je individualnim kvalitetom zalužio bolju karijeru nego što je imao. Ne kažem da je imao lošu, daleko od toga, ali raznorazne povrede i neke druge stvari su uticale na to. Uglavnom, njih dvojica iz Memfisa igrački su ostavili najveći utisak na mene“.
Zagorac je, takođe, veoma zadovoljan dolaskom Igora Kokošova na mjesto selektora nacionalnog tima.
„Igor je za mene potpuno osvježenje, bez ikakve namjere da podilazim ili pričam nešto zbog interesa. Mislim da je dobra stvar što je tu. Ima drugačiji pristup košarci i filozofiji košarke – bez zadnjih namjera i dvosmislenih poruka. Sve je onako kako jeste, direktno i koncizno i, naravno, potkrepljeno znanjem. Mislim da je dobro što je on selektor i da će obe strane proftirati od toga“, rekao je Zagorac u „Give & Go podkastu“.
foto: Nenad Vuruna/Igokea
About The Author
