Nenad Đorić pa Zdravko Čolić
Bivši plej Borca govorio za naš portal.
Nenad Đorić igrao je jednu sezonu u Borcu iz Banjaluke, ali je ostavio veliki trag. Zbog svoje srčane igre i prije svega odnosa sa publikom. Uz to igrao je u najboljim vremenima Borca, kada je košarka bila sport broj jedan u Banjaluci i kada je dvorana Borik bila mjesto gdje su izlazili i oni koji su htjeli biti viđeni.
Sa Đorićem smo intervju radili u Boriku i nije krio emocije kada se ponovo našao na mjestu najvećeg uspjeha.
“Jedan poseban osjeća kada se nađem na ovom mjestu gdje sam praktično počeo da pravim svoju karijeru.Mogu da kažem da je uz Borac i banjalučku publiku krenuo i uspon moje karijere.Kad god sam kročio u ovu dvoranu bila je puna i uvijek sam bio dočekan aplauzima.Sada je malo drugačiji ambijent, ali osjećam se jako prijetno na mjestu gdje su prije 17 godina bile prave košarkaške bitke. Tu sam doživio neke trenutke i atmosferu,koje neki igrači nikad nisu doživjeli u karijeri”,rekao je na početku razgovora za naš portal Đorić.
On je bio jedan od igrača,koji su se “hranili” dobrom atmosferom sa tribina.
“Apsolutno si u pravu. Nekako taj senzibilitet banjalučke publike tih godina i moj temperament mislim da sam u svojim partijama i svojim odnosom na krlima te publike s obzirom da sam bio mlad davao više nego što bih dao u nekoj drugoj atmosferi.”
S druge strane ima i igrača koje atmosfera zna da sputa.
“Znaš kako je bilo tih godina. Ja sam do utakmice imao tremu. Kada ideš ka dvorani ljudi te zaustavljau i govore idemo Đora, hoćemo da ih dobijemo. Sat vremena prije utakmica hala je bila puna. Dok izlaziš na teren svi te tapšu.Meni je to uvijek bio dodatni motiv.Tako da je to stvaralo određeni pritisak, ali kad bi krenulo podbacivanje i krenula utakmica sve se to zaboravi”.
Nije u Borcu dugo igrao. Samo jednu sezonu, ali je ostavio utisak zbog načina igre i odnosa sa publikom.
“Drago mi je da je tako. To su neke stavri koje se ne mogu kupiti novcem. Znamo da se sad sve gleda preko novca.Koliko ko ima ugovor, kakvu ima statistiku…Ja sam tada kao mlad igrač,koji je prvi put zaigrao na višem nivou. Nisam igrao za bog zna kakav novac.Bio sam jako mlad i jedina moja motivacija je bila da se napravi dobar rezultat da dobro odigram i da pokažem da spadam u grupu momaka,koji to mogu.Bio sam prihvaćen na sjajan način”.
Košarkaši Borca su može se slobodno reći bili posljednje sportske zvijezde u Banjaluci.
“Ja sam uspijevao da se nosim sa tom nekom popularnošću. Na nivou cijele BiH smo bili baš popularni. Dosta sam intervjua tih godina dao i u Sarajevu, Tuzli…Mogu ti reći ja se sad nekad u šali kad pričam ovim mlađim momcima im kažem, znate da je nekad u BiH u jedom momentu raspored snaga bio Nenad Đorić, Zdravko Čolić pa dalje hahahah.Uvijek im bude simpatično. Obzirom da sam bio najmlađi možda sam im bio interesantan.Nije bilo lako. Borac je bio finansijski stabilan klub,koji je imao zacrtane ciljeve prije starta sezone.Bili smo opterećeni rezultatom, ali to je sastavni dio posla”.
Đorić je sa Borcem igrao osminu finala Kupa Saporta. U prvom meču pobijedili su kiparski Keravnos 15 razlike. Revanš na Kipru je bio “vatren”. Đoriću su navijači u jednom momentu tokom meča zapalili dres.
“Kad smo stigli dole dočekao nas je trener Vlada Đurović,koji je radio dole i rekao nam je kako se samo piše o tome da su ih u Banjaluci vrijeđali da su Turci, što je za njih velika uvreda.On nam je samo o tome pričao i onda je iz te negativne kampanje se izrodila jedna atmosfera linča. Ta dvorana je strašno mala gdje navijači mogu da te pipaju po glavi da ti čupaju dres. To su bili nehumani uslovi u svakom segmentu. Da je igrana u normalnim uslovima mislim da bi imala drugačiji tok.Izgubili smo je 18 razlike. Čak mislim da je Kukić u zadnjoj sekundi imao šut za tri iz ćoška i nije pogodio”.
Zoran Kukić je tih godina bio apsolutni lider Borca.
“On je apsolutno u svakom smislu te riječi bio lider tog tima.Prvenstveno u njega smo gledali kao u izuzetno kvalitetnog čovjeka.Poslije toga košarkaški u tom trenutnku je bio jedna od najboljih četvorki u Evropi. Ja kao mlad igrač sam imao njegovu podršku i sve vrijeme sam od njega učio. Imao sam sreću što sam imao još jednog momka iz Banjaluke Sašu Vujasinovića,koji je igrao na mojoj poziciji.On je jedan od najboljih momaka koje sam kroz košarku upoznao.kao mladom momka me izuzetno prihvatio i bodrio.Od njega sam imao apsolutno podršku što baš nije svojstveno kad neko dolazi na tvoju poziciju, a ti ga guraš”.
Vellimir Gašić je tih godina bio trener Borca.
“Ono što mogu da kažem za njega je da u tom trenutku Borac zbog svoje finansijske moći mogao da na poziciji plejmekera dovede nekog provjerenog igrača.Odlučio se za mene i zbog te stvari ja mogu da ga nazovem mojim košarkaškim ocem.Dao mi je priiku i vjerovao u mene.Dao mi je u ruke tim i cijeli projekat. U današnje vrijeme pitanje je ko bi to uradio.On ja praktično i svoju sudbinu dao u moje ruke. Ja sam mu beskrajno zahvalan. Da nije bilo njega možda ni moja karijera ne bi bila ovakva”, završio je priču za naš portal Đorić,koji trenutno radi kao trener mlađih kategorija u Košarkaškom klubu IBC u Beogradu.
foto:kosarka24.ba
About The Author
