Rađa: Treba strpljenja, poštenja i rada

Dino Rađa danas pred novinarima u Beogradu.

Uvijek nasmijan, uvijek kako on to bez uvijanja kaže spreman za dobru zaje..nciju. To se i vidi po njegovim odgovorima, koji nisu karaktereristični za većinu sportista.

Na početku dao je komentar kako mu je na kampu “Košarka bez granica” u beogradu.

“Super je. Gledaš klince, vidiš sebe. Vidiš kako te gledaju, kao te slušaju kad nešto kažeš. Interesantno je to”, rekao je na početku Rađa.

Sljedeće pitanje je bilo ima li talentata.

“Teško je procijeniti nekoga u treningu. Jedno je trening, drugo je utakmica. Nekada izgledaju predivno na treningu, a onda dođe utakmica i pritisak je nešto što ne podnose uvijek svi isto. Talenata na ovim prostorima uvijek ima. Uvijek će biti nekih novih klinaca. Uvijek se nađe neko interesantan”, kaže Rađa, koji je dva puta sa Jugoplastikom osvajao Evroligu.

Prošle godine bio je u glavnom gradu Srbije na promociji filma “250 stepenika”. Kaže da se sa tom generacijom sada češće čuje.

“Da, sad smo u mnogo češćim kontaktima, imamo grupu (na aplikacijama), non-stop smo u kontaktu. Poboljšali su se odnosi“.

U NBA je igrao za Boston. Smatra kako su se sada razlike između NBA i Evropske košarke smanjile.

“Razlika je samnjena. U NBA postoji more igrača iz Evrope i to onih koji imaju ozbiljne uloge. Neki timovi iz vrha Evrolige bi mogli komotno da igraju NBA i da ne budu kante za napucavanje. Za razliku od prijašnjih godina dosta se smanjilo”.

Razlika je i što su prije u Evropu dolazili kvalitetniji Amerikanci, pošto su mogla da igraju samo dvojica u klubovima.

“Tačno, ranije su bila dva, tri Amerikanca, ali oni su morali da budu baš dobri da bi igrali u nekom vrhunskom klubu, Barseloni ili ne znam ni ja. Danas stvarno dolazi svašta, posebno gdje su napravili ‘D’ ligu, gdje zadržavaju i ono malo kvalitetno što bi moglo da dođe u Evropu. Takva su vremena treba se prilagoditi“.

Što se tiče timova iz Bivše Jugoslavije sve ih ja menje na mapi. Njegov Split, Bosna, Cibona, kao bivši šampioni Evrope tavore

“Nema ih. Sve se vrti oko tih prokletih para. Ko ih ima taj uzima sve, kupuje sve i ne obraća pažnju ni na šta. Svi ti klubovi koji nemaju privatnog vlasnika grcaju. Svi zavise od politike. Godinu dvije su “gore” pa ih opet nema.Tako je više manje sa svima sa ovih prostora”.

Hrvatska od 1995. godine nema seniorsku medalju.

“Pa 20 godina smo bili taoci sistema koji je bio namješten sam za sebe. Bilo je to loše. Sada nije lako odjedanput vratiti. Dugo treba da se napravi.Pa kuća da se napravi treba godina dana. Treba biti strpljiv treba raditi. Treba stvarati i trenere, oni su ti koji stvaraju igrače. Nije to lako. Treba strpljenja, poštenja i rada”.

Hrvatska je 1992. godine na Olimpijskim igrama u Barseloni igrala finale protiv originalnog Drim tima. Šta bi bilo da je ostala Jugoslavija.

“Ko zna… Definitivno bi bilo bolje. Ko zna.Onu prvu selekciju vjerovatno ne bismo dobili. Ovo drugo sve mislim da bi”.

Upitan je da prokomentariše činjenicu da Hrvatska u fudbalu za razliku od Srbije igra na vrhunskom nivou, dok je u košarci suprotno. Srbija osvaja medalje, a Hrvatska koja ima individualni kvalitet ne.

“Jebi ga, da znam ja bih bio Dalaj Lama. Stvarno ne znam. Tako se poklopi neka reprezentacija, koja je vanserijska.“.

foto:hajduk.hr