Pozicije nestaju – igrači ostaju

Žarko Milaković za portal košarka24.ba o novim trendovima u košarci.

Košarka kakvu smo učili i kakvu još podučavamo polako nestaje pred našim očima. Ne preko noći, nego tiho, kroz treninge, utakmice i selekcije koje već sada rade drugačije nego prije deset godina.

Klasične podjele na plejmejkera, beka, krilo i centra gube smisao. Ne zato što su pogrešne, nego zato što više nisu dovoljne. Savremena košarka ne traži poziciju – traži igrača. Igrača koji može igrati s loptom i bez nje, koji razumije prostor, tempo i odluku, a ne samo svoju ulogu u sistemu.

Na terenu više ne pobjeđuje onaj ko ima „najboljeg pleja“, nego onaj ko ima više igrača sposobnih da donesu ispravnu odluku u pravom trenutku.

Danas sve češće gledamo petorke u kojima svi mogu započeti napad, svi mogu preuzeti odgovornost i svi moraju braniti više od jedne pozicije. Oni koji prepoznaju ovu promjenu već u mlađim selekcijama imaju prednost. Oni koji ne – kasne.

Problem je što još uvijek selektiramo i treniramo po starim mapama igre. Djecu prerano etiketiramo: ti si plej, ti si centar, ti si šuter. Time im ne dajemo identitet – dajemo im ograničenje. Učimo ih gdje da stoje, ali ne i zašto.

Pozicije su nekada bile sigurnost. Danas su često izgovor. Izgovor da se ne razvija kompletan igrač, nego da se uklopi u trenutnu potrebu tima. Ali razvoj i rezultat rijetko idu ruku pod ruku.

Ako igrač ne nauči da čita igru van svoje „pozicije“, kada dođe na viši nivo – izgubi se. Savremena košarka traži univerzalnost, ali još više – traži odgovornost. Ne onu koja dolazi iz klupe, nego onu koja se donosi na terenu, u djeliću sekunde.

Ne pitamo više: na kojoj poziciji igraš?

Pitajmo: šta vidiš na terenu? Kako reaguješ? Kako rješavaš problem?

Košarka budućnosti neće pitati gdje ti je mjesto u sistemu. Pitaće šta radiš kada sistem prestane da funkcioniše.

Ako treniramo igrače samo za pozicije – dobićemo igrače koji znaju igrati samo u okvirima starog modela. A igra se već promijenila.