Uroš Luković: Da sam trenirao kao moj brat, igrao bih Evroligu
Srpski košarkaš o odličnoj sezoni u dresu Mornara, prekidu lige, životu u Baru, Partizanu: Klub me prihvatio takvog kakav sam, a ja im to vraćam dobrim partijama.
Kakav god bio rasplet ovogodišnjeg izdanja ABA lige, ništa neće baciti sjenku na odličnu sezonu Uroša Lukovića (30) u dresu Mornara. Kao njegov zaštitni znak izdvojile su se leteće blokade, kojih ima čak 53 na 18 odigranih utakmica, a podatak da je iza Martin Hasan sa 36 na 20 mečeva, jasno pokazuje koliko je dominantan u tom segmentu.
Neposredno pred prekid takmičenja zbog virusa korona, Uroš je proglašen za MVP februara. Svjetska pandemija nije zaustavila samo Lukovićev zalet, već i timski, jer je Mornar kolo pre kraja ligaškog dijela na petoj poziciji sa istim skorom kao četvrtoplasirana Cedevita Olimpija (13-8).
“Trenirali smo do prošlog utorka, a onda smo i mi stali. Bolja bi situacija bila da se prekinulo kad je završen taj regularni dio. Ovako imamo još jednu utakmicu sa Megom, ne znamo koliko ćemo pauzirati, ni da li ćemo ući u plej-of sa četvrtog mjesta ili završiti takmičenje kao peti”, priča Luković za “Novosti”.
” Ako ne bude moglo normalno da se nastavi, onda je fer da titula pripadne Partizanu, koji je zaslužio da bude prvi i da obezbijedi Evroligu”.
Upravo je iz crno-belog tabora Uroš stigao u Bar 2017. godine. Boravak u gradu na moru mu veoma prija, pogotovo u ovoj trećoj sezoni…
“Ljudi iz kluba su me prihvatili takvog kakav sam”, uz osmjeh objašnjava Luković.
“A ja sam im to na terenu vratio dobrim partijama. Braća Mihailo i Đorđije Pavićević, trener i predsjednik kluba, gledaju me kao člana porodice. Baš mi je lijepo, hemija je dobra. Na bekovskim pozicijama igraju Nidam, Pulen i Vranješ, koji su sjajni šuteri, pa je meni olakšana igra u reketu, jer protivnici na njih stalno izlaze u odbrani. Oni su me učinili boljim”.
Centar Mornara priznaje da ne bi mijenjao sredinu, ukoliko to ne bude neka ponuda iz snova.
“Imam ugovor i sljedeće sezone, ako bih produžio, onda postoje velike šanse da ovde i završim karijeru. I prošlog ljeta su stizale ponude od nekih klubova iz inostranstva, ali s obzirom na to da mi je lijepo i za život i za karijeru, ne bih mijenjao čisto reda radi”.
Poziv koji bi kod njega sve promijenio, jeste onaj koji stiže iz Humske.
“Priznajem da volim Partizan od prvog dana života. Moj otac Ljubisav je bio pomoćni trener Dušku Vujoševiću, vjerovatno je od njega prešla ta ljubav na mene, brata i sestru, baš kao i ljubav ka košarci. Vratio bih se da me pozovu, to je jače od svega. Bio sam tu u sezoni 2016-2017, imao ugovor na dvije godine, ali su mi preko leta rekli da nema mjesta više za mene. Baš me je to tad pogodilo… Prešao sam u Mornar i možda odigrao najbolju utakmicu u karijeri za pobjedu protiv Partizana (26, 10-9 za dva, 8 sk, 2 as, indeks 40 za 25 minuta). Mislim da su shvatili da su pogriješili što su me precrtali”.
Svestan je Luković i sopstvenih grešaka, ali kaže da ništa u karijeri ne bi mijenjao.
“Da sam trenirao, na primjer, koliko moj brat Marko, sad bih negdje igrao Evroligu. Imam talenat, ali prosto takav sam… Meni je sad draže kad on odigra super za Primorsku, nego moja neka izdanja. Veliki je radnik i mnogo sam srećan što se vratio, poslije velike nepravde koju je doživio na startu sezone u Igokei, kao i poslije nekih težih povreda”, zaključio je Luković.
BRAĆA Luković su bila pravi hit 19. kola ABA lige, kada su vodili MVP bitku, dok je za njih ponosno navijala sestra, takođe košarkašica, Branka. Marko je u porazu Primorske od FMP upisao 31 poen, uz indeks 40, a Uroš je srušio Zvezdu sa učinkom od 23 poena (10-10 za dva) i sedam skokova, za indeks 38.
“Zbog pobjede je MVP priznanje pripalo meni, iako je on imao malo bolju statistiku. Prozivali smo se za to, naravno. A ja poseban motiv imam baš protiv Zvezde, tako da ta partija nije ništa čudno”.
SENIORSKI staž Uroš je počeo da skuplja u ekipi Radničkog, da bi poslije redom igrao za Kumanovo u tri navrata (2011-2013, 2013-2014, 2014-2015), Tartu (2013), Kožuv (2014), MZT (2015-2016), Partizan (2016-2017) i Mornar (2017-).
“Najlepše mi je bilo u Kumanovu, Partizanu i sad u Baru. A ono što bih izdvojio je titula prvaka Crne Gore sa Mornarom, i pobjeda sa crno-bijelima protiv Zvezde”.
foto:Mornar Media Pro
About The Author
