Tornike Šengelija: Aleksandar Džikić je nevjerovatan, posjeduje taj talenat da probudi takmičara u svakome i fenomenalan je trener

Tornike Šengelija najbolji igrač Gruzije govorio je za BasketballSphere.

Šengelija koji je ovog ljeta potpisao za Barselonu, predvodiće na parketu selekciju Gruzije na predstojećem Eurobasketu. Iako je debitovao za nacionalni tim dok je još uvijek bio maljoletan, može se reći da je jedan od najzaslužnijih zbog toga što Gruzija od 2011. godine nije propustila nijedan Eurobasket.

Šengelija u ugovoru sa klubovima ima specijalnu klauzulu koja mu omogućava, bez obzira na okolnosti, da napusti klub i igraš za Gruziju kad god ga nacionalni tim pozove, sve dok je zdrav.

“Čovječe, ovo je fantastično pitanje odmah na početku. Od početka moje profesionalne karijere jednu stvar sam uvijek znao – kada god moja zemlja pozove, biću tu. Zbog toga sam uvijek kada god bih potpisivao neki ugovor uvijek sam naglasio da želim nastupati za Gruziju. Od mojih dječačkih dana gledao sam utakmice Gruzije sa tribina, uvijek sam zamišljao da sam ja na terenu i u tom dresu.

U to vrijeme internet nije bio razvijen, nismo imali pristup apsolutno svemu kao danas i odrastao sam uz reprezentaciju. To je bila moja prva ljubav i kada god imam priliku da zaigram za reprezentaciju, probudi se taj dječak u meni. Svaku šansu koja se ukaže koristim da budem tu. Moja ljubav, uvjerenja i vrijednosti su oduvijek usko povezane sa Gruzijom”, rekao je na početku Tornike Šengelija.

Tokom karijere imao je mnogo saigrača i trenera sa Balkana. Radio si sa Igorom Kokoškovom, sada sa Aleksandrom Džikićem, u CSKA ga je trenirao Dimitris Itudis, u Virtusu Duško Ivanović i njegov prvi pomoćnik Nenad Jakovljević, dok su ti treneri bili i Neven Spahija i Velimir Perasović. Šta izdvaja sve te ljude u poređenju sa drugima?

Govorio je o saradnji sa njima i kako su uticali na tebe, ne samo taktički i košarkaški, već i u oblikovanju tvog identiteta i karaktera kao nekoga ko nikad ne odustaje?

“I ovo je još jedno fenomenalno pitanje. Sve je počelo kada mi je Igor Kokoškov ukazao šansu da već sa 16 godina igram za reprezentaciju među najboljim igračima, NBA igračima i velikim imenim iz Evrope. Za mene je to bilo veoma značajno.

Aleksandar Džikić sada, on je nevjerovatan. Posjeduje taj talenat da probudi takmičara u svakome i fenomenalan je trener. Za mene je iznenađenje što nije trener nekog tima koji se takmiči u Evroligi. Dimitris Itudis je čovjek koji posvećuje nevjerovatnu pažnju detaljima, što mi je pomoglo u karijeri takođe.

Neven Spahija, njega bih uporedio sa Igorom, jer mi je dao šansu kao veoma mladom igraču, ali u klubu – u Valensiji. On mi je dao da igram u Endesa ligi, neke utakmice čak i kao startni centar. Iako je bio veoma zahtijevan na treninzima, on mi je pomogao koliko brine za mene od samog početka. Za njega nije bilo važno koliko godina ili iskustva imaš, ako vrijedno radiš i dokazuješ se, dobićeš šansu i to mu nikada neću zaboraviti.

Sa Perasovićem sam vjerovatno igrao najbolju košarku u svojoj karijeri. Ukazao mi je povjerenje i ogromnu slobodu, podigao je nivo mog samopouzdanja i uz njega sam igrao sjajno.

Isto mogu reći za Duška Ivanovića, moj čovjek. Impresivan je, a sada smo na dva od dva (smijeh). Osvojili smo titulu u Baskoniji zajedno i sada u Virtusu. Duško će uvijek izvući ono najbolje iz svakoga. Reći ću sljedeće: On nije za svakoga, ali nije ni svako za njega.

Uvijek će pronaći način da pružiš svoj maksimum, želio ti to ili ne, na kraju dana će biti siguran da si pokazao maksimum svojih mogućnosti, bez obzira na sve. To sam zavolio i na kraju smo završili našu saradnju uz trofej. Zna biti zahtjevan, baš kao i život. (smijeh)”, objasnio je Tornike Šengelija, a potom se osvrnuo i na pomoćnika trenera Ivanovića u Virtusu i asistenta Svetislava Pešića u reprezentaciji Srbije:

“Nenad Jakovljević donosi veliko iskustvo, bio nam pomoćni trener u Virtusu, ali neke utakmice je vodio i kao glavni trener. Vodio nas je u jako bitnoj utakmici protiv Milana koju smo pobijedili i sa osmjehom pamtim trenutak u svlačionici kada smo slavili. To iskustvo uz njega pamtim i da budem iskren veoma dobro se snašao kao glavni trener. Vjerujem da će jedan dan iskoristiti priliku koju mu neko ukaže, jer on to zaslužuje.

Radio sam sa mnogim ljudima sa Balkana, ali ne mogu reći da sam poprimio taj mentalitet, jer je sličan onome nama u Gruziji. Svaki od ovih ljudi s kojima sam radio je pravi blagoslov, jer mi nismo pomogli da se izgradim samo kao igrač, već i u formiranju mog karaktera na određen način”.

Eurobasket specijali u Meridianu su SPECIJALNI: Sve što zamisliš možeš pronaći u Meridianovoj ponudi

Posebno se pamtke kvalifikacioni prozor za Svjetsko prvenstvo 2023. kada je odigrao tri utakmice za četiri dana – i u svakoj od njih bio među najboljima. Prvo protiv Holandije na gostujućem terenu, potom je nastupio za Virtus protiv Baskonije u sklopu Evrolige. Posljednja je bila protiv Islanda, koju su izgubili sa samo tri poena razlike, ali se Gruzija ipak plasirala i kasnije nastupila na Svjetskom prvenstvu.

Objasnio je kako je izgledalo „preskakati“ iz aviona u avion, mijenjati svlačionice, igrati u nekoliko zemalja u samo tri dana.

“Prije svega hvala, znače mi te riječi. Neću te lagati, bilo je to ludo iskustvo, jedno od najluđih u mojoj karijeri. Kao što si i rekao, putovao sam iz aviona u avion, mijenjao svlačionice i saigrače, ali na kraju mi je u glavi bila samo jedna stvar – da se Gruzija kvalifikuje na Svjetsko prvenstvo. Jedan od moja dva najveća sna – plasman na Svjetsko prvenstvo i na Olimpijske igre sa Gruzijom – na taj način je ostvaren. Svjetsko prvenstvo je za mene bilo posebno iskustvo.

Moram ti priznati nešto.

U ta 72 sata sam bio toliko fokusiran da uopšte nisam razmišljao o tome šta radim. Trenutak kada počneš da misliš o tome da radiš nešto ludo, onda počinje da bude teško. U trenutku nisam bio svjestan šta radim i trudio sam se da uopšte ne razmišljam o tome.

Detalj koji ovu priču pravi još zanimljivijom jeste to da nisam spavao prije posljednje dvije utakmice – noć pred Baskoniju nisam spavao, kao ni noć pred utakmicu protiv Islanda. Ne znam zašto, vjerovatno zbog kombinacije ponosa, adrenalina i uzbuđenja koje sam tada osjećao”, pričao je uz osmjeh Tornike Šengelija i nastavio:

“Utakmica protiv Islanda je najvažnija za Gruziju u mojoj karijeri, a mislim da sam tada igrao nikada umorniji. To je odlučilo da idemo na Svjetsko prvenstvo, a na kraju dana smo ostvarili cilj i zahvalan sam Bogu.

Gledam to na ovaj način: Bog mi je dao tu priliku, tri utakmice u četiri dana, ali prilika je i dalje bila tu. Ništa nije bilo zakazano na isti dan, bilo je izvodivo. Zvao samo Košarkašku federaciju Gruzije koja mi je pomogla sa organizacijom čarter letova. Ovu priliku želim da iskoristim kako bih im im se zahvalio od srca, zaista jedno veliko hvala!

Na kraju se isplatilo, zaista sam ponosan, jer je Gruzija otišla na Svjetsko prvenstvo. Kada nešto stvarno želiš, ništa nije nemoguće. To je za mene bilo toliko veliko da me niko nije mogao odgovoriti od toga. Sve je bilo toliko neizvjesno, izgubili smo sa tri poena, da su ubacili samo poen više, ne bismo otišli na Svjetsko prvenstvo. Margina je bilo toliko mala, ali moja vjera je bilo toliko velika da me niko nije mogao razuvjeriti”.

Gruzija će na Evropskom prvenstvi biti u grupi sa Kiprm, BiH, Grčkom, Španijom i Italijom.