Slađana Golić: Kad obuče dres ona se pretvara u superheroja

Nakon beogradske promocije filma “Slađana u plavom”, o proslavljenoj košarkašici Slađani Golić, večeras promocija filma u Banjaluci.

Mnogo emocija, poznatih imena iz svijeta sporta, mnogo pod navodnicima običnih ljudi, došli su na projekciju filma o legendarnoj Slađani Golić.

Saigračice i treneri sa kojima je radila ističu da iako je bila vanserijska košarkašica još je bolja kao čovjek.

“Izuzetno emotivno veče za mene, koje me podsjetilo na sve ono što smo kao ekipa zajedno prošle. Ostvarili smo sjajne rezultate a bili smo jedna velika porodica. O tome svjedoči i to što smo i dalje svi prijatelji družimo se i čujemo. I to pokazuje koliko smo jedni drugima značili u životu. Odlučila sam se da pristanem da snimim film zbog porodice. Ostala sam bez oca, majke i brata koji me je nagovorio da se bavim košarkom i željela sam da ostane uspomena na sve što sam uradila.

Vjerujem da bi sad bili ponosni na mene. Kad sam scenaristi i režiseru Ljubiši Bajiću dala svoje uspomene, medalje , uniforme, slike , članke koje sam skupljala pao mi je kamen sa srca. Nadam se da će i ovaj film i njegova poruka podstaći mlade da se bave sportom”, poručila je legendarna košarkašica.

Bilo je, ističe, teže u Banjaluci nego u Beogradu.

“Tamo sam se našla sa svojim bivšim saigračicama i trenerima, kao da se nismo ni rastali. Sve smo proživjeli zajedno i te emocije smo tamo pokazali, a danas sam ih pokazala među vama, među svojim novinarima, sugrađanima, saigračicama, sportskim radnicima, radnim kolegama… Mnogo hvala svima i ovo nikad neću zaboraviti“.

View this post on Instagram

A post shared by Kosarka 24 (@kosarka24sata)

Reditelj filma Ljubiša Bajić nije imao nimalo lak posao, ali aplauzi nakon projekcije svjedoče da je uradio veliku stvar.

“Hvala Slađani što nam je ukazala povjerenje da napravimo ovaj film. Tokom snimanja sam shvatio da je ona superheroj. Van parketa je skromna, sjajna žena. Ali kad obuče dres ona se pretvara u superheroja koji sve radi da njen tim pobijedi i zbog toga je omiljena među saigračicama, trenerima.

To je priča o generaciji koja je proslavila jugoslovensku žensku košarku. U filmu se pojavljuju i njene saigračice, treneri i novinari i svi su saglasni da je za atmosferu i koheziju u reprezentaciju bila najzaslužnija upravo Slađana“, istakao je Bajić i dodao da je prvobitno bilo planirano da film traje deset minuta duže.

“Potom smo ga skratili na 80, Slađani sam rekao u neka doba ‘u redu, ti si rekorderka po broju nastupa za reprezentaciju, ja ne znam napraviti film kraći od 80 minuta’. Poslije premijere u Beogradu, sjeo sam sa Slađanom i pričali smo o samom filmu, o reakcijama.

Naš zaključak je bio da je film emotivan, da na kraju nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Takav prijem smo imali i večeras u Banjaluci. Dosta ljudi je poslije projekcije prišlo i vidno pogođeni filmom čestitali su na uspješno obavljenom poslu”, istakao je Bajić.

Mirjana Čovičković, Slađanina dugogodišnja prijateljica i saigračica, ističe da je bilo veoma emotivno prisjetiti se sportskog razvoja banjalučke dive pod obručima.

“Pouka svega što smo vidjeli večeras, koja se vidi i iz izjava igračica i trenera, svodi se na to kakva je Slađa bila kao igrač i kakva je kao čovjek. Karijera fantastična, za divljenje, još su veće pohvale za nju kao čovjeka. Naše prijateljstvo traje sigurno preko 40 godina i stvarno je obilježila ovaj grad. Može da se kaže da je ona i sportska ikona ovog grada.

Uvijek smo mogle da se oslonimo na nju i kad ide i kad ne ide. Uvijek je davala sve od sebe i čovjek može da se zapita odakle joj tolika snaga i želja da bude borbena i po karakteru i na terenu. Sve igračice su zahvalne i mogu da kažem ponosne zbog toga što su mogle i imale šansu da budu dio njene karijere”, podvukla je Čovičković.

View this post on Instagram

A post shared by Kosarka 24 (@kosarka24sata)

Rođena u februaru 1960. godine, Slađana Golić je ponikla u ŽKK Mladi Krajišnik čiji dres je nosila u dva mandata – od 1978. do 1989. i od 1997. do 2000. godine, do oproštaja!

Igrala je i za Šantakler Bordo, Hemofarm i Pamplonu, a za reprezentaciju Jugoslavije odigrala je čak 465 utakmica, što je svjetski rekord po broju odigranih mečeva za jedan nacionalni tim u svijetu sporta!

Tokom igranja za “plave”, oko vrata joj je zasijalo šest medalja – bronzana i zlatna sa dvije Univerzijade (1983. i 1987. u Edmontonu i Zagrebu), srebrne na evropskim prvenstvima 1987. i 1991. u Kadizu i Tel Avivu, te srebrne sa Olimpijskih igara u Seulu 1988. i svjetskog prvenstva dvije godine kasnije u Kuala Lumpuru.