Savan: Dejan Milojević težak za čuvanje kao Džordan
Duško Savanović gostovao na Radio televiziji Republike Srpske.
Savanović se podsjetio gdje je bio kada je dobio poziv da zaigra za selekciju Srbije.
“To je bilo 2008. bio sam na medenom mjesecu i prekinuo sam ga i vratio se. ja sam bio pozvan i nisam znao da li ću proći. Sa ćenom sam se spakovao i povratak u Srbiju.Ipak je to viši cilj. Hotela i mora će biti uvijek. Žena je sve shvatila i na njeno insistiranje smo čak krenuli nazad. Moje mišljenje je da sportista nije zaokružio karijeru ako nije igrao za reprezentaciju. Ako si imao potencijal, a nisi to uradio zbog nekih svojih bubica to je veliki minus. Razlozi su do objektivinih do nenormalnih za otkazivanje. Ima svakakvih razloga. Možeš jednom odbiti, ali dva puta je nešto drugo. Najviše ataka u Srbiji bilo je na Jokića. Ljudi moraju da shvate da njegovih 75 generacija iza mogu da žive normalno ako on u danu donese pravu odluku. Mi o tome možemo samo da maštamo. Većina sportista potiče iz siromašnih porodica. Malo se promijenilo u posljednje vrijeme. Odakle je Maradona, Mesi? On s tim rješava mnogo tako da to mogu da razumijem. Ako gledamo kroz istoriju dosta velikih igrača je otkazivalo i svi su imlai svoje razloge. Ja bih volio da vidimo najbolje momke na okupu da vidimo dokle možemo”, rekao je Savanović za RTRS.
Kad je došao na prvi trening nije imao prevelikih emocija.
“To je kao svadba. Svi daju sve od sebe. Drago mi je bilo kad sam dobio poziv, ali dolazak na trening je bio kao svaki. taj prvi razgovor telefonom to je baš emocionalno”.
Savanović je igrao u Bajernu i govorio je o odnosu koji imaju navijači prema fudbalerima i ostalim sportistima koji nose boje tog kluba.
“Imali smo slične autobuse izlijepljene crvenom bojom na kojoj piše Bajern. I navijači vide Bajernov logo i odmah krenu ka autobusu i kad izađemo mi, kažu au košarkaši i okrenu se i odu. Ko su ovi? nema Robena, Riberija…To nije ni blizu. Riberi i Švajnštajger su nas pratili i dolazili na treninge. Mi smo kao prvotimci Bajerna mogli da uđemo u trenažni centar koji je ogroman. Sve pripada fudbalu i tu mogu tri aerodroma da stanu. To je bulevar od broja 1 do 149. Mi smo (košarkaši) imali pravo tamo da uđemo u jedno zgradu i da tri puta sedmično jedemo. Jednom smo došli u Bajernovoj opremi a ovaj iz obezbjeđenja kaže “gdje ste to kupili?”. Kažemo mi njemu da smo košarkaši Bajerna, ali ne vrijedi. Kod njih je fudbal fubal, a ostalo je zabava”.
Kao najboljeg igrača protiv koga je igrao izdvojio je Dejana Milojevića.
“Dekija Milojevića mog prijatelja. Zato jer je takve građe kao klavir. Ne pijano nego pravi klavir. On je ogorman. Nije on visok kao ja, ali je čovjek koji je nevjerovanto jak, a pri tom svoju sposobnost gradi na neuobičajeniom potezima. Nije predvidljiv. Ima snalažljivost u pola metra da te nadmudri. Ako te ne nadmudri prebiće te i veliki je borac. To su tri elementa koja je Majkl Džordan imao naravno sa boljom edukacijom. Bio je nepredvidiv. Od njega sam i naučio 40 posto košarke koje sam znao”.
Foto:printscreen/youtube
About The Author
