Rađa: Toni, Divac, Duda, Kari, Paspalj…..

Generacija 2018. primljena u Kuću slavnih.

Ove godine u Kuću slavnih u Springfildu primljeni su: Dino Rađa, Moris Čiks, Rej Alen, Džejson Kid, Grent Hil, Stiv Neš, Moris Čiks, Čarli Skot, Čarls Drizel, Ora Vašington, Rod Torn, Rik Velts, Tina Tompson i Keti Smit.

Nakon Krešimira Ćosića (1996.), Dražena Petrovića (2002.) i Mirka Novosela (2002.), kao četvrti Hrvat i tek osmi evropski košarkaš noćas je član Košarkaške Kuće slavnih u američkom Springfildu postao Dino Rađa.

Njega je u Kuću slavnih uveo legendarni Leri Bird. Rađin govor bio je posebno emotivan.

”Leri, hvala ti za ovo što si napravio za mene. Članom Seltiksa osjećam se od prvog dana kad sam došao u klub. Jednom Kelt, uvijek Kelt. Kad su mi Kim i Zoran rekli da ću biti primljen u Kuću slavnih, nisam prestajao plakati punih deset dana. Najgore je bilo to što punih sedam dana nisam smio nikome kazati zbog čega su mi svaki dan oči pune suze. Kako se osjećam? Ne postoje riječi kojima bih uspio čak i približno dočarati kako se osjećam. Ipak, najšokantnije za mene bila je činjenica da nisam imao pojma da sam nominovan. Detalje sam doznao tek kasnije. Skupina košarkaških zaljubljenika s kojima sam igrao iz gušta nakon što sam završio profesionalnu karijeru me nominirala. Stoga, hvala od srca ekipi iz Adriatica”.

“Ovo što se meni večeras događa, to nije samo moje osobno postignuće. Imao sam sreću da sam rođen u isto vrijeme kad se rodila cijela generacija fantastičnih igrača koje su trenirali brojni fantastični treneri. Slavko Trninić, Krešo Ćosić, Božo Maljković, Duda Ivković, Svetislav Pešić i kondicioni trener Mirko Krolo najviše su uticali na moju karijeru. U karijeri sam igrao za nekoliko nevjerojatnih ekipa. Juniorska reprezentacija iz Bormija 1987., Jugoplastika, reprezentacija bivše Jugoslavije i reprezentacija Hrvatske. Ti momci s kojima sam igrao u navedenim momčadima su fantastični i bila mi je čast dijeliti svlačionicu s njima”.

Moja košarkaška srodna duša je Toni Kukoč

“Samo jedan košarkaš uz mene bio je dio svih ovih ekipa. Njegovo ime je Toni Kukoč i njega smatram svojom košarkaškom srodnom dušom. Toliko se dobro poznajemo da bismo i sada mogli skupa igrati zatvorenih očiju. Još jedan velikan za koga smatram da sam imao privilegiju igrati s njim je Dražen Petrović. Od njega sam naučio puno, ne samo o košarci nego i o životu. Stojko Vranković, Perasović, Komazec, Saša Đorđević, Divac, Zdovc, Paspalj, svi oni bili su prekrasni suigrači i bili su članovi generacije koja je deset godina pripadala samom vrhu evropske i svjetske košarke. Želim im zahvaliti jer zbog njih sam bio bolji igrač. Bez njih ne bi bilo ni mene. Hvala Seltiksima, PAO-u, Olimpiakosu, Rimu, Zadru, hvala svim doktorima, fizioterapeutima, čistačicama, svima koji su bili uključeni u život košarkaških momčadi za koje sam u karijeri igrao”.