Ponitka: Velika mi je stvar da mogu da učim od najvećeg trenerskog uma

Novi član Partizana Mateuš Ponitka trenutno je u Beogradu, a izdvojio je vrema da porazgovara o svemu što je doživio prošle godine i ono što ga očekuje u crno-bijelom dresu

Partizan je ovog ljeta navijače obradovao kada je uspio da zadrži Kevina Pantera, Zeka Ledeja, Aleksu Avramović i Džejmsa Nanelija. Vratio se Ognjen Jaramaz, a za sada jedino novo lice u crno-bijelom je Mateuš Ponitka. Dugogodišnje lice poljske košarke, momak koji je prošle sezone blistao na Evrobasketu kada je sa tripl-dabl učinkom srušio Sloveniju Luke Dončića iako je bio vrlo blizu da ne igra za nacionalni tim zbog učestalih napada zbog odluke da igra u Rusiji u momentu kada je počeo rat u Ukrajini. Na kraju je zaradio ugovor u Panatinaikosu zbog činjenice da je vodio Poljake do četvrtog mjesta u Evropi, a novi korak u klupskoj karijeri pravi dolaskom u glavni grad Srbije gdje će biti dio sistema Željka Obradovića.

Iako početak priprema Partizana još uvijek nisu blizu, Ponitka je već u Beogradu, ali ne zbog crno-bijelih već zbog Poljske. Naime, sa reprezentacijom igra pripremne utakmice u Srbiji,

Red je bio da ga na početku intervjua upitamo kako mu izgleda Beograd.

“Nisam do sada imao priliku da prošetam Beogradom. Ni kada igrate Evroligu i dođete negdje, jednostavno nemate vremena. Sada pošto sam tu sa reprezentacijom, prošetaću centrom sa prijateljima, samo da vidim gdje dolazim i kakav je grad u kom ću živjeti”, počinje Ponitka razgovor za Mozzart Sport.

Poljaci su protiv Srbije odigrali meč u srijedu uveče, ali duel je bio zatvoren za javnost i niko nije imao priliku da vidi kako tim Svetislava Pešića izgleda. Ponitka je imao tu priliku na samom parketu.

“Uhh, solidan ekipa, zaista dobra ekipa. Nekoliko NBA igrača, nekoliko evroligaških igrača. Kao tim, izgledaju baš dobro”.

Šta za tebe znači igrati za reprezentaciju?

“Uvijek sam za igranje za nacionalni tim, posebno kada ste iz neke manje košarkaške zemlje jer imate priliku da se nadmećete protiv najjačih timova. Igramo protiv Dončića, Srbije, Grčke, sjajnih timova i to je prilika, ne samo za mene, nego za sve momke u reprezentaciji Poljske koji žrtvuju vrijeme za zemlju umesto da budu sa porodicama. To mora da se poštuje. Prošle godine smo imali bajkovitu priču na Evrobasketu.

Nevjerovatan turnir za nas. Na kraju smo ostali bez energije jer smo igrali sa kratkom rotacijom, a večina momaka nema iskustva za takve utakmice. Izgubili smo ubjedljivo protiv Francuza, ali oni takve utakmice igraju svake godine, a nama prva poslije 60 godina. Na kraju sjajno iskustvo za sve nas. Želimo da se kvalifikujemo na Olimpijske igre, to bi bilo ispunjenje sna”.

Čuda je bila priča bila prošle sezone. Potpisao si za Ređo Emiliju, ali na kraju si završio u Grčkoj u dresu Panatinaikosa. Kako se to dogodilo?

„Sve je zbog Evrobasketa. Prije šampionata sam imao problema zbog situacije u Rusiji, bilo je tu raznih dešavanja i na ličnom planu. Nisam bio u prilici da odmah potišem ugovor sa nekim timom iz Evrolige. Razgovarao sam sa agentom da odigram Evrobasket pa da vidimo. Ipak, ja sam insistirao na nekom ugovoru i zato sam potpisao za Ređo Emiliju, ali sam odigrao dobar turnir, stigle su ponude i na kraju sam se odlučio za Panatinaikos znao sam da ću imati ulogu i priliku da se pokažem. Morao sam da ispadnem fer prema Ređo Emiliji, platili smo obeštećenje neko malo i tako sam završio u Atini“.

Da li ti je teško palo što si bio meta kritika zbog odluke da ostaneš i igraš u Rusiji u dresu Zenita u momentu kada je situacija u Ukrajini počela?

„Bio sam najveći neprijatelj u Poljskoj u tom momentu. Ljudi su me mrzili, i mene i moju porodicu. Dobijali smo prijetnje, lude poruke. Lično sam očekivao da neki ljudi iz košarke stanu u moju zaštitu, ali su oni dodali benzin na vatru. Bio sam stvarno blizu da završim reprezentativnu karijeru. Na kraju sam pričao sa suprugom, agentom i ljudima iz reprezentacije pred Evrobasket. Rekli su mi da me žele u timu, da znaju šta sam sve dao za nacionalni tim.

Na kraju smo našli zajednički jezik. Priključio sam se timu i bili smo četvrti u Evropi. Luda priča. Obično sam mirne prirode i teško se uzbudim, ali moja priča iz prošle godine… mislim da film može da se napravi. Od nule do heroja. Zapravo, od heroja, do neprijatelja i na kraju opet heroj. Velika lekcija za mene, šta znači ljubav i familija.“

Poslije Evrobasketa si otišao u Panatinaikos gdje si radio sa Dejanom Radonjićem. Bio si dio velikog rivalstva Panatinaikosa i Olimpijakosa.

„Olimpijakos je bio fantastičan tim. Bili su bilzu da osvoje Evroligu. Stvarno su jedan od najboljih timova u cijeloj Evropi. Pobijedili smo samo jednu utakmicu protiv njih, što naravno nije bilo dovoljno. Sada je priča drugačija. Slukas i Vezenkov su otišli, naravno Olimpijakos će biti jak, ali i Panatinaikos je u potpunosti promijenio tim, doveo nove igrače, trenera. Biće zanimljivo vidjeti kako izgleda rivalitet naredne sezone. Što se tiče života u Atini, bilo je savršeno. Šteta što malo nije bilo malo bolje što se košarke tiče.“

Ovog ljeta si izabrao Partizan, a bilo je priča o interesovanju Makabija iz Tel Aviva i Crvene zvezde. Šta je prevagnulo da izabereš crno-bijele?

“Imao sam nekoliko ponuda, razgovarao sam ozbiljno i sa Makabijem… Ali, oduvijek sam sanjao da igram kod Željka, da vidim kakva je osoba na terenu i van njega. Čuo sam dosta priča, naravno, ali je drugačije kada si dio toga na svakodnevnoj bazi. Velika stvar za mene je da mogu da učim košarku od njega. To mi je bila glavna stvar, ne novac, ni život u gradu, već da mogu da naučim nešto novo od najboljeg trenerskog uma. Radio sam već sa Ćavijem (Paskvalom), sada bih želio da vidim kakve su razlike kod Željka. Takođe, pričao sam sa Manosom (Papadopulosom), generalnim menadžerom Panatinaikosa i on mi je rekao da ću tek vidjeti kada kraj sebe imaš takav trenerski um kakav je Željkov”.

Svi mi možemo da vidimo njegov rad iz prvih redova ili na televizijskom prenosu, ali sigurno je drugačije kada si pored njega svaki dan…

“To je ono što i želim da osjetim. On ima poseban osjećaj za košarku, veliko košarkaško znanje. Kada gledam sa strane, vidim da sve što radi ima smisla i on tačno zna zašto se odlučio za nešto. Možda ljudima to nekad ne djeluje kao ispravna odluka ili nema smisla. Tačno vidi rezultat svakog poteza koji napravi, unaprijed. Tako mi djeluje sa strane, reći ću vam na kraju sezone da li sam bio u pravu ili ne (smijeh). Takođe, želim da vidim kakav odnos ima sa igračima, kako razgovara sa njima i radi, kako reaguje na terenu… Biće to izuzetno iskustvo za mene”.

Da li si već pričao sa nekim iz ekipe o onom šta te čeka?

“Da, naravno. Pričao sam sa Bogdanom (Karaičićem), nas dvojica smo zajedno radili u Lokomotivi i znamo se odlično, često se čujemo ili dopisujemo. Opisao mi je situaciju, na šta treba da obratim pažnju, šta je važno za klub, navijače, ekipu… Jako sam uzbuđen, impresioniralo me je sve to, kao i rivalstvo koje postoji sa Zvezdom. Jedva čekam da to sve osjetim”.

U prethodnom razgovoru za rekao si da bi voleo da vidiš koga će Partizan dovesti sljedeće, kakav će tim da se izgradi… Vjerovatno si ispratio sagu oko Nikole Mirotića, koji je bio na potpis do crno-bijelog dresa?

“Da, čuo sam nešto o tome… Nemam društvene mreže, pa ne znam kako stvari funkcionišu na tim platformama, ali sam pročitao neke tekstove o Mirotiću i Partizanu, kao i nekim drugim klubovima, vidio sam da je bilo veliko interesovanje za njega. Što je i normalno, jer je u pitanju veliki igrač, jedan od najboljih u Evroligi i gdje god da ode, biće veliko pojačanje. Ne znam tačno šta se dogodilo sa Partizanom, zašto nije došao, ali možda ću nešto čuti tokom sezone. Izabrao je Milano, tamo će biti dosta jakih igrača, sa velikim potencijalom. Njegova je odluka, ne znam ga lično, ali izabrao je Olimpiju i tamo će biti dosta jaka ekipa”.

Nivo evroligaške košarke stalno je u porastu, djeluje da bi predstojeća sezona mogla da bude prilično kvalitetna…

“Jeste, vidim da i mnogi NBA igrači poput Kembe Vokera dolaze ovde, da se interesuju za košarku u Evropi. Znamo svi da su košarka ovde i u NBA dvije potpuno različite stvari. To je lijepo, velika imena iz NBA dolaze u Evropu, žele da se oprobaju ovdje, da vide kakav je nivo takmičenja. Definitivno je u porastu posljednjih godina, zato je jako lijepo biti dio ovakvog projekta, što ću moći da igram na najvišem nivou evropske košarke”.

Šta očekuješ od sebe i ekipe u narednoj sezoni?

“Pratio sam dešavanja ovdje, posljednju utakmicu u sezoni smo igrali ovdje. Sjećam se dobro kakva je atmosfera bila, da su navijači bili u ekstazi, pošto je Partizan već bio obezbijedio plasman u četvrtfinale. Biće zabavno vidjeti sve to iz ove perspektive, kada sam igrač Partizana. Što se mene tiče, uradiću sve što je potrebno da ekipa pobijedi. To uvijek radim. Kakav god plan da trener ima za mene, trudiću se da ga ispunim. Gledajte, ne želim da iskačem ispred drugih, znam svoje mjesto u timu, koja je moja uloga. Zato sam i htio da dođem ovde, da pomognem da zajedno pobjeđujemo”.

Poslije turbulentne sezone u Panatinaikosu gdje rezultati u Evropi nisu bili ni izbliza zadovoljavajući, dolaziš u ekipu koja će se boriti za Fajnal for, pa možda i sam vrh Evrolige. Kako ti to zvuči sada?

“Volim da budem okružen igračima koji razumiju košarku i trenerima koji vole da grade rezultat oko tima, ne pojedinca. To je Partizan bio i prošle sezone, iako su tu Panter koji je vrstan šuter ili Zek koji može takođe sam da riješi utakmice… Na kraju dana, najvažniji je timski učinak, sve pazle moraju da dođu na svoje mjesto kako bi se dogodilo nešto posebno. To je ljepota ove igre, jer se ne svodi sve na igru jedan na jedan, niti bilo šta mora da se forsira.

Ovo mi je bilo potrebno, znam da će Partizan biti ekipa u kojoj će timski učinak biti najvažniji, poznajući Željka i kako on pravi rostere. Panatinaikos je bio korak za mene, da ostanem u Evroligi. Pošto je poziv došao nakon Evrobasketa, nije bilo mnogo vremena za donošenje odluka. Sada sam okrenuo novi list, radujem se onom što dolazi”.

Rekao si da znaš svoju ulogu u timu, ali da li si već pričao sa trenerom o tome šta on očekuje od tebe?

“Pričali smo, naravno. Iako ću ovog ljeta napuniti 30 godina, on smatra da kod mene i dalje postoji dosta prostora za napredak kao igrač. Radićemo dosta i na mojoj igri i razvoju. Ne znam koji će tačno biti plan, jer će se vjerovatno mijenjati od utakmice do utakmice, ali ne mogu da dočekam da se pokažem i da vidim gdje to još mogu da napredujem sa Željkom i njegovim stručnim štabom”.

Kada dolaziš u Beograd i priključuješ se ekipi?

“Oko 26. ili 27. avgusta. Imaćemo pripreme, neke turnire… Znam da ćemo imati turnir u Atini. Biću ovde od kraja avgusta, spreman za maksimalni rad”.

Za kraj, da li ćeš navijati za Srbiju na Mundobasketu?

“Naravno. S obzirom da nas nema, navijaću za Srbiju. Sada sam dio ove zemlje, zajednice, tako da ću biti uz Orlove. Vjerujem da Srbija ima šansu za medalju, izgledaju dobro kao tim”, zaključuje Ponitka.

About The Author