Pismo Ajversona Brajantu: “Dragi Kobi…”

Na jučerašnji dan 23. avgusta 1978. godine rođen je Kobi Brajant. Jedan od najvećih košarkaša svih vremena! Da se nije dogodila tragedija koja se dogodila, “Mamba” bi juče proslavio svoj 42. rođendan.

Njegov najveći sportski rival i veliki prijatelj Alen Ajverson je iskoristio priliku da se dirljivim i emotivnim pismom oprosti od Kobija.

Pismo Alena Ajversona prenosimo u cijelosti:

“Dragi Kobi,

ovo će biti teško. Ali moram da skinem ovaj teret sa grudi. Svi rasčistite put za mene i Kobija…

Očistite reket za Čaka i Kobija, posljednji put.

Moj čovjek!

Prvi put kada sam te vidio kako igraš protiv “Crnog Isusa” (Majkla Džordana), imao si samo 18 godina i već tada sam znao da si “ubica”. Tada sam shvatio da ćeš postati legenda. Išao si jako, bez straha te večeri protiv Majka. Mislim, znao sam da si opasan, ali kada sam vidio kako si igrao protiv Džordana, znao sam da ste identičnog duha.

Možda smo odrastali u različitim okolnostima, ali kada sam te vidio na terenu i kada sam vidio koliko jako ideš u svakoj situaciji, znao sam da imamo isti mentalitet. Nisam bio visok, ali u mojim mislima sam bio div svake večeri. Ti si bio visok dva metra i mogao si u snu da poentiraš, ali to nije bilo dovoljno za tebe, htio si da budeš najbolji svih vremena.

Svi govore da žele da budu najboljih svih vremena, ali ne žele svi da žrtvuju sve što je potrebno da se stigne tamo.

Sjećaš li se kada sam došao u Los Anđeles prvi put u našoj ruki sezoni? Otišli smo zajedno da jedemo, a ti si me pitao šta ću da radim poslije? Ja sam ti odgovorio da ću vjerovatno u neki noćni klub da izađem, ipak smo u Los Anđelesu… I šta si ti odgovorio?

Odgovorio si da ćeš da se vratiš u dvoranu da još treniraš.

Ti si valjda jedini košarkaš u istoriji ove igre čija posebnost nije bila preuveličavana. Mamba nije bio mit čovječe! Jedan, dva ili tri ujutru, svi smo znali gdje se nalaziš.

Ti i ja, svaki put kada smo kročili na teren, to bi bilo kao da idemo u rat jedan protiv drugoga, ali nije bilo animoziteta uopšte. To je bilo kao da dva boksera teške kategorije idu jedan protiv drugog da “ubiju Boga” jedan u drugome. I onda se čuje zvono… I poslije toga postoji samo ljubav i poštovanje. Veličanstvo treba partnera i mi smo trebali jedan drugoga. Tajson je trebao Holifilda isto kao što je Holifildu trebao Tajson.

Svakoj osobi treba osoba za koju će reći “Ti si taj opasni? Pa i ja sam opasan…“!

Eh čovječe, ti si bio taj opasni. Ti si bio najčvršći igrač kojeg sam vidio u istoriji košarke. Najhladnokrvniji serijski ubica ikad… Najžešći takmičar protiv koga sam se “borio”. Sjećam se da sam jednom čuo priču kada si bio na gostovanju da si gledao jednu moju utakmicu u kojoj sam postigao 35 poena Niksima u Njujorku u našoj prvoj godini u ligi. Bio si toliko bijesan da si polupao čitavu hotelsku sobu, galamio si i vikao “DAJTE MI FAJL OD ALENA AJVERSONA”, istraživao si me kao da si u CIA. Studirao si me isto kao što velika bijela ajkula studira i lovi foke po Tihom okeanu.

Ono što najviše volim u ovoj priči je to što je istinita. To je bio naš odnos… Dva momka koji guraju jedan drugog do krajnjih granica. Sljedeći put kada si bio u Filadelfiji, bio si nezaustavljiv. Uništavao si me. Nije bilo teorije da te zaustavimo. Svaki prvi korak je morao biti do maksimuma, bio si veći od mene, ali htio si da me čuvaš. To veče si htio da pokažeš da si najveći i najopasniji mamo*eb koji je igrao ovu igru ikada.

I ja nisam htio niti jedan dio Kobija Brajanta na drugoj strani terena. Čovječe, NE!

Ja ne mogu da te zaustavim, niko to ne može. Ti si bio KOBI i ti bi uradio sve što si htio da uradiš na terenu zato što si bio snajper, ubica, hladnokrvni ubica… I sada kada pričam o tebi u prošlom vremenu postanem emocionalan, naježim se.

Ne zvuči mi realno, ti si bio moj čovjek.

U finalu 2001. godine, išli smo jedan na drugog kao teškaši, ali ne iz neke mržnje ili bilo čega sličnog, to je nešto što neki ljudi ne mogu da shvate. To je bilo iz poštovanja i iz ljubavi.

Ne mogu da ti kažem koliko slika sam vidio na kojima smo ti i ja, jedan izvodi slobodna bacanja, a drugi govori sve i svašta i smijemo se.

Čovječe, pa ko gubi NBA titulu najboljeg strijelca u NBA finalu ubacivajući 33 poena u prosjeku? Kako si bre postizao 35 u prosjeku? Zašto si morao to da uradiš?

Morao si zato što si to bio ti. Zato što si bio Kobi Brajant! Zato što si bio gigant! Vjerovatno si bio u fazonu, gledaš TV isječke i vidiš mene kako ubacujem 41 poen i kažeš sebi “ja ću sutra da ubacim 43, da vidim kako će se to tebi svidjeti Čak”!

Uvijek sam bio pun samopouzdanja, znao sam šta mogu da učinim. Bio sam poenter, pobjednik! Činio sam to na moj način, dobijao sam neke utakmice, ali ti si bio ŠAMPION! Osvojio si prstenje, bio si voljen širom svijeta, pa bio si čovječe voljen i u mojoj rođenoj kući. Moja najstarija kćerka je voljela Kobija Brajanta. Nemoj me shvatiti pogrešno, htjela je da njen tata pobijedi, ali je htjela i da Kobi odigra savršeno.

Moja su djeca željela da kupe tvoje Adidas patike kad god bi izašle nove. Nosili su brojeve 8 i 24 jer si bio jedan od njihovih heroja. Da budem iskren, ti si bio i jedan od mojih heroja. Čak iako si bio mlađi od mene, ugledao sam se na tebe kako si se žrtvovao i šta si sve davao ovoj igri.

Kad god bi me neko pitao ko je najbolji igrač u istoriji košarke, neću te lagati, uvijek bih rekao Majkl Džordan. “Crni Isus” je najbolji svih vremena, ali broj dva?

Broj dva bih uvijek rekao Kobi Brajant.

Niko nije bio čvršći od tebe. Niko nije izvlačio više iz mene od tebe. Oduvijek smo bili povezani u ovoj igri, ali i u životu.

Želio bih da smo samo imali više vremena zajedno…

Čudno, ne znam da li sam ti ikada rekao ovo, jedna od mojih omiljenih uspomena je dolazak u Los Anđeles da te vidim kada su povukli brojeve 8 i 24. Ko je toliko dobar da mu povuku čak dva broja? Nisam mogao propustiti taj trenutak ni za što na svijetu. Ali znaš li šta je ludo oko toga? Svi u “Stejpls centru” su se ponašali prema meni kao da smo zajedno osvojili titulu 2001. godine.

Obezbjeđenje mi je zadavalo sve moguće vrste problema da siđem dole na parket, gledali su me kao da sam lud i kada sam sišao da te zagrlim, držao si svoju bebu u naručju. To je momenat koji nikada neću zaboraviti, bio sam toliko srećan što sam tu. Bio sam srećan što sam dio nasljeđa Kobija Brajanta.

Kako vrijeme brzo prolazi čovječe. Kao da je juče bio moj prvi dolazak u Los Anđeles. Bili smo samo djeca sa svime ispred nas.

“Šta radiš kasnije”?

“Idem u noćni klub”!

“Ja odlazim da treniram…”

Nikad to neću zaboraviti.

Nisi više ovdje na Zemlji, ali nisi ni otišao. Kada izgovoriš ime Kobi Brajant, sjećanja dođu u sekundi. Vidim kako podižeš prst u vazduh, kako odlaziš sa terena nakon što si ubacio 81 poen Toronto Reptorsima. Vidim kako skačeš u vazduh na isti način kao Majkl Džordan kada si osvojio titulu.

Vidim kako stojiš pored mene dok izvodim slobodna bacanja, smiješ se, ništa ne govoriš i samo me gledaš u fazonu “ti si na redu Čak”!

Ta sjećanja ne mogu i nikad neće otići. I da, plakaćemo…

Svi ćemo mi povremeno da zaplačemo kada se sjetimo da više nisi tu. Ali ćemo isto da se smijemo kao ku*kini sinovi kada se sjetimo tih uspomena.

Stvarno ne znam kako da završim ovakvo pismo. Ne znam kako da kažem zbogom legendi kao što si ti… Ocu, mužu, prijatelju. Nemam te riječi!

Sve što znam… Volim te brate!

Iskreno od srca,

Čak”

foto:instagram tekst https://meridianbetsport.ba/pismo-ajversona-brajantu-dragi-kobi/

About The Author