Nenad Dimitrijević: Miloš Teodosić mi je uvijek bio omiljeni igrač, Partizan nikad nije zvao

Nenad Dimitrijević plejmejker Zenita o mnogim temama.

Reprezentativac Sjeverne Makedonija sa Zenitom je gostovao u Laktašima u meču VTB Kupa. Svidjela mu se atmosfera na meču sa Igokeom.

“Baš je bilo uživanje igrati u Laktašima. VTB Basket kup nam omogućava da igramo utakmice i van Rusije s obzirom na okolnosti, tako da je uvijek ugodno malo promijeniti okruženje”, rekao je Dimitrijević za BasketballSphere.

Njegova najbolja sezona bila je ona u UNIKS-u kada je bilježio 19,9 poena uz 6,6 asistencija po utakmici uz sjajne procente šuta. U dosadašnjem dijelu sezone u Zenitu je na 12,2 poena i pet asistencija u prosjeku, ali prema njegovim riječima, uloga je identična i predstavlja desnu ruku trener na parketu.

“Svaka ekipa je različita. U UNIKS-u sam imao tu rolu plejmejkera i lidera. Imao sam zeleno svijetlo na parketu, a sada se pokušavam prilagoditi na novu ekipu i na novi izazov uz identične okolnosti. Duga je sezona, pa vidjećemo kako će to izgledati”.

Na svakoj od utakmica može da se primjeti kretnja i bez lopte, ali prava magija nastaje onog trenutka kada Dimitrijević uzme loptu u svoj posjed i na lucidne načine razigrava saigrače uz neka neočekivana dodavanja u šta se uvjerila i publika u Laktašima, pa na nekoliko asistencija mogao se čuti uzdah oduševljenja. Ko je igrač kojeg se najviše pratio u karijeri i koji je ti je uzor po tom pitanju, od koga si skidao poteze?

“Miloš Teodosić mi je uvijek bio omiljeni igrač. Prelijepo ga je gledati uz sve te njegove magične trenutke, pa mi je drago što i ja imam takav talenat da ponekad dodam lijepo kao on”.

Prethodne sezone u Milanu si nastupao u Evroligi uz dosta skromnu šansu i nekih 15 minuta po utakmici. Brojke nisu bile tako impresivne kao u UNIKS-u, neke utakmice si propustio zbog povreda, pa kako gledaš na razliku u nivoima i postoji li želja da ponovo zaigraš u Evroligi?

“Bila mi je velika želja da ostanem u Evroligi kada se završila sezona u Milanu, iako sam znao da tamo neću ostati, jer su se dogodile neke stvari van moje kontrole. Stvarno bih želio da se vratim, da pokažem svoj potencijal i znam da mogu da igram u Evroligi. I ne samo da igram, već da budem jedan od najbitnijih igrača u nekoj ekipi. Krivo mi je što nisam pokazao ni 10% onoga što mogu, tako da se nadam da ću opet dobiti neku šansu da zaigram u Evroligi”.

U nekim ranijim razgovorima i intervjuima si govorio o Partizanu i o tome kako čitava porodica navija za crno-bijele. Imao si samo 12 godina kada si bio na utakmici Partizana i Makabi Tel Aviva kojom je beogradski tim osigurao odlazak na Final Four Evrolige. Nikada nije bila upitna tvoja želja da obučeš taj dres, pa da li je taj poziv ikada dolazio jer su postojale spekulacije na tu temu?

“Moja velika želja je bila da dođem u Partizan posebno nakon što sam otišao iz Valensije. Mislim da je tada bila odlična prilika, ali nikada nisam dobio nikakvu konkretnu ponudu ni interes. To je stvarno istina da je postojala moja velika želja, ali poziv se nikada nije dogodio”.

Željko Obradović je i zvanično napustio klub, pa kako gledaš na čitavu tu situaciju?

“Mislim da je tužno za Evroligu i za Partizan što je Željko Obradović otišao. Mislim da je on najveća legenda kluba, veći je od košarke tamo, posebno kada se igraju domaće utakmice, kao da je neka koreografija u pitanju. To je ipak košarka, dio posla, nekada se ne desi srećan kraj”.