Nenad Čanak o rastanku sa Turk Telekomom: Mogli smo gospodskije da se rastanemo
Nenad Čanak govorio je o tome kako se rastao sa Turk Telekomom.
Čudni su putevi kojim nas život nekada vodi. Za Nenada Čanka trenerska karijera je u roku od samo nekoliko mjeseci imala dva velika obrta. Prvo je odlučio da prihvati poziv Turk Telekoma i zamijeni Erdema Džana, čime je završio petogodišnji boravak u Lijetkabelisu, da bi mu poslije samo dva mjeseca u Ankari bilo rečeno da na njega više ne računaju… Razišao se sa klubom i vratio u Panevežis gdje je u sklopu sedmog kola Evrokupa dočekao svoj doskorašnji klub i – pobijedio ga.
Utakmica nimalo laka, a pobeda izvučena rovovskom borbom. Lijetkabelis je na manje od dva minuta pre kraja zaostajao 11 poena za Turk Telekomom, ali je Gediminas Orelik sa tri vezane trojke vratio svoj tim u život i podario mu drugu šansu za pobjedu kroz produžetak. U dodatnih pet minuta rezultat je glasio 7:0 i litvanski sastav je slavio. Sam Čanak nije želeo da stavlja u prvi plan činjenicu da je dobio svoj nekadašnji tim, ali ne krije zadovoljstvo zbog trijumfa.
“Da ne ističem to u prvi plan, svi imamo neki ego i sujetu, ne mogu sada da lažem da mi nije prijala pobjeda”, počinje Čanak razgovor za Mozzart Sport i nastavlja:
“Pobjeda nam je vrlo bitna. Bitna iz razloga što je Lijetkabelis ostao u trci za plasman u narednu fazu Evrokupa. To je sada mnogo važnije. Utakmicu smo spremali najnormalnije, kao i svaku drugu što spremamo. Ni u jednom momentu nije bilo nekog pokušaja padanja u vatru ili da sam imao neku dodatnu motivaciju, već je sve odrađeno onako kao što je to slučaj za ostale utakmice”.
Otkako ste se vratili u Lijetkabelis ekipa je živnula, ostvarili ste dvije važne pobjede kojim ste zapravo i uhvatili priključak za drugu fazu Evrokupa, pritom ste u seriji od četiri trijumfa u svim takmičenjima, pa bi se reklo da je šok terapija u timu uspjela?
“Za neke konačne ocjene treba sačekati maj ili jun, da vidimo da li je zaista šok terapija uspjela ili ne”, odgovara Čanak i dodaje:
“Dok sam stigao u tim, sačekala su nas dva najteža gostovanja, Žalgirisu u Kaunasu i Gran Kanariji. Obe utakmice smo izgubili, ali bio sam zadovoljan onim što sam vidio. Mnoge od ovih momaka dobro znam, neke sam trenirao, neke sam pratio dugo i želio da dovedem ranije u Lijetkabelis, tako da sam znao gdje idem i šta me čeka. Vidio sam da ekipa ima potencijal i uz rad na nekim detaljima možemo da budemo konkurentni u svim takmičenjima. Za šta će to biti dovoljno, vidjećemo u maju i junu”.
Proteklih nekoliko mjeseci bili su izazovni za vas. Završili ste poglavlje u Lijetkabelisu, preuzeli Turk Telekom u kojem su prestali da računaju na vas poslije manje od mjesec dana po otvaranju sezone…
“Turk Telekom je ljetos izašao sa ponudom, bili su jako konkretni u namjeri da me dovedu. Ponudu sam prihvatio bez mnogo razmišljanja, imajući u vid da odlazim u klub sa većim budžetom, u ligu koja je možda kvalitetnija od litvanske, u klub koji je bio finalista Evrokupa… Imao sam ambiciju da napravim iskorak više u trenerskoj karijeri”.
Šta se desilo i gdje je zapelo u saradnji sa Turk Telekomom?
“Od samog starta stvari nisu išle kako treba i na kraju je došlo do toga da se raziđemo. To je bila odluka kluba, sa tim stvarno nisam imao problem, nisam ni prvi ni posljednji trener koji je bio u toj situaciji… Da li je to moglo da se uradi malo gospodskije sa njihove strane, sigurno je moglo. Ali, nije. Donijeli su odluku za koju su mislili da je urađena za dobrobit kluba.
Rezultati su bili takvi kakvi jesu, u turskom prvenstvu smo imali po dvije pobjede i poraza… Ne znam da li je situacija bila toliko alarmantna, ali to je – što je. Izrazili su nezadovoljstvo mojim radom i eto”.
Željko Obradović pred Albu: Problem su usponi i padovi kao i skok u odbrani
Pomenuli ste da je sve moglo da bude gospodskije urađeno. Na šta ste mislili?
“Da li je moglo bez nekih situacija, ne baš fer sa njihove strane, kako su saopštili da ne računaju na mene… Uslovljavali su me da potpišem prekid saradnje pod nekim njihovim uslovima. Govorili su mi da, ako ne potpišem to, ostaću trener, ali žargonski: ‘Eto, ako nećeš da potpišeš, ostaćeš trener, ali mi te nećemo’. Bila je jako mučna situacija. Na kraju sam pogurao sam moj odlazak i to je to. Završili smo saradnju kako smo završili”.
Čini se kao da ni ljudi u klubu nisu znali šta žele od saradnje sa vama, s obzirom da ekipa nije imala loše rezultate?
“Da ne ispada sada da želim sebi da pravim bilo kakav alibi, ali zaista smo imali dva poraza u prvenstvu i to jedan od Bujukčekmečea gdje smo primili koš u posljednjoj sekundi i drugi od Karšijake, što je vjerovatno bila najmučnija utakmica moje karijere. Već sam bio smijenjen, a vodim utakmicu, igrači znaju da sa smijenjen, ali ja sam kao i dalje trener… Mislim, šta može da se očekuje u takvoj utakmici”, pita se 47-godišnji stručnjak i nastavlja:
“Ne znam da li sam možda platio ceh toga što je prošla sezona bila više nego uspješna, pa su očekivanja bila možda i nerealna… Ali, oni su tako odlučili, svakako je da će oni uraditi sve ono što oni smatraju da je najbolje za klub, tu dalje diskusije nema”.
MERIDIAN KAZINO: Uhvati Aviator jesenji let, zaigraj za Sony PS5
Ubrzo zatim javio se Lijetkabelis?
“Da, poslije nekoliko dana pozvali su me iz kluba sa željom da se vratim. Ja sam to objeručke prihvatio”.
Lijetkabelis vam je nova-stara kuća, u kojoj ste se prethodnih pet godina dobro nosili sa izazovima i klub pretvorili u konkurentna za pehare i titule. Igrali ste finale prvenstva i domaćeg kupa, imali više nego zapažene rezultate…
“Ništa se nije promijenilo. Znao sam gdje dolazim, pet godina sam proveo tamo. Poslije eto dva mjeseca odsustva, vratio sam se na isto. U isti stan sam ušao, u isti klub, sve je isto… Nemam nikakav problem ni sa adaptacijom, ni sa bilo čim drugim. Igrače sam manje-više sve trenirao. Imam deset Litvanaca i dvojicu Srba u ekipi, sve momke jako dobro poznajem. Iz tog razloga sam sa zadovoljstvom prihvatio poziv da se vratim”.