Nama Srbima je košarka uvijek prva opcija, nemojte da se zaj… sa ovom igrom

„Nama Srbima je košarka uvijek prva opcija, nemojte da se zaj… sa ovom igrom“, ističe Bogdanović.

U iščekivanju proglašenja Nikole Jokića za najkorisnijeg igrača, ima Srbija u NBA ligi još jednog igrača kojim se ponosi. Kao što je Denver stigao do polufinala plej-ofa Zapadne, tako se Atlanta probila na istu stepenicu Istočne konferencije. Njen talisman u tom pohodu – pored Trea Janga – je Bogdan Bogdanović.

Najprije kroz osnovni deo sezone kad je igrao najbolje otkako je stigao u Sjedinjene Američke Države (16,4 poena po utakmici, što mu je rekord karijere), potom u doigravanju (15,5 po meču), jer je njegovom zaslugom ekipa najprije eliminisala Njjujork (4:1), potom napravila brejk na terenu Filadelfije. Sve to sa pete pozicije, što dosadašnjim dostignućima daje na vrijednosti.

A Bogdanovića stavlja u red košarkaša u kome se priča punih usta, zbog čega se portal TheRingeru analitičkom tekstu bavio njegovom karijerom, očiglednim napretkom od Partizana, preko Fenerbahčea do NBA i razlikama s kojima se suočavao na drugom kontinentu.

„Imam osećaj da se u Americi ljudi ne druže dosta. Žive brzo, nemaju vremena. U žurbi su“, vrti glavom Bogdan žaleći se na odsustvo društvenih aktivnosti prenosi “mozzartsport”.

Ruku na srce, nije prevalio tako dug put da bi gradio prijateljstva, već zbog košarke. Jedino što u Sakramentu nije mogao da razvije potencijal. U premijernoj sezoni sa Atlantom je kvalitetniji nego ikad pre. Opravdava četvorogodišnji ugovor vredan 72.000.000 dolara.

„Znate šta, ne možete da dopustite da vam takav košarkaš ode besplatno. Sad je na boljem mjestu. Boljem za njega“, sugeriše Nemanja Bjelica, njegov saigrač iz državnog tima i kolega iz vremena u Kaliforniji, gdje očigledno obojici nije išlo, pa je krilni košarkaš otišao u Majami.

Još u Kingsima je Bogdanović nagovijestio reputaciju momka koji se lati lopte u odlučujućim trenucima. U Atlanti mu je kolege svjesno guraju u ruke, zbog čega autor teksta podsjeća na sve njegove presudne momente, bilo sa crno-bijelima, bilo sa Fenerom. Na desetine ih je.

„Kod nas je sve vrijeme morao da igra pod pritiskom. I to mu se sviđa. Ne plaši se da na ramenima nosi ogromnu odgovornost“, ističe Mauricio Gerardini, generalni menadžer Fenerbahčea, u čijem dresu je Bogdan igrao tri sezone.

Ova je Bogdanovićeva prva u kojoj se domogao plej-ofa NBA lige. Ide ka vrhu. Ako ne ove, možda jednog dana, kaže njegov prijatelj iz dječačkih dana, Aleksandar Komatina:

„Za njega su stvari postavljene na sljedeći način: ili košarka ili ništa. Želeo je da uspe po svaku cenu. Pokazivao je izuzetnu ozbiljnost na treninzima, neobičnu za igrače njegovog uzrasta s početka karijere“.

Bogdanović slikovito potvrđuje.

„Košarka je Srbima uvijek prva opcija. Jedina. Morate da budete maksimalno posvećeni. Niko ne misli šta će da radi s novcem koji zaradi. Ne možete istovremeno biti košarkaš i, primjera radi, reper ili biznismen. Samo ste košarkaš. Ako želite da se bavite nečim drugim – bavite se, ali nemojte se zaj… sa ovom igrom“.

E, to se zove posvećenost. Baš kao što Žofri Lovernj, s kojim je dijelio svlačionicu Partizana, podseća da je ostajao do kasno u noć da vežba u teretani, samo da bi fizički bio na nivou koji zahtjeva ozbiljna košarka.

„Za njega nema tajni. Radna etika ga je dovela dovde, ona je razlog što je napredovao, što se podigao na vrhunski nivo“, dodaje francuski centar.

Opsjednutost igrom da se primjetiti i na osnovu iskustava iz državnog tima. Kruži anegdota da mu je jedan član stručnog štaba Orlova poslije svake utakmice davao lap top kako bi Bogdan vidio gdje je griješio, a gdje bio dobar.

„Jedan od čudnijih momaka, jedan od onih koji se „loži“ na košarku, koji je svoj život poistovetio njoj. Opsjednut je. Sad ga više „radi“ da kao Ameri ide u teretanu, nego neki obični evropski igrač“, napomenuo je trener iz selekcije, insistirajući na anonimnosti.

U Istanbulu je modifikovan, od beka koji mahom šutira postao je raznovrsniji igrač, radi sve na terenu.

„Jedan od njegovih najvećih kvaliteta je neograničena posvećenost da bude bolji. Znao je da je atleta, ali ne vrhunski atleta. Brz, ali ne superbrz. Bio je svjestan da mora da podigne igru na savršen nivo, da bude ekstremno efikasan. Prepoznao je limite, međutim, nikad nije odustao od toga da ih prevaziđe“, podsjeća Fenerov Mauricio Gerardini.

U prvoj utakmici polufinalne serije Istočne konferencije Bogdanović je pogodio trojku 40 sekundi prije kraja, odveo Atlantu na bezbjednu udaljenost (121:115) i utišao navijače Filadelfije tako što je stavio prst preko usana. Ne prvi put. Slično je bilo 2015. protiv Makabija u Evroligi. Navika pobjednika.

„Moram da kažem da mi je bilo čudno što posljednje tri godine nisam vidio Bogdana u plej-ofu. To je njegovo prirodno okruženje, želja da se takmiči za trofeje. U takvim trenucima igra najbolje. Odrastanje u vrijeme Kobija Brajanta, to što mi je bio idol ostavio je pozitivan otisak na moj sportski mentalitet. Srušio je prepreke u pokušaju da napravi najbolju verziju samog sebe“, uverava Komatina.

Na početku sezone Bogdanović je zakačio virus korona, kasnije propustio 25 utakmica osnovnog dijela NBA lige zbog povrede desnog koljena. Tad je shvatio da mora da mijenja navike: drugačije da se hrani, pribjegao je dijeti, počeo da konzumira menatonin kako bi imao miran san. Upalilo je. Oporavio se brže nego što se očekivalo.

„Nije mu se svidjelo, ali sam mu sve vrijeme govorio da je vrhunski sportista zato što mu je tijelo uvijek spremno. Dolazio je na treninge dan prije utakmicu, na slobodne dane, radio na šutu, oporavku. Dopada mi se način na koji ulazi u svaki meč. Zato uspjeh nije slučajan. Ne šutira nasumično. Bavi se time. Svakodnevno“, prepričava Klint Kapela, Bogdanovićev saigrač u taboru Jastrebova.

Kad se Bogdanović vratio na parket, Atlanta je promijenila trenera. Lojd Pirs je otišao, Nejt Mekmilan angažovan kao privremeno rešenje, a ispostavilo se da pod njegovim vođstvom ekipa igra bolje. I Bogdan, kao pojedinac. Uz posebno impresivnu saradnju sa Treom Jangom.

„Vrlo je važno što imamo još jednog igrača sposobnog da kreira i poentira. Prilagodili smo se jedan drugom“, smatra Jang, a trener Mekmilan dopunjava. „Promijenili smo akcije u napadu, sad je više lopta u Bogdanovim rukama, imamo više akcija za njega“.

Sam Bogdanović ističe da zato što je košarka napredovala do nivoa u kome odlučuju detalji, osjeća kako mora da se zapita koje su mi slabosti, da je promijenio rad nogu i da maltene na dnevnom nivou proučavam snimke. Dokazano primjerom.

„Jutro pred početak serije sa Panatinaikosom 2017. zatekao sam ga na doručku kako se bavi utakmicom koja se još nije ni desila. Pitao sam ga šta radi, a uzvratio je da prolazi kroz sve moguće situacije koje bi mogle da se dese na parketu i da zato nije mnogo spavao“, vraća film Mauricio Gerardini na doba kad je Fenerbahče bio najbolji tim Starog kontinenta, potvrđeno pobjedom 3:0 nad atinskim Zelenim, plasmanom na Fajnal-for u Berlinu i osvajanjem titule.

Tad se popeo na krov Evrope. Nemanja Bjelica siguran da može i da uzme NBA prsten:

„Svake godine je sve bolji. Voli igru, radna etika mu je impresivna. Trenutno pokazuje ne samo da pripada ligi, već da može i da je osvoji“.

foto.atlanta hawks

About The Author