Moze doć sveti Ivan Pavao za trenera ali nećemo milimetar naprid
Dino Rađa o debaklu Hrvatske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
Dino Rađa je svaki meč kvalifikacija Hrvatske za Svjetsko prvenstvo gledao ppored terena. Logično jer je i potpredsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza. Vidjelo se po izrazu lica koliko ga “boli” izdanje reprezentacije. Nakon katastrofalno odigranih kvalifikacija dijagnozu problema dao je na svom facebook profilu, a prenosimo ga u cijelosti:
“Svaki rezultat je samo ogledalo rada u prošlosti. Tako da ovo sta se dogodilo nije slučajno isto ka sta nije slučajno da se to dogadja baš nama i tako već 20 i kusur godina. Svi zajedno tribamo konačno izvadit glave iz pijeska i počet realno gledat na stvari. Mi sa najboljim igracima odavno nismo više vrh Europske kosarke a bez njih smo jos niže. Pogledajte utakmice protiv Poljske. Oni su fizički jači i spremniji od nas. Samo je bilo pitanje kad ce nas slomit. I sa najboljin igračima i bez njih. Da ne govorin o Litvi i ostalima s vrha. Sukus svega je da triba puno više radit. U prvom redu klubovi i igraci individualno. Savez je u zadnjih par godina napravija dosta stvari za poboljšanje ali bez suradnje klubova nećemo naprid. Liga je do prije dvi godine trajala dva miseca a zastićeno godište je iskoristavano da ti isti klinci rade manje jer mora igrat a ne da bi kroz igru napredovali.
Igrači po reprezentacijama borave dva miseca godišnje a sve drugo su po klubovima. Na pripreme dolaze neadekvatno pripremljeni pa je nemoguce mijenjat navike u kratkom roku. I da smo uspili nekin slučajen otic dalje moje bi mišljenje bilo isto. Kad san prije godinu ipo dana reka javno da tribamo krenit iz pocetka sa U 20 selekcijon pojačanom sa par iskusnijih javnost me dočekala na nož ka idiota. Ja samo odavno realno gledan na stanje stvari i znan da je skoro nemoguće prominit navike starih igraca nego da se triba okrenit mladjin generacijama i odgajat ih pravilnije. Ne zato sta san ja nesto posebno pametan nego zato sta san sve to prosa na svojoj kozi i znan sta me dovelo tamo di san stiga. Samo i isključivo krvavi rad, red i disciplina te odricanje od normalnog života.
To je jedini put naprid. I mozemo Stojko i ja otic, moze doc sveti Ivan Pavao za predsjednika i trenera ali nećemo milimetar naprid ako se ne počne radit puno bolje. Svaki klinac se triba pogledat u ogledalo i reć šta oće. Svaki klub ce morat isto tako drastično unaprijedit rad. I zato apeliran na svih da ovo ne shvate kao skidanje odgovornosti je i mi u savezu uzimamo svoj dio na ledja nego kao put za izac iz svega ovog stanja. Vrime generacije 92’ je odavno prošlo ali ta generacija zna jako dobro sta je dovelo do osvajanja 10 medalja u 10 godina. Pitanje je samo ko se oće do kraja zrtvovat u krajnjem slucaju za sebe pa tek onda za klubove i reprezentaciju.
foto.fibabasketball
About The Author
