Mi smo narod koji ide iz ekstrema u ekstrem! Nije vrijeme za stranca u reprezentaciji

Trenutak u kojem se nalazi čitav svijet je specifičan. Pandemija virusa korona je u potpunosti promijenila život i sve ono što smo, praktično do juče, nazivali normalnim nestalo je.

Za 12 mjeseci promijenio se sport. Gledalaca više nema, igra se u balonima, igrači su izloženi stalnom testiranju, do posljednjeg trenutka se ne zna da li će neko takmičenje biti održano ili ne. Ipak, i u takvim uslovima „nove normalnosti”, na koju se, hteli ili ne, svi navikavamo, srpska reprezentacij uspjela je da se plasira na Evropsko prvenstvo 2022.

 Muškarci su se plasirali, prije njih i žene. Dame su uspjele da se plasiraju i na Olimpijske igre u Tokiju. Nije bilo lako momcima da igraju u Tbilisiju, nije bilo lako selektoru i Savezu da ih sve okupe kako bi u Gruziji mogli da prezentuju državu u prozorima – počeo je za Blic Predrag Danilović

O istoj temi je nastavio:

“Kvalifikacioni prozori su malo nezgodna stvar, i svi problemi koji su nastali zbog njih, nastali su na relaciji FIBA – ULEB u posljednjih 15-20 godina. U teoriji je to jako lijepo da se više puta godišnje gledaju igrači koji igraju Evroligu – košarkaši iz NBA ne mogu da igraju – ali to je samo teorija. U praksi je sve sasvim drugačije, dosta je nacionalnih timova oslabljeno i niko ne igra s prvim, već s drugim, a neke države i s trećim timom. Mi smo uspjeli da se plasiramo na EP, iako smo imali neke neočekivane poraze, poput onog od Švajcarske u Finskoj. Na kraju smo kao prvi stekli mogućnost da idemo na šampionat Starog kontinenta”.

Danilović tvrdi da nije preveliki optimista kada je u pitanju prevazilaženje problema na relaciji FIBA – ULEB.

“I ratovi ne traju duže od četiri-pet godina, ako neko hoće da ih završi. Čini mi se da ima volje da se ovaj problem riješi, ali nisam siguran koliko dobre volje ima”.

Momak koji je oduševio ne samo Srbiju, već i ceo košarkaški svijet jeste Filip Petrušev Igrač Mege je tokom prozora u Gruziji bio pravi vođa na terenu. Igrao je „kao mator” iako je bio debitant u četi Igora Kokoškova.

“Ne volim da ističem i izdvajam nekoga iz grupe, pogotovo što je momak debitant. On bi i ranije zaigrao za nacionalni tim, ali je bio bolestan i nije mogao da putuje u Finsku. Ništa vam novo neću kazati ako ispričam da je on veliki talenat i da smo dobili odličnog igrača za budućnost, što je svima nama u interesu, naravno. Nadam se da će dobro i pametno da se razvija. Pred njim je odlična karijera, ali mora da ima i sreće. Kao i svi”.

Poznato je već da u Srbiji svi obožavaju da budu selektori. Kao nacija odlično razumijemo igru pod koševima, strastveni smo navijači. Košarka je nacionalni sport, svi je igraju, i zato i ne čudi oštar stav navijača da ne žele stranca u reprezentaciji. Danilovićevo lično mišljenje je drugačije, ali…

“To je mnogo osjetljiva stvar, pogotovo kada je muška selekcija u pitanju. Mi smo narod… Lično, nemam ništa protiv! Ali to je moje mišljenje. Smatram da imamo dobrih i talentovanih igrača, i da moramo, makar i napravili pauzu od nekoliko godina bez značajnijeg rezultata, da ih „istrpimo”. Oni su naša budućnost i ako budemo vjerovali u njih, nećemo morati da uzimamo strance”.

Legenda srpske košarke je svjesna da bi igranje stranaca za naš nacionalni tim izazvalo nezadovoljstvo kod publike.

“Znate kako, niko nije završio srpska posla. Ni u čemu. Ko misli da će da završi srpska posla, taj je u zabludi. Ja nemam tu zabludu, ali nisam siguran da ne bi bilo otpora. Da mi nismo košarkaška nacija, ne bi bio problem da stranac igra za nas. Međutim, mi smo košarkaška nacija i svi mislimo da je reprezentacija naša lična stvar i, da se razumijemo, tako treba i da bude. Mi smo narod koji ide iz ekstrema u ekstrem, ali mislim da nije vrijeme za stranca u reprezentaciji. Ne kažem da neće toga biti, ali sada nije vrijeme za to”.

Ipak, u ženskoj selekciji igraju strankinje.

“Marina Maljković je uradila odličan posao, najprije sa Pejdž, a onda i sa Ivon Anderson. One imaju strankinju u ekipi, tu je praksa dobra, ali kod muškaraca nije vrijeme za to. Žene su se kvalifikovale i za Olimpijske igre i ako bog da pa se i košarkaši plasiraju, imaćemo tri selekcije na Igrama – mušku, žensku i basket tri na tri”.

Nekadašnji Danilovićev saigrač iz Partizana, Željko Rebrača, istakao je da ne vidi vrhunske srpske igrače i da su poslednji izdanci srpske škole košarke – Bogdan Bogdanović i Nikola Jokić.

“Moj dobri prijatelj Rebrača nije u pravu, zato što imamo Petruševa”, rekao je kroz osmjeh Danilović.

Zna prvi čovjek srpske košarke gdje se pravi greška u pravljenju mladih igrača.

“Imamo odličnih klinaca koji nažalost mnogo malo igraju u svojim klubovima. Nema vremena više toliko da se radi, veliki je broj utakmica, mladi košarkaši neće da idu na pozajmicu u neke druge klubove u kojima mogu da igraju nego sjede na utakmicama Zvezde i Partizana na klupi i mašu peškirom, ne bi li im neko rekao da igraju za najveće klubove. A u stvari tako propadaju. I u Zvezdi i u Partizanu. Znam da nije lako u tim velikim klubovima – uvoditi mlade igrače i davati im značajan prostor, jer svi od klubova očekuju rezultat. Sve ja to znam, ali djeca propadaju”.

Dalje je objasnio:

“Prije dvije godine smo bili prvaci Evrope u juniorskoj konkurenciji, a nakon dve godine ti isti klinci su ispali u B diviziju. Ne može to da bude greška Saveza, i ovo zaista nije nikakvo pravdanje. Oni u Savezu treniraju mjesec dana i reprezentacija nije mjesto gdje se razigravaju klupski igrači, već bi trebalo da košarkaši koji igraju u klubovima dolaze u reprezentaciju. Zbog toga se i pozivaju. Uz sve razumijevanje, kažem, ali to je činjenica”.

Prelazak iz juniorskih u seniorske vode je vrlo specifičan za sve sportiste.

“U tom periodu oni ne igraju, gube se. Nije svejedno kada ti dođeš u Kraljevo, u Čačak, da igraš. Nije nimalo svejedno. To je jedna vrsta kaljenja. Tako smo mi svi radili. Svjestan sam da se stvari mijenjaju, ali ima igrača koji sjede po tri, četiri godine u istom klubu, koji ne igraju, a talentovani su. Moj savjet mladima je da ne slušaju menadžere i da traže da igraju u nekim manjim klubovima. Lako će oni da se vrate u matični klub, bilo to Zvezda ili Partizan, ali moraju da igraju. Niko nije postao igrač da je samo trenirao”.

Nekoliko puta u toku razgovora Danilović je pomenuo Zvezdu i Partizan, pa smo ga pitali da li misli da se odnos vječitih rivala promijenio nabolje ili ne?

“Nisam toliko u tome. Odnos igrača je uvijek bio dobar, ali nisam siguran da je imalo bolji među klubovima. Možda je čak i gori. Iskreno se nadam da će se malo opametiti. Bilo je velikih prepirki dok sam ja bio u Partizanu, ljudi su se hranili na tome, ali nije toliko bilo ozbiljno. Svako svakog je malo čarnuo, ali bilo je zanimljivo i uvijek će tako da bude. Nikada Zvezda i Partizan ne mogu da budu u prijateljskim odnosima, ali zdrav odnos bi trebalo da postoji. Nadam se da će na tome da porade”.

Danilović se dotakao i pomoći koju su klubovi dobili od države.

“Država je pomogla u velikom broju klubovima, Prvoj i Drugoj muškoj ligi, Prvoj i Drugoj ženskoj ligi i veći dio tih klubova je spasla tako. Naravno, to je išlo, zajedno sa Ministarstvom sporta, preko Saveza i takva pomoć se desila prvi put u istoriji. Smatram da bi minimum korektnosti trebalo da bude da klubovi koji učestvuju u ABA ligi a ne igraju evropska takmičenja – u ovom slučaju su to FMP, Mega i Borac – igraju domaću ligu. S obzirom na to da im država daje novac, to bi bilo najnormalnije. Igraju jednu utakmicu sedmično, a pritom igrajući u domaćoj ligi imali bi šansu da razvijaju svoje mlade igrače. Imali bi dvije utakmice sedmično, jedna utakmica sedmično nije bila ni u SFRJ, a ja sam igrao u to vrijeme. Ne znam koji je interes tih klubova da ne igraju našu ligu, ako već ne igraju Evropu. Za ovo ne treba velika pamet. Naravno, to treba da odluči KLS, koju vode klubovi, ali trebalo bi da stave prst na čelo i da kažu: „Ljudi, nama je država dala taj novac, Savez je osam miliona svoje dobiti ostavio klubovima, manjim, dajte prije svega iz svog ličnog interesa, da igramo domaću ligu!“ Savez bi im platio i gostovanja na koja bi išli u domaćoj ligi. Ovako, igraju ABA ligu i razigravaju, neka su živi i zdravi, i hrvatske i slovenačke klubove”.

Naravno, neizbježna tema je Nikola Jokić i negove sjajne partije u NBA. Danilovićevo lice se ozarilo na pomen mladog Somborca.

“On se igra košarke! I to je najbolje kod njega! Jer on košarku ne gleda kao moranje, ne stavlja sebi dodatno opterećenje. Fenomenalan je! Ja se iskreno nadam da će ta generacija koja je na Svjetskom prvenstvu, na kojem smo svi zakazali, bila peta imati šansu da ispravi rezultat na Olimpijskim igrama u Tokiju. To će im biti druga šansa. I Jokić i Bogdanović i cijela ta ekipa, samo daj bože da budu zdravi i da mogu da dođu zbog svojih obaveza u NBA, imaće šansu za popravni. Svi će da vam kažu da je igranje za reprezentaciju nešto najljepše što može da vam se desi. Otići na olimpijske igre je vrhunac svakog sportiste, još ako osvojite medalju, to je sjajna stvar”.

Za kraj je govorio o planovima Saveza na čijem čelu se nalazi.

“Prije svega čeka nas predolimpijski turnir u junu, a onda ako bog da, i Olimpijske igre. Ima i raznih takmičenja u mlađim selekcijama, pa ćemo vidjeti. Savez je finansijski veoma stabilan zahvaljujući državi, Olimpijskom komitetu i Ministarstvu omladine i sporta, a pored toga veliki dio čine i naši finansijski partneri koji su finansijski veoma stabilni i koji su prepoznali da radimo kako treba, da nema ništa čudno. Srećan sam zbog toga. Inače, želio bih da kažem i da smo ušli u završnicu pregovora za izgradnju Nacionalnog košarkaškog centra, ušli smo u Nacionalni investicioni plan. U tom košarkaškom centru će trenirati reprezentacija, a kada ona nema obaveza, treniraće klubovi”, zaključio je Predrag Danilović.

Ponosni otac

Sašina najstarija ćerka Olga je biser ne samo srpskog, već i svjetskog tenisa. Srednja Sonja polako ali sigurno gazi ka vrhu kao profesionalna odbojkašica, dok najmlađi Vuk trenira košarku.

 “Ja sam najponosniji otac na svijetu. Odavno sam Olgin tata, a kako stvari stoje, vrlo brzo ću da budem i Sonjin tata. A nadam se da ću za nekoliko godina da budem i Vukov tata. A ne da su oni moja djeca. Uživam u tome što su oni svi sportisti”, rekao je Danilović.

Da se drugima pruži šansa

Dejan Tomašević i Igor Rakočević su otišli sa svojih pozicija u Savezu, a Nenad Krstić je došao. Danilović je prokomentarisao i te personalne promjene u Sazonovoj ulici.

“Dejanu je istakao ugovor, Igor je bio ovde nekih šest godina, uradio je dosta lijepih stvari, ali mislim da bi trebalo da pružimo i drugima šansu, da uvedemo neke novitete. Uvijek lako može da se vrati na stari sistem. Ne govorim o vraćanju ovoga ili onoga, ali da pokušamo nešto novo”.

foto:kss

About The Author