Komemoracija Dejanu Milojeviću: Njemu su svi verovali, bez pogovora, i igrači i treneri i prijatelji
foto: KSS
Кomemoracija legendarnom košarkašku, reprezentativcu i treneru Dejanu Milojeviću održana je danas je u Skupštini grada Beograda.
Komemoraciji su prisustvovali Dejanova porodica i prijatelji, mnoga velika imena srpske i svjetske košarke, njegovi saigrači, igrači, treneri, državni sekretar za sport Marko Kešelj, predsednik OKS Božidar Maljković, predsjednik KSS Predrag Danilović, selektor Svetislav Pešić, Ratko Radovanović, Duško Vujošević, Dejan Bodiroga, Vlade Đurović, Bratislav Đorđević, Dragan Tarlać, Miša Lakić, Aleksandar Džikić, Milenko Tepić, Miroslav Berić, Dejan Tomašević, Mlađan Šilobad, Žarko Čabarkapa, Novica Veličković, Igor Rakočević, Ostoja Mijailović, Veselin Petrović, Vule Avdalović i mnogi drugi…
Okupljenima se prvo obratio predsjednik Košarkaškog saveza Srbije Predrag Danilović.
“Prije svega, još jednom bih želio da uputim saučešće porodici Milojević, ali i velikoj košarkaškoj i sportskoj porodici Srbije u kojoj je Dejan Milojević bio jedan od njenih najboljih i najuzornijih sinova. Nije postojao onaj ko Dejana nije poštovao i volio. Napustio nas je veliki košarkaš, sjajan trener i čovjek bez i jedne mrlje. Imao sam tu čast i zadovoljstvo da budemo prijatelji, iako nismo igrali zajedno.
Moja karijera se završavala u trenutku kad je njegova bila u uzletu. Nosio je u sebi onaj žar, energiju, srčanost, drskost, sve ono što je krasilo velikane naše košarke. Na moju inicijativu doveden je u Partizan u vrijeme dok sam bio potpredsjednik tog kluba. Imao je sve vrline onih najcjenjenijih igrača oko kojih gradite i igru i hemiju tima. Ti igrači su oduvijek bili pravo blago, jer ne samo da imaju igračke kvalitete, već i svojim ljudskim svojstvima vezuju saigrače u čvrstu cjelinu.
Njemu su svi verovali, bez pogovora, i igrači i treneri i prijatelji… Svi koji su ga makar malo poznavali. Ima li većeg priznanja od toga – vjerovati nekome bez rezerve – pogotovo u današnje vrijeme u kojem ima puno nepovjerenja i predrasuda. Taj njegov karakter, otvorenost za učenje i želja da se pomogne svakom članu kolektiva, vodila su ga i kroz trenersku karijeru. I opet je postupno išao stepenik po stepenik, sve do reprezentacije kojoj je za kratko vrijeme dao mnogo. Bio je istinski patriota. Volio je svoju reprezentaciju i svoju zemlju. Osjećao sam duboko u sebi, da je to bio samo početak, i da će Dejan vrlo brzo voditi reprezentaciju na najvećim takmičenjima…
Na moju veliku žalost, to se neće dogoditi. Ostaje mi, kao i vama, da njegujem uspomenu na njega i da pamtim sve ono zbog čega smo ga voleli i poštovali. Pamtićemo ga i po njegovom blagom osmjehu, vedrom duhu i dubokim tragovima koje je kao čovjek ostavio iza sebe”.
Emotivan govor održao je i Milojevićev dugogodišnji prijatelj i saradnik Miško Ražnatović.
“Draga porodico Milojević, poštovani prijatelji, iako su prošle duge i teške tri nedelje, ne mogu da shvatim i prihvatim da ću vam se obratiti sa ovog mjesta tužnim povodom. U svijetu u kojem živimo, nepravde su česte, sa njima se ne možemo pomiriti, Dejanov odlazak je najveća od njih. Dejan je bio jedan od stotine igrača koje sam zastupao, vjerovatno bolji od nekih drugih. Izdvajale su ga neke druge osobine zbog čega sam ga posle kraja karijere želio pored sebe.
Zato je postao trener, to je jedan od najbolji poteza koji sam napravio u životu. Imali smo jednu jedinstvenu i veliku ličnost. Dobio sam istinskog prijatelja čije sam mišljenje uvažavao, usuđenjem se da kažem da smo iz svih razmena mišljenja obojica izlazili bolji. On je bio i moj najveći kritičar. On se mijenjao poslije mojih kritika i savjeta, kao i ja nakon njegovih. Spajala nas je ljubav prema košarci. Srbija, Evropa, svijet, imali su trenere koji su osvojili više trofeja od Dejana, ali ne postoji niko ko je u tako kratkom vremenu izbacio toliko novih igrača, koji su prije dolaska kod njega bili početnici.
To su deca kojima je Dejan delio lekcije iz košarke i života. Povezivao je iskustvo sa terena, poverenje kod ljudi sa neumornom željom da napreduje. Svi koji su ga gledali u poslu, a posebno oni srećnici sa kojima je radio, mogu da posvedoče o nepresušnoj energiji i osmjehu. Dao je sve od sebe i košarka mu to nije zaboravila.
Način na koji su se klubovi, Evroliga i NBA liga oprostili dokazuje kolika je njegova veličina. To ne može da uteši njegovu porodicu, ali to je jasan pokazatelj ugleda koji je imao, a vodio se poštenjem, dobrotom, fer-plejom i predanim radom.
Ništa neće moći da popuni prazninu poslije njegovog odlaska. Negdje sam bio savršen par sa njim, on koji je uvijek nasmijan i ja koji se nikada ne smijem. Osjećam se da sam izgubio partnera, proći će dosta vremena dok se osmjeh ne vrati na moje lice. Hvala za sve što si uradio za Megu, daću sve od sebe da se tvoje lice ne zaboravi. Tvoj lik i rad će biti vodilja. Počivaj u miru Dejane, zbogom prijatelju.
Dejan Milojević će biti sahranjen u ponedeljak, 12. februara 2024. godine, u 13 časova i 30 minuta na Novom bežanijskom groblju u Beogradu.
About The Author
