Igor Josipović: Sad mogu u penziju
Trofejom Kupa Češke može se pohvaliti Igor Josipović. Košarkaš iz Vlasenice koji je stasao u Banjaluci, a potom promijenio mnogo klubova tokom karijere sa Dečinom je stigao do novog pehara kojem su se nadali samo oni najoptimističniji.
Finalni meč protiv Brna (87:74) završio je sa deset poena i devet skokova. Bio je to prvi trofej za Dečin koji je igrao svoje peto finale.
“Napravili smo bum i ljudi su oduševljeni jer nisu očekivali trofej pošto nam je cilj bio da izborimo završni turnir. Lako smo dobili Kolin u polufinalu, a zatim i dobru ekipu Brna u finalu. Mislim da su nas malo potcijenili, jer su nas dobili u ligi pet dana ranije i mislili su da će biti lako. Ipak, nije bilo tako. Za sve u klubu ovaj trofej predstavlja veliko zadovoljstvo, jer su ranije bili uvijek nadomak pehara i sada su stigli do prvog u modernoj istoriji kluba”, rekao je Josipović za “Glas Srpske”.
Idućeg septembra napuniće 35 godina pa u šali kaže da sada može i u penziju.
“Bilo je medalja i pehara tokom karijere i sve su mi veoma drage, ali mi ova predstavlja nešto posebno. Možda zato što sam pri kraju karijere, jer ću igrati još godinu, dvije ili tri zavisi kako se rasplete situacija. Ovaj trofej mi je baš sjeo i sam sam se sebi smijao i rekao: “Sada možeš u penziju” , naglasio je Josipović.
Češka mu je postala druga kuća, možda treća. Prije Dečina igrao je za USK Prag i Olomuocko. Život u mjestu od nekih 50.000 stanovnika baš mu odgovara.
“Četvrta mi je godina u Češkoj, treća ekipa i ovdje mi sve odgovara. Država je jako fina, ljudi pristojni, ali mi nedostaje porodica bez koje sam dvije godine od kada mi je kćerkica krenula u školu. Do tada su stalno bili sa mnom, ali eto sada nisu pa se redovno čujemo telefonom. Kako sam stariji sve mi više nedostaju, mada kažu da je to normalno dok su bili sa mnom tokom raspusta. Ipak, znam zašto sam ovdje. Mogao sam da igram i u BiH, ali ova ponuda je bila mnogo bolja. Vjerujem da se trud isplatio. Velika je ovo zemlja i nacija sa mnogo dobrih igrača”, istakao je Josipović.
O klubu, koji je osnovan daleke 1945. godine i koji je nekoliko puta mijenjao ime, ima samo riječi hvale.
“Klub je super uređen. Svi su me lijepo prihvatili, a došao sam na poziv trenera koji je bio asistent u USK kada sam tamo igrao pa samo se brzo dogovorili. Znam svoj posao. Moje je da držim odbranu i u napadu ubacim nekih desetak poena kada dobijem loptu. Treći smo na tabeli, što je takođe uspjeh jer se ekipa prošle sezone borila za sedmo mjesto. Ove se pogodila dobra hemija u timu pa pravimo ekstra rezultate. Sad ide odlučujući dio sezone i želja nam je da sa trećeg mjesta uđemo u plej-of “.
Poredeći kvalitet liga BiH i Češke prednost daje Česima iz nekoliko razloga te naglašava da razliku čine neke sitnice.
“Češka liga je finansijski i marketinški jača mada u BiH pojedini klubovi daju dobre ugovore, ali moraš se boriti za svoje pare. Ovdje je sve uređeno i onog datuma koji stoji u ugovoru redovno ti stiže plata na račun bez obzira na učinak. Pored toga, mnogo je sitnica koje čine da se lijepo osjećaš. Recimo, dvorane su dosta popunjene i oko njih vlada sportska atmosfera jer uvijek ima nekog naroda pa ti je drago kada dolaziš na utakmicu. Organizuju se nagradne igre za publiku, kod nas u svlačionici ima svega od sokova, voća, čokolade, energetskih pića… tvoje je da treniraš i misliš samo o košarci”.