Džejms Robinson: Sada znam gdje sam došao
Poslije pet godina Džejms Robinson vratio se na mjesto uspjeha. Minulog ljeta drugi put u karijeri obukao je dres Igokee u kojoj je imao prvu evropsku avanturu nakon studiranja na Univerzitetu Pitsburg.
Tada se kao novajlija otisnuo u nepoznato mada bi se moglo reći da mu je to bio potez karijere, jer se bez problema adaptirao na evropske uslove što mu je kasnije donijelo nastupe za njemačke i izraelske klubove.
“Prošlo je pet godina od mog prvog dolaska. Sada sam stariji i iskusniji nakon što sam prošao mnogo toga u Evropi. Moja prva sezona u Igokei bila je nakon koledža i uživao sam biti sa timom i menadžmentom. Zahvalan sam na toj prilici kao i ovoj koju su mi pružili tokom ljeta da se vratim i da budem dio nečega posebnog”, rekao je Robinson za “Glas Srpske”.
Dolazak iz SAD bio je krupna stvar za njega jer se sa 22 godine odvojio od porodice i hiljade kilometara bio udaljen od njih.
“Bilo je teško doći u Evropu i igrati košarku, jer se mnogo toga razlikuje. Srećom, imao sam dobre saigrače i trenera i svi su me podržavali i rekli da ću biti uspješan u Evropi što se pokazalo tačnim. Tada nisam imao pojma gdje dolazim. Znao sam nešto o nekim evropskim državama, jer sam igrao za U19 reprezentaciju SAD na Svjetskom prvenstvu, ali o mjestu gdje tačno stižem nisam ništa. Ipak, cijela jedna sezona bila je nešto sasvim novo. Imali smo odličnu ekipa i uradili odličan posao dok sam se dobro uklopio i navikao”, istakao je Robinson.
Put ga je tada odveo u njemački Bajrojt, sezonu nakon toga u izraelsku Bnei Hercliju, da bi se godinu nakon toga vratio u Bajrojt, a prošlu sezonu odigrao u Braunšvajgu. Iznenadila ga je ponuda Igokee za novu saradnju, a nju je inicirao trener Dragan Bajić koji je bio zadovoljan njegovom igrom iz prvog mandata međusobne saradnje.
“Iskreno, prilično kratko sam razmišljao kada sam dobio ponudu i priliku da se vratim. Već sam upoznat sa gradom, trenerom i ekipom te sam zahvalan i zadovoljan što sam se vratio. Bilo je mnogo lakše da se adaptiram i mnogo stvari ostalo je isto. Stil igre, stručni štab su isti. Svi su prijateljski raspoloženi, porodično nastrojeni, bliski jedni s drugima, međusobno se pomažu što mi je veoma važno”, naglasio je Robinson.
Igrao je u tri različite evropske lige za koje je rekao da su dosta slične.
“Sve su mnogo teške i ima mnogo razlika između njih, ali sam imao sreće da sam imao dobre trenere u svakom timu. Kada smo ekipa ili ja bili slabi trener nas je vraćao u formu i pomagao da bude najbolji. Teško je reći koja liga je najbolja ili najteža, svaka sezona je bila prilika za učenje. Sada igram u ABA ligi pa ću reći da je ona najjača”, kroz smijeh je rekao Robinson.
Ove sezone nastupa i u Ligi šampiona u kojoj je već ranije nastupao.
“Igrao sam sa Bajrojtom sa kojim smo izborili Fajnal ejt i to je bila veoma uspješna sezona za nas. Liga šampiona sada je malo kvalitetnija mada je i tada bilo jakih timova poput Bešiktaša, dok su sada tu Galatasaraj, Unikaha te ostali španski klubovi koji su donijeli kvalitet. Najbolja stvar u vezi sa Ligom šampiona je ta što svake godine postaje sve bolja i drago mi je što se takmičimo u njoj”, dodao je Robinson.
Kao član U19 selekcije SAD na SP 2013. u Češkoj igrao je u timu sa Elfridom Pejtonom, Montrezlom Harelom, Aronom Gordonom, Džahilom Okaforom, Džeremijem Grantom… u finalu su nadigrali Srbiju sa Nikolom Milutinovim, Vasilijem Micićem, Nikolom Jokićem, Nikolom Jankovićem…
“Sjećam se dobro. Pobijedili smo u veoma teškoj utakmici, a nakon tog prvenstva mnogo opcija otvorilo se mojim saigračima. Sa mnogima sam ostao u kontaktu, posebno sa Grantom koji mi je jedan od najboljih prijatelja. Zajedno smo odrasli, on je sada u Detroit Pistonsima i veoma sam ponosan na njegov uspjeh. Ujedno, sjećam se i Micića iz Srbije koji je bio jako težak za čuvanje, sada je postao MVP Evrolige što govori o njegovom kvalitetu”, zaključio je Robinson.
foto.Nikola Vuruna/Igokea
About The Author
