Boban Marjanović: Meni i mnogim centrima obezbijedio je bolje ugovore

Boban Marjanović vratio se u ABA ligu.

Iznenađujuće potpisao je ugovor sa novajlijom u regionalnom takmičenju ekipom Ilirije. Odigrao je četiri utakmice u ABA ligi za Iliriju i prosječno bilježi 14,3 poena i 7,3 skokova. Objasnio je kako je došlo do saradnje.

“Inicijativu su dali Luka i Saša Dončić. Isprva sam im rekao da ozbiljno razmišljam o završetku karijere, iako sam na stolu imao nekoliko konkretnih ponuda. Oprostio bih se kao košarkaš koji je u posljednjoj sezoni igrao za ekipe koje su osvojile Evroligu i kinesku CBA ligu. Ipak, trenirao sam svakog dana i održavao formu. Uz to sam se više posvetio porodici, bar malo rasteretio suprugu i razmišljao o novim projektima.

Zatim me je Luka pozvao na jednu ljubljansku proslavu povodom rođenja druge ćerke. Tada sam upoznao trenera Modrića i nekoliko košarkaša Ilirije. Vidio sam da su to dobri momci. I… zasvrbili su me košarkaški đonovi”, rekao je srpski centar za Sport Klub.

Prijateljstvo sa Lukom Dončićem datira iz zajedničkog vremena provedenog u Dalasu.

“Luka je fenomenalan momak. I nevjerovatan prijatelj. To što smo bili zajedno mnogo mi je značilo. Dijelili smo pjesme, trenutke i jezik i pomagali jedan drugom. To što smo govorili isti jezik, a drugi nas nisu razumjeli, bila je velika prednost. A tek njegova košarkaška magija. Saigraču može da doda loptu tako da ni sam ne znaš kako se to desilo. Sa njim je bilo lako igrati. Meni i mnogim centrima obezbijedio je bolje ugovore”.

Kaže kako mu prija u Ljubljani.

“Navikao sam na mnogo veće klubove, gdje je organizacija na znatno višem nivou, ali trud svih koji djeluju u Iliriji me oduševljava. Osjećam se dobro. Ponekad je to važnije od samog novca. Sviđa mi se i to što sam okružen velikom količinom znanja i mladićima željnim napretka.

Biću srećan ako jednog dana, kada budu imali sličan intervju, kažu da im je na košarkaškom putu bar malo pomogao i Boban Marjanović. Uostalom, uz ove mlade momke i sam se osjećam mlađe”.

Govorio je i o trenerima koji su mu tokom karijere puno pomogli.

“U karijeri sam imao mnogo uspona i padova. Uvijek sam tražio oslonac. Tražio sam okruženja u kojima me je trener razumio i omogućio mi da iskoristim svoj potencijal. Kod mene je to još malo zahtjevnije, jer sa 222 centimetra moram još više da brinem o svom tijelu. Pronašao sam ljude koji su mi pomagali u odgovarajućem kondicionom treningu, koji su me usmjeravali u trčanju, koji su se bavili mojim kretanjem, koji su ukazivali na sitnice…

Važan je i mentalni dio. Sve to zatim treba povezati i preneti na košarku. Na kraju ti je potreban i neko ko će ti staviti loptu u ruke i omogućiti ti da naučeno pokažeš na parketu.

Vidite, to je moj životni put. Imao sam sreće. Mogu da počnem da nabrajam trenere koji su mi pomogli. Dejan Radonjić, Dejan Milojević… Uf, mnogo ih je. Previše. Lako bih mogao da nabrojim 40 trenera. Svi su zaslužni za moj put. Zahvalan sam i onima koji nisu vjerovali u mene. Zašto? Veoma sam tvrdoglav. Kada mi neko kaže da nešto ne mogu da uradim, učiniću sve da pokažem i dokažem suprotno”.