Andrej Stojaković: U mom životu je bilo ljudi koji su stavljali akcenat na očekivanja i prezime, umjesto na moju ljubav prema igri

Andrej Stojaković ide očevim stopama.

Andrej je prve dvije godine koledž karijere proveo igrajući na Stenfordu i Kaliforniji, da bi ljetos odlučio da pređe u Fajting Ilini. Pitali smo ga kakav mu je utisak ostavio dosadašnji boravak u Ilinoisu?

“Ovo je potpuno drugačiji nivo. Nevjerovatno je, prvi utisak mi je upravo bila trening dvorana. Tretmani, uslovi, dostupnost dvorane 24 sata dnevno… Jeste hladnije, morao sam da se naviknem na to, ali je sjajan osjećaj biti ovde. Ljudi su nevjerovatni ovde, svi treneri su sjajni i pomažu u svakom segmentu igre, pokušavaju da ti ugode na svaki način. Zadovoljstvo je”, počinje Stojaković ekskluzivni intervju za Mozzart Sport.

Šta je bilo najvažnije kada si donosio odluku gde ćeš nastaviti karijeru?

“Najvažnije mi je bilo da odem u sredinu koja ima pobjedničku kulturu. Stručni štab to naglašava svakog dana. Takođe, mnogo mi je značilo sa kim ću igrati u timu. Posebno sam bio uzbuđen zbog Tomislava i Zvonimira Ivišića. To je bio najveći razlog”.

Naglasio si da su oni bili važan faktor u tvojoj odluci. Kako funkcioniše “balkanska grupa” u timu?

“Kao braća smo. Nevjerovatno je. Iako smo odrasli u različitim okolnostima, družimo se i na terenu i van njega. Imamo sjajan odnos. Volim te momke. Do sada je sve bilo odlično i nadam se da ćemo ove godine stvoriti još mnogo lijepih uspomena”.

Šta je tvoj otac Predrag rekao kada si odlučio da dođeš u Ilinois?

“Bio je uzbuđen zbog mene, zbog prilike da doživim novo iskustvo i da budem daleko od Kalifornije i roditelja. Svi kod kuće, u Grčkoj i Srbiji, zovu i pitaju kako je. Sjajan je osjećaj”.

Koliko je Peđa uticajan kada donosiš odluke o karijeri ili kada je reč o individualnom razvoju?

“Ne bih rekao da je presudan, ali je veoma koristan. Ukazuje mi i na dobre i na loše strane svake odluke. Na kraju mi dopušta da sam odlučim, voli to i uvijek me podržava”.

Koja je najveća košarkaška lekcija koju si dobio od njega?

“Strpljenje”, na prvu odgovara Stojaković i zatim nastavlja:

“Da je važan kvalitet rada, a ne samo količina ili vrijeme provedeno u treningu. Radna etika je najvažnija”.

Peđa je bio poznat kao vrhunski šuter. Da li se danas takmičite kada ste zajedno?

“Nismo se takmičili već neko vrijeme, prošlo je vremena… Tri ili četiri godine. Ali je prisutan na treninzima kada sam u Kaliforniji ili u Evropi. Prati i nadgleda kako radim na šutu”.

Da li to što si sin poznatog NBA igrača stvara dodatni pritisak?

“Na početku je postojao veliki pritisak, koji sam sam sebi nametao. Imao sam velika očekivanja od sebe i šta želim da postanem u košarci. Ali ljubav prema košarci prevazišla je sada taj pritisak. Na kraju dana, samo želim da igram. U mom životu je bilo ljudi koji su stavljali akcenat na očekivanja i prezime, umjesto na moju ljubav prema igri”, otkriva Andrej Stojaković i dodaje:

“Sada shvatam da to ne bi trebalo da bude najvažnije. Ljubav prema košarci mora da bude na prvom mjestu, bez obzira da li igram u NBA ili u Evropi”.

Koliko je važno za mlade igrače to što Nikola Jokić, Luka Dončić i Janis Adetokunbo dominiraju NBA ligom, što imate neku vrstu uzora, nekoga čiju veličinu želite da dostignete?

“Nevjerovatan je osjećaj imati igrače iz naših zemalja među najboljima na svijetu. Ne samo iz naših zemalja — tu je i Deni Avdija koji je ove sezone napravio ogroman iskorak. Vidjeti Janisa, Bogdana, sa kojim sam u povremenom kontaktu, kako uspijevaju, daje nam samopouzdanje da i mi jednog dana možemo biti na tom nivou”.

Da li ti je Bogdan dao neki savjet?

“Jeste, važan. Uvijek kaže: ‘Šutiraj. Nastavi da šutiraš, bez obzira na rezultat, čak i kad sve promašuješ’. To je jedini način da izađeš iz šuterske krize”.

Pratiš li evropsku košarku i Evroligu?

“Da, pratim”.

A beogradske i atinske klubove?

“Pratim Crvenu zvezdu, Partizan, Olimpijakos, Panatinaikos — sve”.

Imaš li posebnu emociju prema nekom klubu?

“Teško je. Rođen sam u Solunu, gdje je PAOK, a PAOK i Partizan su bratski klubovi. Moj otac je igrao za Zvezdu, tako da je situacija komplikovana (smijeh). Ipak, pratim sve i navijam za pojedine igrače. Na primjer, kada je Kevin Panter otišao u Barselonu, bilo mi je zanimljivo da vidim kako će se tamo uklopiti. Evropska košarka je danas mnogo kvalitetnija. Zbog uspjeha Evropljana u NBA ligi, sve više ljudi prati Evroligu, što je sjajno za sport”.