Saša Obradović: Majku Džejmsu ću biti zahvalan do kraja života, pobjeda protiv San Antonija jedna od najdražih
foto: Partizan NIS
Srbija u Evroligi ima dva trenera. Dva Obradovića, Sašu i Željka.
Željko je u Partizanu, a Saša je trener Monaka i predvodi jedan od trenutno najboljih evropskih timova sa kojim je prošle sezone igrao Fajnal for Evrolige. Ove sezone igraju dobro. Trenutno su četvrti na tabeli sa 16 pobjeda i 10 poraza. Obradović poručuje kako je za sada zadovoljan sezonom.
“U ovom trenutku sigurno da mogu da kažem da smo odradili fenomenalan posao obzirom na sve probleme koje smo imali. Mislim na povrijeđene igrače, malo i forma. Stabilizovali smo se u zadnjjih mjesec dana. Igramo na visokom nivo i taj veliki broj utakmica imamo.
Svi smo zadovoljni. Imamo dobar raspored u Evroligi, ako to može da se kaže u ligi gdje svako svakog može da pobedi. Imamo dobru prednost domaćeg terena. Ekipe koje su pretendovale da budu u top 8 su tu. Protiv većine smo već odigrali mečeve.
Ostaje nam Barselona, to je prva utakmica poslije pauze. Svi mi imamo velika očekivanja. Ja mislim da je ekipa na jednom visokom nivou, ne samo što se igre tiče nego i ambicija”, rekao je Obradović za RTRS.
Ekipa je nadograđena u odnosu na prošlu sezonu.
“Neko bi postavio to pitanje. Imamo Čimu Monekea koji sad igra u Baskonij i igra odlično. Ja mislim da je ostao da ne bi igrao na nivou na kom sada igra u Baskoniji, gdje je jedan od nosilaca. Ne znam da li bi nama toliko pomogao da ponovimo rezultat od prošle sezone. Mislim da je uloga njegova trabala da bude takva da bismo bili u Fajnal foru.
Velika su očekivanja, svake godine sve više i više rastu, nosimo se s velikim pritiscimama. Nije lako biti ni igrač ni trener u Monaku. Nekako svi ti ljudi koji imaju malo veći status imaju i ta nerealna očekivanja. Već smo prošli 50 i više utakmica.
Zadnjih mjesec dana svaki drugi dan utakmica, koja je bila pod moranje, mislim da smo dobro izgurali. Ispali smo u polufinalu Kupa. To po meni ne treba da ostavi puno traga. Ipak smo se i finički i mentalno zasitili ovog celog perioda i pauza će nam dobro doći”.
Prvo ime u Monaku je ćudljivi Majk Džejms, jedan od najboljih napadača u Evroligi. Nije lak za saradnju, a činjenica da igra treću sezonu pod Obradovićem govori da su se “našli”.
“Nekada je bilo drugačije. Igrač je morao da se prilagodi treneru. Trener je bio autokrata i u svakom slučaju bič božiji. U svakom slučaju ljudi to treba da shvate i nađu način i sa nekim malo problematičnijim momcima kao što je on. Evo već skoro tri godine smo zajedno. Nikad nije bio ni sa kim duže. U ovom radu gde smo imali i neke problemčiće mislim da smo ostvarili jednu fenomenalnu saradnju.
Ja ću njemu, što sam mu i u par navrata rekao, biti zahvalan do kraja života jer koliko god da si ti dobar trener i imaš viziju kako bi to trebalo da izgleda, bez pravih velikih igrača to je teško. Velika je istina da takvi ljudi prave razliku. Sa njima kad sstavljaš ekipu treba da vidiš ko s kim može. On je prioritet kao što su i Lojd i Okobo, koji nama prave razliku.
Nije lako uvijek lako kontrolisati drugi dio ekipe koji isto ima velika očekivanja. Mijenao se sastav, ali neki kor je ostao i momci dobro komuniciraju između sebe. Vole se viđaju se i poslije utakmica. Druže se i to je neprocjenjivo “.
Vječit pitanje je razvoj mladih igrača. Kako ekipa iz Evrolige, koja se bori za vrh može razvijati mladog igrača?
“Mora da je mnogo dobar. Takvih je malo i biće ih još manje i to je veliki problem evropske košarke. Svih ti ljudi i mladih igrača, koji imaju ta velika očekivanja, ali nemaju taj nivo da bi imali ulogu nekog Dončića ili Jokića. To je vrlo teško naći. Ja mogu kroz Francusku recimo Venmanjama prošle godine. Ja ne znam da li bi imao isti status tamo gdje je bio ili da je igrao kod nas. Vjerovao bih mu, ali ne znam da li bih ga zadovoljio, pošto ni on nije najjednostavniji.
Ove godine u Burgu imali Stefan Risašer, koji je veliki talenat i njemu isto prognoziraju da će biti među 10 na draftu. Znači još jedan manje i svake godine odlaze. Ta reprodukcija nije baš velika da bi ti mogao da razmišljaš o nekome i da mu daš ono što se kaže ključeve ekipe i da te vodi nedgdje, a pogotovo neko ko ima tako velika očekivanja. Mislim da ekipa mora toliko da je dobra da bi istrpila jednog igrača maksimalno dva, ali i malo timova radi to”.
Saša Obradović je trenersku karijeru počeo u Kelnu i odmah osvojio titulu šampiona Njemačke. Bio je i šampion Ukrajine i Francuske. Sa Albom je u prijateljskom meču pobijedio San Antonio i trenera Grega Popovića. Pobjeda koju je donio Džamel Meklin, mu je jedna od dražih.
“Stvarno je bila vrhunska utakmica. Nije mi bilo jasno kako smo to uradili. Iako to ljudi malo stavljaju po strani, ja to sigurno shvatam, kao jednu od titula koju sam osvojio. Ja to vidim kao jedan mark moje karijere. Velika utakmica. Sjajna atmosfera. Fenomenalan je osjećaj. Bio sam tokom Ljetne lige u stručnom štabu Sparsa.
Ostao sam sa njim u dobrim odosima. Sa Gregom. Postoji vino što mi je dao iz njegove virarije pre utakmice. Žao mi je što i ja njemu nisam nešto iz naše kuhinje dao. Rakiju ili ajvar. On to sve dobro zna. Ima dobre odnose sa našim ljudima. Meni je jako značilo i kako me najavljivao pred utakmciu od tako velikog čoveka i trenera”.
Obradović je bivši reprezentativac Jugoslavije sa kojom ima tri zlatne i jednu bronzanu medalju sa evropskih prvenstava, jednu zlatnu sa svjetskog i srebro sa Olimpijskih igara.
Najbolje kvote vas očekuju u Meridianbet poslovnicama.
About The Author
