Marić u potrazi za klubom

Mladi košarkaš iz Trebinja Nikola Marić raskinuo je ugovor sa ekipom Andore.

 

Nezadovoljan ukazanom šansom (minutažom) u Andori Marić je raskinuo saradnju. Sada je u potrazi za novim klubom.

“Nude mi da igram u inostranstvu, ali bih ozbiljno razmislio ukoliko se pojavi neki ozbiljan klub iz regiona. Generalno, nije mi toliko bitno gdje ću igrati, samo da dobijem adekvatnu minutažu, a i ta ekipa bi trebalo da ima neki plan rada i da se bori za neki cilj”, izjavio je Marić za “Glas Srpske”.

Nikola je u Španiji od 14 godine. Nakon jednog turnira u Bijeljini, gdje su ga primijetili skauti put ga je oveo u Španiju.

“Počeo sam kod Čedomira Šotre, a nakon dvije-tri godine nastavio kod Dražena Šegrta. Uslijedili su turniri, pa su me u Bijeljini primijetili skauti iz Slovenije, Srbije i Španije i počeli se javljati roditeljima, a onda smo se odlučili za Španiju. Stigao sam u Huventud iz Badalone, gdje sam proveo po jednu kadetsku i juniorsku sezonu. Tu sam imao uspjeha jer smo prve sezone stigli do trećeg mjesta u šampionatu, dok smo iduće postali vicešampioni jer smo poraženi od Reala. Zatim sam prešao u Feunlabradu, gdje sam odradio drugu juniorsku godinu i igrao treću ligu Španije. Iako sam imao ugovor na jednu plus jednu godinu, mislio sam da je bolje da pređem u Andoru, gdje bih igrao za drugu ekipu i polako prišao prvom timu. To se i desilo na početku, kada sam dobijao po nekoliko minuta, a zaigrao sam u plej-ofu protiv Real Madrida “, istakao je Marić.

Veliki uspjeh kluba te sezone koštao ga je mjesta u ekipi.

“Obećali su mi ugovor sa prvom ekipom, ali nakon što su bili među osam najboljih u Španiji i stekli pravo nastupa u Evrokupu, doveli su nove igrače, a ja sam ostao na istom mjestu. Mogu da igram na višem nivou jer sam trenirao i igrao sa najjačim timom i nisam htio da se vraćam u B ekipu. Najgore je što sam po dolasku novih igrača dobijao sve manje šansi i nisam htio da gubim vrijeme igrajući u četvrtoj ligi, koja nije nimalo naivna, ali sam je prerastao. Razgovarao sam sa direktorima i generalnim menadžerom, od kojih sam tražio da mi daju čiste papire pa su mi izašli u susret”, kaže Marić.

U Andori nije bio usamljen jer su u ekipi bili Vladimir Janković, Jaka Blažič i Oliver Stević.

“Oni su uvijek bili tu za mene da mi pomognu na terenu, a Oliver mi je pomagao i van terena. Oni su toliko dobri momci da im se uvijek možeš obratiti za pomoć i nikad te neće ostaviti na cjedilu, a na terenu se od njih može mnogo toga naučiti”, kazao je Marić.

foto:andorradifusio.ad

 

About The Author