Ne može više “ideje naše pare vaše”
Ulagati novac u klub koji ima evidentne finansijske probleme, a da nemamo nikakvu kontrolu novca koji ćemo uložiti. Nije nam prihvatljivo poslovati pod devizom ‘ideje naše, pare vaše’, rekao je o spajanju s Cibonom Tedeski.
Kada bi se u hrvatskom sportu na kraju godine birao najneočekivaniji potez godine, onda bi to svakako bila odluka Cedevitinog predsjednika Emila Tedeskija da svoj klub preseli u Ljubljanu, a u Zagrebu osnuje potpuno novi klub nazvan Cedevita Junior.
Tedeski je čovjek koji vodi sistem od više od 5300 ljudi, 15 pogona u osam zemalja, kompaniju koja ostvaruje više od 5,3 milijardi kuna prihoda godišnje i smatra ga se jednim od najuspješnijih hrvatskih biznismena. No, potez koji je izveo u sportskom dijelu svoje poslovne priče izazvao je jako puno komentara. Taj potez s jedne je strane podijelio domaću sportsku javnost, ali je i ilustrovao da je “nešto trulo u državi Hrvatskoj” kada je finansiranje sporta u pitanju. Reakcije na tu odluku bile su šarolike, od “on je izdao hrvatsku košarku” do “ja ga posve razumijem” pa smo jednog od najuspješnijih hrvatskih poslovnih ljudi, predsjednika i većinskog vlasnika Atlantic Grupe, zamolili za razgovor. A do njega je došlo tek nakon što je došlo do realizacije njegove ideje o spajanju zagrebačke Cedevite i ljubljanske Olimpije.
“U jednom hrvatskom i jednom slovenskom mediju mjerili su što javnost misli o toj odluci. Rezultati su za mene neočekivano pozitivni. Na Indexu se javilo više od 6000 ljudi od kojih je 61 posto podržalo našu odluku. Na stranicama Radio televizije Slovenije taj omjer je bio još bolji, 64 prema 36 posto onih koji je nisu podržali. Što se tiče komentara bio sam svjestan da će naša odluka, koja nije donesena preko noći, izazvati različite reakcije. Jedan dio je iz neupućenosti, a drugi dio iz straha od promjena jer ljudi generalno govoreći ne vole promjene. Treći je, budimo realni, da je moderno kritizirati nekoga tko ima određenu poziciju u društvu, snagu i potencijal. S druge strane mi je drago da se odazvalo toliko ljudi što govori da je košarka još uvijek predmet interesa javnosti” rekao je za “Večernji list” inicijator i glavni kreator novoformirane Cedevite Olimpije.
Ključno je pitanje što ostaje u Zagrebu? Kakav klub? Kakav pogon?
“Ostaju Cedevitin košarkaški dom, novoformirani klub Cedevita Junior koji će biti organizovan kao košarkaška akademija. Ostaje Cedevita škola košarke, Cedevita ljetni kamp, Cedevita mini liga. Imamo ambiciju i dalje raditi s mladima i razvijati igrače. Voljeli bismo igrati najviši rang natjecanja u Hrvatskoj, no prihvatili smo odluku HKS-a koji nam je to pravo osporio. A ona je da Cedevita Junior mora krenuti iz najnižeg ranga Kada je donesena ta odluka kao da su svi odahnuli jer odlazi “troublemaker” koji se isticao. No, odluka HKS-a je pravno dvojbena, ali neka vrijeme pokaže što je bilo ispravno. Ona je protiv interesa košarke, a obrazloženje je da bi to bio presedan. Prihvatio bih takav stav da smo ovo napravili kako bismo nekome nešto uzeli ili ne isplatili, no niti jedan naš član nije na gubitku. Četvrtu ligu koju nam je namijenio HKS će igrati naši najkvalitetniji kadeti i mladi juniori. One igrače koji mogu igrati najviši rang, njih ćemo poslati na posudbu u neke od klubova s kojima otprije imamo razvijenu suradnju”.
Zbog preseljenja kluba za tih 130 kilometara neki su Tedeskija etiketirali izdajnikom hrvatske košarke.
“Ja ne tražim spomenik ni pohvale, ali se moram na to osvrnuti. U afektu se može reći svašta i zato se niti ne ljutim – čak me takav komentar i nasmije. Svako ko je prisutan u hrvatskoj košarci i tko kaže nešto na tragu toga da je Cedevita nekoga izdala, neodgovorna je neznalica. Je li Cedevita sve radila najbolje? Priznat ću da nije. Je li mogla bolje? Mogla je. No, ne zaboravite da je Cedevita od 2005. do 2019. plaćala pretežno hrvatske trenere i igrače. Mnogi od tih igrača prošli su našu školu, imali su pošten ugovor, zdravstvenu njegu, stan, plaću isplaćenu do posljednjeg evra. Osim toga, u toj istoj hrvatskoj košarci posljednjih 10 sezona Cedevita je devet puta igrala europska natjecanja i dovodila u Zagreb najveće europske klubove. I kao takva Cedevita je ocijenjena kao klub koji nije ništa napravio za hrvatsku košarku!? Meni je to deplasirani komentar. Pa ko je investirao i uredio Dom košarke na gradskoj imovini koja je stajala zapuštena? Ko je svojedobno bio pokrovitelj Saveza i reprezentacije? Ko je financijski pomagao košarkaške klubove Vukovar, Borovo, Zabok? Ko je bio domaćin u Ludbregu, Zaboku, Vukovaru, Puli, Rovinju, Petrinji, Sisku, Otočcu? Cedevita je izgradila desetke otvorenih igrališta i podijelila na stotine kompleta dresova i lopta po cijeloj Hrvatskoj. Cedevita je pomagala i košarkaše s posebnim potrebama, košarku u školama, košarkaše veterane. Ne zaboravimo da najveći košarkaški kamp, onaj u Velom Lošinju, vodi Cedevita pa tako i Cedevitu malu ligu košarke koju igraju djeca iz škole košarke koja ima više od 1000 djece. Taj koji kaže da Cedevita nije ništa napravila za hrvatsku košarku, taj je običan analfabet. Cedevita i Atlantic Grupa u prošlim godinama bili su partner i Zadru, Ciboni, Šibeniku. Cedevita je poklonila gradu Vukovaru organizaciju finalnog turnira Kupa Krešimira Čosića. Ponosan sam na svojih 15 godina u Cedeviti i ne tražim ništa zauzvrat. Sve je to napravljeno s dvije pozicije. S pozicije promocije brenda Cedevita i s pozicije društveno odgovornog ponašanja kompanije i kluba. Na kraju krajeva, pa mi ne odlazimo iz Zagreba iako sam ponekad dojma da bi to mnogi željeli”.
U odnosu na zagrebačku Cedevitu, ovaj novi klub imaće puno jaču poslovnu priču.
“Sa sastanka s čelnicima dobili smo jasan stav da je jako važno da klub bude samoodrživ, da ostvaruje prihode od televizijskih prava, ulaznica, sponzora, članova… Stoga broj zaposlenih koji se bave biznis stranom kluba mora biti u razmjeru s brojem zaposlenih koji se bave košarkaškim pogonom. Na tu temu Evroliga održava seminare kako bi klubove educirala za vrijeme u kojem živimo i koje je pred nama jer čak i neki euroligaši na 30 zaposlenih u košarkaškom odjelu imaju dvoje u odjelu marketinga i prodaje. Bez obzira na to što je Cedevita u ovaj klub donijela vitalni udio kao što su pravo igranja ABA lige i Evrokupa (što je Olimpija bila izgubila) i što će taj novi klub imati hrvatskog direktora i trenera prve momčadi, Cedevita Olimpija izgleda više kao slovenski nego hrvatski klub. Cedevita Olimpija ima svoje sjedište u Ljubljani i prijavljena je kod slovenskog saveza i to je činjenica. Koliko će javnost u Hrvatskoj imati interesa pratiti klub, to je složeno pitanje. Koliko će hrvatski mediji pratiti taj klub, to je više pitanje za njih nego za nas, a s druge strane je pitanje koliko će klub pobuditi interes ljudi iz Hrvatske, prije svega iz Zagreba. Mi ćemo sigurno stimulirati prodaju godišnjih karata zainteresiranim ljubiteljima košarke iz Zagreba i Hrvatske. Isto tako za najatraktivnije utakmice u ljubljanskim Stožicama nudićemo pakete s organiziranim prevozom. Ne zaboravimo da će sljedeća sezona biti prva nakon 30 godina u kojoj niti jedan klub iz Hrvatske neće igrati niti jedno evropsko natjecanje. Ali, ako ćemo igrati atraktivnu košarku, praćenje Cedevita Olimpije preko televizije i interneta sigurno će potaknuti one kojima je košarka prvi sport da naprave izlet u Ljubljanu. Prošle godine razmatrali smo Varaždin kao moguću lokaciju za sve utakmice Eurokupa i ABA regionalne lige. To je udaljenost od 85 km, a Ljubljana je tek samo malo dalje.
foto:cedevita olimpija/Marin Sušić