Ovde su igrači veoma ponosni
Od igrača koji su prošlog ljeta stigli u Budućnost Voli, Edvin Džekson je, bez dileme, ostavio ukupno najbolji utisak, iako je, kao i svi igrači koji su prošli kroz tim, imao uspona i padova.
Uostalom, francuski bek je jedini košarkaš koji je bio dio podgoričkog tima, od početka do kraja, u svim takmičenjima – Evroligi, ABA ligi i Erste Superligi.
Pritom je preskočio samo tri od ukupno 83 zvanične utakmice „plavih“ u ovoj sezoni, po jednu u ABA ligi (u „Morači“ protiv FMP-a), Kupu Crne Gore (četvrtfinale protiv Ibra) i Erste Superligi (protiv Sutjeske u Nikšiću)…
“Igrao sam puno i prošle sezone, u kojoj sam bio u Barseloni i Kini, a u Kini smo odigrali zaista puno mečeva. Međutim, mislim da sam ove godine prvi put odigrao toliko utakmica u jednoj sezoni. Zbog toga se osjećam veoma umornim”, kaže Džekson na početku razgovora za „Vijesti“.
“Ova finalna serija plej-ofa je veoma predstavlja ljude iz Crne Gore. Radi se o veoma ponosnim igračima, koji se bore za ono što žele, i na kraju ga zasluže. Ovde su igrači veliki radnici, jako posvećeni. Znali smo da su momci iz Mornara, posebno igrači iz Crne Gore i Srbije, kao i svi sa Balkana, veoma ponosni, i da će se boriti do samog kraja. Veoma sam srećan što sam imao mogućnost sve to da iskusim. Superliga je bila drugačija od liga na koje sam navikao da igram, ali je, definitivno, to bilo interesantno iskustvo”, ističe Džekson.
Igrajući za Budućnost, Džekson je u istoj sezoni odigrao tri različita ranga takmičenja, Evroligu, ABA ligu i domaća takmičenja.
“Neobično za jednu sezonu. Ali, za mene lično to je bilo sjajno iskustvo, jer mi je pokazalo da kad izađeš na teren, imena i novac ne znače ništa. Možda sam ja imao bolju karijeru od igrača protiv kojih sam igrao u Superligi, ali su oni bili spremni da igraju ravnopravno, da se bore, nikad mi ništa nisu poklanjali, nikad nije bilo lako. Uz to, u Budućnosti sam trenirao i sa mnogo mladih i veoma talentovanih igrača”.
Sumirajući čitavu sezonu u Podgorici i Budućnosti, francuski košarkaš kaže da je mnogo naučio ovde.
“Postao sam čvršći što se tiče mnogo aspekata, i veoma sam srećan što smo na dobar način završili sezonu. To je bilo je veoma važno za ekipu i sve ljude u klubu i gradu, da odemo na odmor sa pobjedom i trofejom u posljednjoj utakmici. Da završimo sezonu sa drugačijim ukusom u ustima u odnosu na ABA ligu, koju nismo završili kako smo željeli. Svakako bismo trofej prvaka Crne Gore rado zamijenili za onaj u regionalnom takmičenju, ali to je sport, nekada ne bude sve kako ste željeli. Znam da je ovo manja titula, ali mi smo ove sezone uradili što smo mogli. Imali smo uspona i padova ove sezone, ali smo uradili i neke velike stvari, pobijedili smo neke velike ekipe u Evroligi, ali smo onda gubili i neke od slabijih ekipa u ABA ligi. Pokušaću da pamtim samo pozitivne stvari, i izvučem pouke iz onoga što nije bilo dobro i nastavim karijeru”, dodaje Džekson.
Kao stranac, kako kaže, „ima je dodatnu odgovornost u crnogorskoj Superligi“.
“Znam da posljednji meč protiv Mornara nisam odigrao dobro, ali sam jako želio da drugačije završimo seriju u odnosu na finale ABA lige, nakon kojeg mi je ostao gorak ukus u ustima. Želio sam da se borim do kraja. Ovo, svakako, nije najveća titula u mojoj karijeri, ali je važna za ljude ovdje”.
Uvijek predusretljiv prema navijačima, za slikanje i autogram, za Džeksona u klubu imaju samo riječi hvale kada je njegov profesionalni odnos u pitanju. A navijači su znali da cijene i njegovu borbenost na terenu, pored šuterskih sposobnosti, zbog kojih je i stigao u Podgoricu.
“Ljudi iz kluba su uvijek bili veoma ozbiljni i veoma profesionalni. Nama strancima su uvijek izlazili u susret za sve što nam je trebalo, a nama je ostajalo samo da mislimo na košarku. Definitivno, utisci su jako pozitivni. Srećan sam i zahvalan što sam imao priliku da igram u Budućnosti. Hvala ljudima iz Crne Gore (ime države je izgovorio na našem jeziku), koji su me dočekali raširenih ruku, zaista sam se osjećao da sam dobrodošao. Znam da su navijači nekad bili teški, kritični prema nama, kada smo igrali loše, ali to je sastavni dio strasti. A ljudi u Crnoj Gori, definitivno, imaju veliku strast za košarku. Osjeća se da ljudi vole košarku, da žive za nju, i veoma sam srećan što sam bio dio svega toga, što sam to iskusio u sredini odakle je poteklo mnogo velikih igrača i trenera. U Španiji, gdje sam igrao, košarka je, takođe, važna kao ovdje, ali su tamo navijači više gledaoci nego navijači. U Crnoj Gori su navijači zaista nevjerovatni”.
Šuška se da bi Džekson iduće sezone mogao da se vrati u Asvel, u klub koji vodi selektor Crne Gore Mitrović i čiji je vlasnik Edvinov prijatelj, Toni Parker.
“Znam da se priča da se vraćam u Asvel, da je to prirodno, i slično. Ali, iskreno, to je u ovom trenutku samo spekulacija. Treba mi neko vrijeme da vidim šta ću dalje, ali nisam rekao ni da ostajem, niti da ne ostajem u Budućnosti. Zaista sam otvoren za razgovore. Ako je predsjednik Budućnosti spreman da mi da ponudu da ostanem, svakako ću ga saslušati. Ne kažem 100 odsto, ali ako mi da ponudu, ako ima projekat za mene, zašto da ne”, ističe Džekson.
Kako kaže, isto pitanje mu postavljaju i navijači u Podgorici, očito željni da Francuz i iduće sezone igra u Budućnosti.
“Ne želim nikoga da lažem. Volio bih da igram u Budućnosti. Ali, nikad ne donosim odluku dok ne saznam ko će biti trener. I drugo, volio bih da igram Evroligu. Ali, nikad se ne zna, ne zatvaram nikome vrata. Budućnost ima odlične igrače, kada bi se poboljšala struktura ekipe, zašto da ne. Uživam da igram u Budućnost, ljudi su sjajni ovdje. Svakako nisam odbacio mogućnost da ostanem i sljedeće sezone”, dodao je Francuz.
Iako je sa Petrom Mijovićem sarađivao tek nešto više od mjesec dana, Džekson je veoma pohvalno govorio o mladom stručnjaku.
“Jako sam srećan i zbog trenera Mijovića što smo osvojili titulu. Klub je vjerovao u njega i povjerio mu ekipu za Superligu. Bio je primoran da vodi tim u kojem su igrali mladi igrači, u kojem su, zbog povreda, igrači morali da igraju na pozicijama koje nisu njihove. Odradio je odličan posao, a nije mu bilo lako, posebno u sredini gdje su velika očekivanja”, kazao je Džekson.
Sjenku na pobjedu Budućnosti u majstorici, bacila je povreda desnog koljena Filipa Barovića u trećoj četvrtini.
S obzirom na to da je još uvijek veliki otok na koljenu, nije moguće obaviti detaljne preglede kako bi se ustanovila težina povrede. Prve prognoze govore da je došlo do povrede kolateralnog ligamenta koljena.
U ponedjeljak će nakon pregleda biti poznato da li je stradao i prednji ukršteni ligament. U svakom slučaju, Barovića čeka duža pauza…
“Moje misli su usmjerene ka Baki. Želim mu brz i uspješan oporavak. Nažalost, i povrede su sastavni dio sporta, jer se veoma borimo tokom meča. On je za mene bio sjajan saigrač, kao i svi ostali, i tužan sam zbog njega, i zbog toga slavlje nije potpuno”, zaključio je Džekson.
80 utakmica je odigrao Džekson ove sezone u Budućnosti – 30 u Evroligi, 29 u ABA ligi, tri u ABA Superkupu, dva u Kupu Crne Gore i 16 u Erste Superligi. U Evroligi je imao prosjek od 9,8 poena, 2,5 skokova i 1,9 asistencija, u ABA ligi je po meču imao prosječno 10,6 poena, 2,7 skoka i 2,2 asistencije. Najzad, u domaćem prvenstvu imao je prosjek od 17,4 poena, 3,1 skoka i 2,9 asistencija
Dva trofeja je osvojio Džekson u dresu Budućnosti, prvenstvo i Kup Crne Gore. Izgubio je finala ABA lige i ABA Superkupa, oba od Crvene zvezde. U Evroligi je njegov tim upisao šest pobjeda u 30 mečeva.
foto:euroleague.net
About The Author
