Vujošević mi je dao sve
Jedini sam preživio najteže godine u klubu, vidiećemo da li ću iz svega ovoga izaći još jači. Sada se vodim time da navijači mogu da pričaju šta hoće, ja ću igrati svoju igru – priča Vanja.
Sva svjetla na crno-bijeloj pozornici već godinama uperena su ka Vanji Marinkoviću (22). Nekada vodeća fabrika za proizvodnju srpskih mladih košarkaša, u prethodnom periodu nije radila punom parom, pa je s razlogom talentovani bek pikiran kao prvi sljedeći putnik ka važnim evropskim destinacijama, koji bi mogao da nastavi izblijedjeli trend Partizana. Među seniore je stigao sa 16 godina, tek što je postao punoljetan suočio se i sa kapitenskom trakom, za šest godina promijenio je šest trenera. I danas, kao vodeći igrač kluba iz Humske, neprestano je na skeneru kompletne javnosti.
“Srbija je zemlja u kojoj svi prate košarku i razumiju se mnogo više nego što je to slučaj kod drugih. Tako da su ovde i negativne kritike i pohvale obično u pretjeranoj mjeri”, dobro je upoznat sa ovom temom Vanja Marinković. “Meni je bilo preteško kada su mi zviždali naši navijači. To je nešto nepojmljivo. Jedno vrijeme uopšte nisam volio da igram kod kuće, dok na strani nisam imao nikakve neprijatnosti. Za igrača, pogotovo mladog, nedostatak podrške na domaćem terenu baš frustrira”.
Ipak, taj ružan osjećaj više u njemu ne postoji.
“Poslije pet godina sam uspio da se naviknem na sve i više se ne nerviram. Imam ljude koji mi pomažu na psihičkom planu. Sada se vodim time da svi navijači mogu da pričaju šta hoće, ja ću igrati svoju igru. Kad me hvale, u redu, zahvaljujem, kad me kude, njihova stvar. Mislim da svaki profesionalni sportista treba da ima psihologa, savjetnika. Uopšte nije lako ući u ozbiljne vode, pogotovo u Srbiji… Treba se izboriti sa pritiskom koji nose na dresu grbovi Partizana ili Zvezde”.
Na samom početku seniorske karijere ništa nije ukazivalo da će njegov put biti posut trnjem.
“Potrefilo se da budem jedini igrač koji je preživio najgore godine u klubu. Svi su dolazili, odlazili, ja sam ostajao. Prosto se osjećam kao da je ovo sve “moje”. Prošao sam i period sa Vujoševićem, Božićem, Džikićem, Nikolićem, Čankom i sada sa Trinkijerijem. Odmogle su mi te promjene”.
Talenat, koji je uočio još Vujošević kada ga je priključio prvom timu, već godinama pokušava da dobije pravu potvrdu.
“Vidjećemo da li ću iz svega izaći jači. Meni je stvarno Dule dao sve. Poslije njegovog odlaska, ja sam kod Božića dobio tu kapitensku traku, koja je tad mogla da se okači mačku o rep. Nisam ja imao neku fuknciju, nije me to opteretilo, koliko stalne promjene na klupi”.
Nikad neće zaboraviti to “sve” što je dobio od Vujoševića.
“Ostao mi je u najljepšem sjećanju. Mislim da je savršen trener za mlade igrače, za Partizan… Čujemo se i sada i za mene je on pojam ovog kluba. Težak je, ali znaš da sve to vrijedi. Iznerviraš se kad te zove u ponoć, a kasnije ukapiraš da sve to ima smisla”.
Prošlost je na Vanji ostavila ožiljke, ali svjestan je da ima tek 22 godine. Nova era Partizana je počela dolaskom italijanskog stručnjaka Andree Trinkijerija.
“Klub je stao na noge, i sa trenerom i predsjednikom Ostojom Mijailovićem još da se diže. Nadam se da za dvije, tri godine neko neće ponovo prolaziti kroz ono što sam ja morao”.
Vanja je kod Italijana dobio drugačiju ulogu, nije više samo klasičan poenter.
“Više radim na odbrani, a mislim da sam i u napadu znatno promijenio repertoar. Nisam igrač koji će da izvrti 25 “pik end rolova”… Radiću ono što se od mene traži. Andrea je trener koji ima mnogo iskustva, taktički je fantastičan. Pomoćnici Matović i Šćepanović su za individualan rad odlični, tako da se sve to sklopilo”.
Dosadašnji učinak u sezoni je polufinale ABA lige, top 16 faza Evrokupa i trofej Kupa Radivoja Koraća.
“U suštini jeste mnogo bolje nego prošle, ali trofej ABA lige ponovo nije tu i onda ti dođe na isto. Polufinale regionalne lige nije dovoljno, mislim da smo imali igrače za finale i ne treba da budemo zadovoljni”.
Bez dileme jedan saigrač je obilježio Vanjin dosadašnji tok karijere:
“To je Novica Veličković. Mnogo toga smo prošli zajedno za prethodne tri i po godine. Nisam ga podnosio tokom prve sezone, kao i ostali mladi igrači. Ali sada, ne prođe dan da ne idemo na kafu. Moraš u timu da imaš iskusnog igrača, koji će da vuče mlađe, možda ne igrom, ali pojavom i glavom. Uvijek je tu za mene, više nismo samo saigrači, već pravi prijatelji”.
Preostačp je još takmičenje u Superligi, koje je Partizan počeo ubjedljivom pobjedom protiv Mege 102:69. Marinković nije bio u sastavu, već u civilu pored terena. Naredni rival je Tamiš.
“Pehar domaće lige služi samo za prestiž. Sve igraš da bi osvojio, mada ovo nema neki značaj. Loše je što naša liga traje do polovine juna, najduže u Evropi… Moramo i to da odigramo, iako je najbitnije prošlo. Nije teško, to nam je posao”.
foto:kosarka24.ba
About The Author
