(VIDEO) Na današnji dan prije 30 godina otišao je Dražen

Na današnji dan prije 30 godina napustio nas je jedan od najvećih evropskih košarkaša ikada Dražen Petrović, koji je izigubio život u saobraćajnoj nesreći.

Većina košarkaša sa prostora bivše Jugoslavije kada ih upitate ko im je bio idol, odgovoriće kao iz topa Dražen Petrović. Momak koji je bio mašina za postizanje poena, sinonim za naporan rad i posvećenost, koji je imao karijeru iz snova. Počeo je u rodnom Šibeniku, potom nadograđivao u Ciboni i Realu, a vrhunac je bio NBA liga. Početkom devedesetih godina u najjačoj ligi na svijetu nisu baš sa puno poverenja gledali u neameričke igrače.

Ipak uporni Dražen, koji nije dobio priliku u Portlandu, sav potencijal je pokazao u Netsima. Uporan i nesutrašiv ubrzo se nematnuo i na kraju je bio član treće najbolje petorke NBA lige. I onda taj kobni sedmi jun 1993. godine kada je izgubio život na autoputu u Njemačkoj.

Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Vroclavu. Bilo je to 5. juna 1993. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vraćala avionom, no Dražen je na put krenuo automobilom sa djevojkom koja je bila za upravljačem. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja. Automobil se zabio u šleper i ugašen je Draženov život.

Draženov brat Aleksandar u par rečenica opisao je kakav je bio njegov mlađi brat.

“Godine 1983. Šibenka je postala prvak države, na manje od 24 sata, budući joj je naslov u nedjelju već oduzet. Tih dana, kada je oduzet naslov, Dražen je odlučio otići u vojsku. Otišao je sa jasno definisanim ciljem jer se morao maknuti od mamine hrane koja je bila previše kalorična. Ha mislim, je, tako je bilo. Bio je u Puli, prvih 5-6 mjeseci sa Velimirom Perasovićem i obojica su bjesomučno igrajući 1 na 1, šutirajući i vježbajući, pokušali biti bolji. Kad vidite Dražena kada je godinu kasnije došao u Cibonu, to je tijelo bilo sasvim drugačije.

Dalje, nije Dražen došao u Cibonu zbog mene, nego zbog onog Nakićevog koša Zvezdi u finalu bivše države, koša kojim Cibona postaje prvak. Draženov je cilj naime bio igrati Kup šampiona. Te dvije godine u Zagrebu je vladao pokret. Cibona se živjela na svakom koraku, danas s dosta nostalgije gledamo na to. Međutim, godine 1986. i onaj Zadar. Najteži poraz u istoriji Cibone. Onda kad je Pop (Petar Popović) od 27. do 45 minute jer se igrao produžetak zatrpao Cibonu sa 36 koševa. Čitav Zagreb je bio blokiran, ništa nije funkcionisalo, doslovno. To je nalikovalo na pogreb koji je trajao 30 dana. No, drugi dan nakon tog poraza, ja u komi, svi u komi, Dražen je stavio osmjeh na lice, uzeo loptu i kaže – “Niko nije dobio sve svoje utakmice koje je odigrao, niko. Pa, tako nismo ni mi. Idemo se pripremiti za ono što slijedi”.

Konačno, završetak NBA sezone 1992./93., Dražen je zadnja tri mjeseca nosi tešku koljenicu jer ima parcijalnu rupturu ligamenata. Po današnjim i NBA zakonima, pravilima osiguranja, njemu niko ne bi dopustio igrati za reprezentaciju Hrvatske. Dražen je mogao mirno reći “OK, odite vi tamo, igrajte, ja ću se morati odmoriti”, ali ne… Dražen je sa tom parcijalnom rupturom odigrao svoj posljednji turnir, u Vroclavu. Taj samo segment dovoljno govori o Draženu jer je odlučio da on pod svaku cijenu mora biti tamo, mora biti sa svojom ekipom, sa svojim momcima, prijateljima, moramo se plasirati na to Evropsko prvenstvo. Prvenstvo koje se naprasno završilo za nas tamo u Frankfurtu. On je otišao svojim putem prema Münchenu, mi za Zagreb”, prisjetio se Aco i još dodao:

“U današnje je vrijeme rijetkost da se nekog, i 30 godina nakon odlaska, na ovako kvalitetan način ljudi sjete. Znam da je mnogima jako teško i da se posebno tako osjećamo 7. juna, kada se setimo tog datuma iz 1993., ali moramo Draženovu ostavštinu predočiti novim generacijama”, zaključio je Aco Petrović.